DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8/1936 str. 55     <-- 55 -->        PDF

Andonovića. U toj je knjizi, među ostalim, 67 strana posvećeno nivelaciji. A sad evo
u 1936 nalazi se pred nama knjiga Ing. Kostić — Ing. Svečnikova, koja broji preko
500 strana i posvećena je specijalno nivelmanu. Možemo dakle od prilike — u gruboj
aproksimaciji — da kažemo, da se literatura na našem jeziku o nivelaciji u godinama
1874, 1897 i 1936 odnosi kao 13 : 67 : 500.


Ali knjiga Ing. Kostić — Ing. Svečnikov »Nivelman« nije samo po opsegu, već
kud i kamo više po svome sadržaju, po svom jasnom načinu izlaganja, po stručnoj
visini, kojom su tretirana i prikazana sva pitanja nivelacije, nadasve odličan prilog
geodetskoj literaturi na našem jeziku.


Materija knjige podijeljena je u XV odjeljaka. Prvi je odjeljak posvećen osnovnim
pojmovima. Sadrži 6 paragrafa. Naslovi tih paragrafa jesu: Cilj i značaj nivelmana —
Nivoske površine — Apsolutne visine — Pravi i prividni horizont — Relativne visine


— Metode geometrijskog nivelanja (nivelanje s kraja i iz sredine) — Utje´caj sferoidr
nog oblika Zemlje na određivanje visinskih razlika.
U drugom se odjeljku izlaže, kako se, kad se radi o visinskom određivanju točaka
na većoj teritoriji, mora nivelacija da stepenuje shodno geodetskom principu »iz velikog
u malo«. Taj odjeljak u glavnom objašnjava pojmove o nivelmanskim stranama, o nivelmanskim
vlakovima i mrežama, o generalnom i detaljnom nivelmanu, te o nivelmanu
visoke´ točnosti, o preciznom, tehničkom i dopunskom nivelmanu.


Treći je odjeljak jedan od najvećih. Posvećen je instrumentima za nivelanje. Najprije
su obrađeni sastavni dijelovi. Teorija libele i durbina (optika) iznesena je na cea
80 stranica. Vrlo je dobro, što su autori tu partiju štampali sitnotiskom. Time su istakli
materiju, koja je u ostalom dijelu knjige obrađena i koja je krupnije odštampana.
Iznašanjem teorije leća (sočiva) i durbina, a nanose novijeg durbina sa konstantnom
dužinom (sa t. zv. unutarnjim fokusiranjem), dali su autori koncizan osnov svojim
daljnjim izlaganjima.


Tipovi instrumenata za nivelanje i način njihove rektifikacije obrađen je u dva
zasebna paragrafa unutar trećeg odjeljka. Od ta dva paragrafa jedan |ie posvećenobičnim
(rekao bih konvencionalnim´), drugi pak specijalnim tipovima instrumenata.
Od običnih obrađeno je cea 10 raznih tipova. Od specijalnih je najprije prikazan Zeiss-
Wildov instrumenat sa biaksialnim durbinom, unutarnjim fokusiranjem i specijalnim
sistemom prizmi za očitavanje nivelacione libele. Napose i Zeissov tip III za precizne
nivelmane, koji ima na objektivu staklenu planparalelnu ploču. S tom se pločom može
vizura paralelno da pomiče. Pomak se očitava na dobošu vijka, kojim se ploča okreće
oko svoje horizontalne osi. Time je omogućeno očitavanje dijelova na letvi, koji su
manji od najmanjeg intervala. Zatim je prikazan jedan Fennelov tip, također sa planpločom,
ali tako konstruisan, da se u durbinu uz sliku letve ´odmah vidu i slika libele
kao i podjela doboša. Nadalje je prikazana konstrukcija ing. Heckmanna kao i instrumenat,
koji se za precizne nivelmane upotrebljava u Francuskoj (sa jahaćom libelom
i zasebnim sistemom prizmi uz libelu).


Četvrti odjeljak posvećen je nivelmanskim letvama. Vrste letava — Upoređenje
letava sa normalnom mjerom.


Peti odjeljak prikazuje nivelmanske repere t. j . razne načine stabilizovanja odnosno
obilježavanja visinskih fiksnih točaka. Najprije je prikazano, kako visinske´ točke obilježava
Vojno geografski institut, koji provodi precizni nivelman 1 reda. Zatim se opisuju
reperi katastra. Prikazani su i reperi Vojno-geografskog instituta u Beču, kao i reperi,
kakovi se upotrebljavaju u Engleskoj, Francuskoj, Norveškoj, pa čak i reperi Argentine.


Kako je poznato, normalni reper t. j . normalna visinska točka, od koje se računaju
nadmorske visine u Jugoslaviji, nalazi se u Trstu na molu Sartorio. Tamo postoji maregraf,
koji bilježi vodostaj mora. Iz duljeg niza sistematskih opažanja uzet je srednji
vodostaj za nulu nadmorskih visina. Po tom srednjem vodostaju određena je visina
normalnog repéra. Na njega je Vojno-geografski institut u Beču vezao svoje nadmors´e


441