DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1936 str. 41 <-- 41 --> PDF |
kroz duži period vremena, mogli bi samo onda dobiti u ime otkupa stanovitu površinu, ako ima raspoloživih pašnjaka za diobu ili neki drugi ekvivalent, inače im se uopće ne može to korištenje otkupiti. Prava i dužnosti pravoužitnika nakon razrješenja servitutnih odnosa moraju se tačno fiksirati. Nova pravoužitnička prava kod komunalnoga otkupa poslije otkupa ne mogu se više stvarati. Sa pravoužitničkim se pravom može slobodno raspolagati u granicama zakona, ono se može nasljeđivati, prodavati i dijeliti u granicama zakona da bi moglo biti mobilno i prestavljati veću vrijednost. Kod individualne podjele to isto pravo ima da vrijedi za svaku onu pripadnost, koju je pojedinac dobio. Makar kakav otkup bio, zemljište, koje je dosad bilo upisano na državu (ili privatnika), mora se prepisati i gruntovno u svojinu korisnika; ukupno na pravoužitničko tijelo kao pravno lice, čemu mora biti priklopljen i katastar servituta sa upisanim ovlaštenjima, dok kod individualnoga otkupa na svakoga pojedinca. Dužnosti pravoužitnika moraju biti takove, da korištenj e iz dobivenih šuma ne smije nikad ići na štetu samoga šumskoga gospodarenja i potraj nosti prihoda, nego na njegovo podizanje. Dužnost je pravoužitnika da šume čuvaju, da ih podižu, da ih u cilju prirodne i vještačke obnove i njege sastojina stavljaju pod zabrane, da šume urede i u njima vode potrajno gospodarenje, da drže i vode vlastitu stručnu upravu, da vode katastar pravoužitnika i si. Najviše ovih odredaba sadržano je već u samom zakonu o šumama. Nadalje je dužnost pravoužitnika, ako se svi izdaci ne mogu iz prihoda namiriti, da snose upravne i manipulativne troškove i javne dažbine. Za slučaj potrebe dužni su da plaćaju eventulano neki doprinos u vidu takse za samo drvo ili pašu. Tehnička provedba čitavoga postupka prilikom razlučivanja šuma morala bi biti brza, a postupak što jednostavniji, da se posao što prvo i konačno može završiti i da ne bude ni suviše skup kao na pr. ograničavanje državnih šuma u Srbiji. Posao bi imale odmah na licu mjesta vršiti sreske ili područne komisije već po određenom ključu i donesenom pravilniku o kompetenciji komisije, u kojoj bi bio jedan sudija kao predsjednik komisije, a kao članovi jedan činovnik upravne vlasti, jedan šumarski i jedan poljoprivredni stručnjak. Interese države zastupa za to određeni državni šumarski činovnik, a interese sela delegirani odbornici sela. Ovoj komisiji bi bio stavljen potreban broj šumarskih stručnih lica, koja bi vršila potrebne procjene i pribavila potrebne podatke, osim toga potreban broj geometara, koji bi odmah po izvršenoj odluci komisije vršili razmjeravanje, fiksirali granice i davali potrebne podatke za gruntovni prenos. Za vodenje pregleda i nadzora nad svima radovima i komisijama, za rješavanje nastalih sporova, za davanje potrebnih uputa, tumačenjaobjašnjenja zakona i pravilnika, te za konačno rješavanje podnesenih žalbi ustrojila bi se jedna centralna komisija, u kojoj bi bili članovi sta 427 |