DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1936 str. 54 <-- 54 --> PDF |
zajma, nadalje gotovinu od Din 64.840—, koja je uložena na uložnici Državne hirjotekarne banke, i gotovinu od Din 7.284.—, koja je uložena na uložnici Štedione Savske banovine. Kr. banska uprava Savske banovine, Šef otseka za šumarstv« K a u d e r s v. r. ZAKLADE ZA ŠUMARSKO OSOBLJE, NJIHOVE UDOVE I SIROČAD NA PODRUČJU SAVSKE BANOVINE. Pod gornjim naslovom bio je u prošlom trobroju odštampan članak, kako su neke čisto šumarske zaklade bile rješenjem Ministarstva prosvjete i rješenjem prosvjetnog odjeljenja Kr. banske uprave´ Savske banovine u Zagrebu komasirane sa raznim drugim zakladama, koje nemaju nikakove veze sa šumarstvom niti sa šumarskim staležem. Svrha toga članka bila je, da se upozore svi članovi šumarskog društva, koji su tom nepravednom rješidbom bili pogođeni, da se dignu protiv te rješidbe i da mjerodavni faktori porade na tome, da se te rješidbe opozovu i spomenute zaklade ili ostave kao prvobitne zaklade ili da se pripoje postojećoj nakladi za uzgoj djece šumarskih činovnika. i Kao što se međutim vidi iz prednjeg saopćenja, šumarski odsjek Kr. banske uprave u Zagrebu podigao je već prije štampanja toga članka svoj glas protiv spomenute nepravde (što je meni bilo nepoznato). Radosna srca konstatujem sada uspjeh ove predstavke Kr. banske uprave u Zagrebu i držim ujedno, da bi te zaklade već mogle Ja počnu blagotvorno djelovati. Stoga bi bilo potrebno, da se što prije izrade nove ili ladopune postojeće zakladnice. Kako je sada »zaklada za uzgoj djece šumarskih činovnika« narasla za D 70.710, to je njeno stanje (pribrojiv tu svotu dosadanjem stanju od Din 723.968) ukupno 794.678 Dinara. — To je već vrlo lijepa svota, iz čijih se kamata već mogu da dijele potpore za djecu šumarskih činovnika. Školovanje djece je danas za roditelje vrlo velika briga, pa će im te potpore vrlo olakšati njihovo teško stanje. D. H r a d i 1. KNJIŽEVNOST Ing. A. KOSTIĆ — Ing. N. SVEČNIKOV: NIVELMAN. Beograd 1936. Knjiga obuhvata 504 stranice sa 249 slika. Cijena 120 dinara. Kad bi se grafički prikazao razvoj geodetske literature na našem jeziku, dobio bi se dosta interesantan grafikon. Začetak bi mu bio negdje u šestom ili sedmom deceniju prošlog stoljeća. Što se udžbenik a tiče, koliko mi je poznato, prvi je takav udžbenik iz geodezije štampan godine 1874 u Zagrebu. To je »Geodezija« Dr. Vjekoslava Kereškenjija. Podnaslov je knjige: »Uputa u šumsku mjeračinu, poljomjerstvo, razanje i visinomjerstvo. Za predavanje na šumarsko-gospodarskom učilištu križevaćkom. « Kereškenji je godine 1862 postao nastavnikom geodezije, matematike i graditeljstva na križevačkom zavodu. U uvodu svoje knjižice spominje, kako je odmah, čim je preuzeo dužnost nastavnika, na svoj trošak litografisao predavanja iz geodezije. Po svoj prilici su ta litografisana predavanja bila prvi udžbenik geode´zjje na našem jeziku. »Razanju« je u Kereškenijevoj štampanoj geodeziji posvećeno 13 stranica. Go dine 1897 štampan je u Beogradu 11 dio »Niže geodezije« profesora Velike škole M. J. 440 |
| ŠUMARSKI LIST 8/1936 str. 55 <-- 55 --> PDF |
Andonovića. U toj je knjizi, među ostalim, 67 strana posvećeno nivelaciji. A sad evo u 1936 nalazi se pred nama knjiga Ing. Kostić — Ing. Svečnikova, koja broji preko 500 strana i posvećena je specijalno nivelmanu. Možemo dakle od prilike — u gruboj aproksimaciji — da kažemo, da se literatura na našem jeziku o nivelaciji u godinama 1874, 1897 i 1936 odnosi kao 13 : 67 : 500. Ali knjiga Ing. Kostić — Ing. Svečnikov »Nivelman« nije samo po opsegu, već kud i kamo više po svome sadržaju, po svom jasnom načinu izlaganja, po stručnoj visini, kojom su tretirana i prikazana sva pitanja nivelacije, nadasve