DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 8/1936 str. 45 <-- 45 --> PDF |
2) Po posebnim komisijama trebalo bi na licu mjesta ustanoviti faktičnu potrebnu masu drveta za pojedinca i za cijele općine kao i nužne prostore paše, te odrediti godišnji etat drveta i paše. Tako bi se zemljište gruntovno knjižilo kao služnost dotične općine i stavilo bi se pod opšte šumske policajne propise. Na ovaj bi se način dakle svi drugi kompleksi državnog zemljišta oslobodili od prave služnosti naseobina i općina. Šumski kompleksi izlučeni od pojedinih općina ostali bi na isključivo pravo države, određeni eventualno za eksploataciju odnosno za kolonizaciju siromašnog žiteljstva. Da bi se ove mjere mogle provesti, bezuvjetno bi bilo potrebno, da se i državne šume i one, koje će se dati općinama na isključivo uživanje, stave u smislu novog zakona o šumama pod izvjesne norme (gospodarstveni planovi), a tako isto i paše, bile one općinske ili državne. Da bi se ustanovilo, koji će se šumski kompleksi prema prednjem izlučiti za općine, bezuvjetno je potrebno da se naredi privredni (plan i utvrdi godišnji doprinos šume (etat), koji će prema lokalnim prilikama i s obzirom na intezitet iskorišćavanja (visoke, srednje i niske šume, te šikare) biti veoma različiti. Pri tome se mora imati u vidu, da su prilike krša Hercegovine i nekih dijelova Bosne veoma različite. Mi naime znamo, da kraško žiteljstvo s obzirom na same terenske prilike u mnogom pogledu zavisi od prihoda stočarstva, dok se dijelovi srednje i sjeverne Bosne bave najviše ratarstvom, pa bi se s obzirom na ovo morao imati u vidu momenat stočarstva i momenat poljoprivrede (obrađivanja tla). Svi ovi izlučeni šumski kompleksi morali bi se staviti pod policajne šumsko-gospodarstvene mjere (norme), koje propisuje novi zakon o šumama, kao na pr. u pogledu iskorišćavanja, čuvanja i odgoja podmlatka. Kod ovog je važno da se istakne činjenica, da su državne šume u blizini ljudskih naseobina radi neprekidnog iskorišćavanja sjekirom i stokom najviše propale i u većini slučajeva postale zakržljale šikare, koje bi se u izvjesnom i vrlo kratkom vremenu mogle vrlo lako prirodno podmladiti (osobito zakržljale hrastove, bukove i grabove šikare). Takovi kompleksi morali bi se sukcesivno i u izvjesnim turnusima stavljati pod zabranu, pa kad bi se jedan dio podgojio, imao bi da se otvori, (a pod zabranu da se stavi drugi. To bi bio jedini korisni način izlučenja šuma, jer bi se tako narod naučio na racijonalno i intenzivno gospodarenje, a odučio od pustopašnog i ekstenzivnog dosadašnjeg gospodarenja. Napominjem, da bi se izvjesnom zakonskom odredbom trebala bezuvjetno zabraniti upotreba drvenog materijala, a naročito mladog hrasta za ograđivanje zemljišta. Poljoprivredne referente trebalo bi obvezati, da narod u tome smislu podučavaju i da ga za slučaj neophodne potrebe ograđivanja upute na podizanje živica. Za ograđivanje zemljišta do sada se putem servitutnog prava trošila ogromna masa drvenog materijala, a naročito mladog hrasta. To bi trebalo apsolutno isključiti iz prava služnosti. Što se tiče dobivanja same drvene grade, ta bi se trebala svesti na minimum, pa gdjegod se može na mjesto drveta upotrijebiti kamen, cigla ili opeka, da se tako i učini. Jedino bi trebalo da se ostavi upotreba drveta za popravak već postojećih zgrada. I samo gospodarstveno oruđe (lijes) moglo bi se sukcesivno upotrebljavati iz željeza kao i racionalne sprave za obrađivanje zemlje, u čemu bi narod trebao da bude po poljoprivrednim referentima poučen. 431 |