DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1936 str. 44 <-- 44 --> PDF |
industrije. Zemjoradnici su dobivali i drvo za ogrijev i za ograde. Na dalje ovaj zakon govori o besplatnoj paši na državnom zemljištu istoga sreza, dok je za dotjerivanje stoke iz tuđih srezova bilo obavezno pla ćanje izvjesne takse. Otomanska je uprava zakonom iz 1858 godine prvi put gledala da obuzda samovolju i prekomjerno iskorišćavanje državnih šuma i paša po žiteljstvu dotičnih krajeva. Ovaj je zakon služio za temelj bivšem austro-ugarskom iz godine 1913, koji je važio sve do donošenja našeg današnjeg zakona o šumama. U sadašnjem našem zakonu u §-u 184 predvideno je, da će se novo uređenje državnih šuma opterećenih služnostima (dakle pitanje mera i baltalika u Bosni i Hercegovini) propisati specijalnim zakonom. Stoga ću ovdje ponešto se zabaviti i sa ovim veoma aktuelnim i interesantnim pitanjem, koje je potpuno već sazrelo, da !se skine sa dnevnoga reda jednim specijalnim zakonom. Bez donošenja takvog specijalnog zakona za Bosnu i Hercegovinu bilo bi iluzorno svako kažnjavanje za šumski kvar u državnim šumama Bosne i Hercegovine, koje su gotovo sve opterećene servitutima. Bivša austro-ugarska uprava je prilike šumarstva (šuma i pašnjaka) donekle regulisala. Ona je ograničila servitutna prava na popis i doznaku drveta prema izvjesnoj potrebi i u smislu izvjesnih regula, označila je i komplekse državnih šuma, u kojima bi se imalo pravo služnosti, a posebno je označila i one državne šume, koje bi služile samo za eksploataciju po državi. Ta mjera bivše austro-ugarske uprave nije ´bila dostatna, jer je manjkala svijest pučanstva o potrebi da se šuma čuva. Najviše se gledalo, da pojedina opština ima pravo servituta samo u svojim granicama, ali to se pravo radi umnožavanja stanovništva i stoke Imoralo proširiti, te su stara ograničavanja državnih šuma i paša — uzeta kao temelj kod izlučenja mera i baltalika — bila´ iluzorna. Mjere bivše austro-ugarske uprave bile su ove: 1) uvođenje odmjerivanja i doznačivanja potrebnog građevnog i ogrijevnog drveta servitutnim ovlaštenicima u državnim šumama; 2) ograničenje paše na državna zemljišta, koja nisu bila potrebna susjednim općinama za vlastito iskorišćavanje, te tako stvaranje uobičajenih visokih alpinskih pašnjaka; 3) da žitelji izvjesnih općina i srezova nemaju prava servituta u izvjesnim šumskim kompleksima; 4) zabrana paše koza u nekim šumskim predjelima; 5) uspostava zabranjenih (zagajenih) šuma; 6) ograničenje servituta samo na izvjesno drvo, od čega se isključuju plemenite vrsti drveća; 7) ograničenje držanja koza udaranjem velikog poreza na njih (1 K po komadu), koji bi se porez imao upotrebiti za pošumljavanje golih površina i zakržljalih šikara. Bivša a´ustro-ugarska uprava pokušala je već godine 1913 da skine sa dnevnog reda pitanje mera i baltalika i već je napravila bila projekat, ali su nastupile ratne neprilike, te je ovaj pothvat sasma zaspao. Ova objašnjenja (razmatranja) imaju u glavnom dva cilja: 1) Da bi se razdijelilo državno zemljište (šuma i paša) između pojedinih općina, t. j . da se zna, šta će se u pogledu šume i paše ostaviti´ pojedinim općinama na uživanje, a šta će se od toga državnog zemljišta ostaviti kao isključivo pravo države. 430 |