odličan prilog geodetskoj literaturi na našem jeziku. Materija knjige podijeljena je u XV odjeljaka. Prvi je odjeljak posvećen osnovnim pojmovima. Sadrži 6 paragrafa. Naslovi tih paragrafa jesu: Cilj i značaj nivelmana — Nivoske površine — Apsolutne visine — Pravi i prividni horizont — Relativne visine — Metode geometrijskog nivelanja (nivelanje s kraja i iz sredine) — Utje´caj sferoidr nog oblika Zemlje na određivanje visinskih razlika. U drugom se odjeljku izlaže, kako se, kad se radi o visinskom određivanju točaka na većoj teritoriji, mora nivelacija da stepenuje shodno geodetskom principu »iz velikog u malo«. Taj odjeljak u glavnom objašnjava pojmove o nivelmanskim stranama, o nivelmanskim vlakovima i mrežama, o generalnom i detaljnom nivelmanu, te o nivelmanu visoke´ točnosti, o preciznom, tehničkom i dopunskom nivelmanu. Treći je odjeljak jedan od najvećih. Posvećen je instrumentima za nivelanje. Najprije su obrađeni sastavni dijelovi. Teorija libele i durbina (optika) iznesena je na cea 80 stranica. Vrlo je dobro, što su autori tu partiju štampali sitnotiskom. Time su istakli materiju, koja je u ostalom dijelu knjige obrađena i koja je krupnije odštampana. Iznašanjem teorije leća (sočiva) i durbina, a nanose novijeg durbina sa konstantnom dužinom (sa t. zv. unutarnjim fokusiranjem), dali su autori koncizan osnov svojim daljnjim izlaganjima. Tipovi instrumenata za nivelanje i način njihove rektifikacije obrađen je u dva zasebna paragrafa unutar trećeg odjeljka. Od ta dva paragrafa jedan |ie posvećenobičnim (rekao bih konvencionalnim´), drugi pak specijalnim tipovima instrumenata. Od običnih obrađeno je cea 10 raznih tipova. Od specijalnih je najprije prikazan Zeiss- Wildov instrumenat sa biaksialnim durbinom, unutarnjim fokusiranjem i specijalnim sistemom prizmi za očitavanje nivelacione libele. Napose i Zeissov tip III za precizne nivelmane, koji ima na objektivu staklenu planparalelnu ploču. S tom se pločom može vizura paralelno da pomiče. Pomak se očitava na dobošu vijka, kojim se ploča okreće oko svoje horizontalne osi. Time je omogućeno očitavanje dijelova na letvi, koji su manji od najmanjeg intervala. Zatim je prikazan jedan Fennelov tip, također sa planpločom, ali tako konstruisan, da se u durbinu uz sliku letve ´odmah vidu i slika libele kao i podjela doboša. Nadalje je prikazana konstrukcija ing. Heckmanna kao i instrumenat, koji se za precizne nivelmane upotrebljava u Francuskoj (sa jahaćom libelom i zasebnim sistemom prizmi uz libelu). Četvrti odjeljak posvećen je nivelmanskim letvama. Vrste letava — Upoređenje letava sa normalnom mjerom. Peti odjeljak prikazuje nivelmanske repere t. j . razne načine stabilizovanja odnosno obilježavanja visinskih fiksnih točaka. Najprije je prikazano, kako visinske´ točke obilježava Vojno geografski institut, koji provodi precizni nivelman 1 reda. Zatim se opisuju reperi katastra. Prikazani su i reperi Vojno-geografskog instituta u Beču, kao i reperi, kakovi se upotrebljavaju u Engleskoj, Francuskoj, Norveškoj, pa čak i reperi Argentine. Kako je poznato, normalni reper t. j . normalna visinska točka, od koje se računaju nadmorske visine u Jugoslaviji, nalazi se u Trstu na molu Sartorio. Tamo postoji maregraf, koji bilježi vodostaj mora. Iz duljeg niza sistematskih opažanja uzet je srednji vodostaj za nulu nadmorskih visina. Po tom srednjem vodostaju određena je visina normalnog repéra. Na njega je Vojno-geografski institut u Beču vezao svoje nadmors´e 441 |
| ŠUMARSKI LIST 8/1936 str. 56 <-- 56 --> PDF |
visine, a na potonje i naš Vojno-geografski institut u Beogradu. Normalni reper u Trstu leži 3,3520 m iznad srednjeg vodostaja mora. Horizont, od koga se u Jugoslaviji računaju apsolutn a visine, leži dakle 3,3520 m ispod tršćanskog normalnog repéra. Al: zapravo, često se ono, što ljudi isprva smatraju apsolutnim, najednom dokaže kao relativno. Tako je na primjer opća jedinica za mjerenje dužina meta r nekada bio određen kao desetmilijunti dio zemaljskog meridijanskog kvadranta. Učinjene su i točne normalne mjere. Po njima je metarski sistem uveden u život. Ali najednom, kad je metar već bio prilično uveden, konstatovalo se, da on nije desetmilijunti dio kva dranta, već 10,000.856-« dio (Bessel 1841) odnosno 10,002.166-ti dio kvadranta (1906). Dakle danas više ne vrijedi definicija, da je metar desetmiljunti dio kvadranta, već da je on jednak razmaku crtica na prototipu (normalnoj mjeri), koja se čuva u Parizu. Nešto slična se´ dešava kod svih t. zv. apsolutnih mjera, pa i kod apsolutni h visina. Konstatovalo se naime, da srednji vodostaj mora nije konstantna, već promjenjiva veličina. Istraživanja podataka maregrafa u Marseill-u i Brestu pokazala su, da je srednji vodostaj mora od 1860 do 1906 prosječno rasao za % mm godišnje. Dakle isto tako, kako danas više točno ne vrijedi definicija, da je metar desetmilijunti dio kva dranta, isto tako više točno ne važi definicija, da su nadmorske visine apsolut ne s obzirom na srednji vodostaj mora. One su zapravo relativne visine, izračunate na bazi t. zv. normalnog repéra. Šesti odjeljak govori o generalnom nivelmanu. Možda bi bilo bolje taj nivelman nazvati osnovnim. ! Sedmi odjeljak nosi naslov: precizni nivelman i nivelman visoke točnosti. Prema zaključku Geodetske internacionalne unije iz 1912 ima se smatrati od visoke1 točnosti onaj nivelman, kod kojega vjerojatna sistematska greška na 1 km ne iznosi više od -j 1 mm, a vjerojatna sistematska greška -f- 0.2 mm na km. Podnaslovi u ovome odjeljku jesu: Metoda nivelanja, gdje se primjenjuje očitavanje sa sva tri konca pri nagnutoj vizuri. — Nivelanje po načinu Seibta — Nivelanje instrumentom tipa Zeiss — Postupak kod nivelanja u Francuskoj. Osmi odjeljak analizira greške kod nivelanja. Razmotreno je 30 raznih izvora grešaka. Greške su razvrstane u slijedeće grupe: 1) greške čitanja uslijed .netočn´o,g ocjenjivanja podjele na letvi (istraživanja Reincherza, Voglera, Kummera, Jordana, Eggerta) ; 2) greške uslijed nagnutosti letve, savijanja letve, netočne podjele, odnosno greške vezane uz letvu; 3) greške vezane uz libelu; 4) greške1 uslijed nagnute vertikalne osi instrumenta; 5) greške uslijed popuštanja podmetača pod letvama i popuštanja stativa; 6) greške, koje su uslovljene atmosferskim okolnostima; 7) greške uslijed ne jednakog osvjetljenja letava. Odjeljak se završava sa poglavljem o određivanju naj povoljnijeg odstojanja instrumenta do letve u vezi sa greškom čitanja na letvi. Deveti odjeljak govori o točnosti nivelmana i o zakonima, po kojima se gomilaju greške. Obrazloženi su internacionalni obrasci, po kojima se računaju srednje siste matske i slučajne greške na jedinicu dužine (km). Navedena su i (dozvoljena odstu panja za razne vrsti nivelmana. Deseti odjeljak razmatra utjecaj refrakcije. Jedanajsti daje ortonometrijsku teoriju prema prof. Jordanu. Nivoske površine naime nisu međusobno paralelne. Dvanajsti odjeljak posvećen je obradi rezultata nivelanja: Uvođenje popravaka za t. zv. metar-letve t. j . eliminisanje grešaka letvine podjele — Popravke za nepara lelnost vizure — Oblrazovanje visinskih razlika. Trinajsti odjeljak obuhvata 70 stranica. U njemu se prikazuje izravnavanje nivelmanskih vlakova i nivelmanske mreže po teoriji najmanjih kvadrata. Četrnajsti odjeljak posvećen je nivelmanu gradova i varošica. Zadnji — petnajsti — odjeljak prikazuje t. zv. detaljni nivelman t. j . nivelman, za koji se traži razmjerno najmanja točnost (Linijsko nivelanje uzdužnih profila, plošna. 443 |