DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8/1936 str. 41     <-- 41 -->        PDF

kroz duži period vremena, mogli bi samo onda dobiti u ime otkupa stanovitu
površinu, ako ima raspoloživih pašnjaka za diobu ili neki drugi
ekvivalent, inače im se uopće ne može to korištenje otkupiti.


Prava i dužnosti pravoužitnika nakon razrješenja servitutnih odnosa
moraju se tačno fiksirati.


Nova pravoužitnička prava kod komunalnoga otkupa poslije otkupa
ne mogu se više stvarati. Sa pravoužitničkim se pravom
može slobodno raspolagati u granicama zakona, ono
se može nasljeđivati, prodavati i dijeliti u granicama zakona da bi moglo
biti mobilno i prestavljati veću vrijednost. Kod individualne podjele to
isto pravo ima da vrijedi za svaku onu pripadnost, koju je pojedinac
dobio.


Makar kakav otkup bio, zemljište, koje je dosad
bilo upisano na državu (ili privatnika), mora se prepisati
i gruntovno u svojinu korisnika; ukupno na pravoužitničko
tijelo kao pravno lice, čemu mora biti priklopljen i katastar
servituta sa upisanim ovlaštenjima, dok kod individualnoga otkupa na
svakoga pojedinca.


Dužnosti pravoužitnika moraju biti takove, da korištenj e iz
dobivenih šuma ne smije nikad ići na štetu samoga
šumskoga gospodarenja i potraj nosti prihoda, nego
na njegovo podizanje. Dužnost je pravoužitnika da šume čuvaju,
da ih podižu, da ih u cilju prirodne i vještačke obnove i njege sastojina
stavljaju pod zabrane, da šume urede i u njima vode potrajno gospodarenje,
da drže i vode vlastitu stručnu upravu, da vode katastar pravoužitnika
i si. Najviše ovih odredaba sadržano je već u samom zakonu o
šumama. Nadalje je dužnost pravoužitnika, ako se svi izdaci ne mogu iz
prihoda namiriti, da snose upravne i manipulativne troškove i javne
dažbine. Za slučaj potrebe dužni su da plaćaju eventulano neki doprinos
u vidu takse za samo drvo ili pašu.


Tehnička provedba čitavoga postupka prilikom razlučivanja šuma
morala bi biti brza, a postupak što jednostavniji, da
se posao što prvo i konačno može završiti i da ne bude
ni suviše skup kao na pr. ograničavanje državnih šuma u Srbiji. Posao
bi imale odmah na licu mjesta vršiti sreske ili područne komisije već po
određenom ključu i donesenom pravilniku o kompetenciji komisije, u
kojoj bi bio jedan sudija kao predsjednik komisije, a kao članovi jedan
činovnik upravne vlasti, jedan šumarski i jedan poljoprivredni stručnjak.
Interese države zastupa za to određeni državni šumarski činovnik, a interese
sela delegirani odbornici sela. Ovoj komisiji bi bio stavljen potreban
broj šumarskih stručnih lica, koja bi vršila potrebne procjene i pribavila
potrebne podatke, osim toga potreban broj geometara, koji bi odmah
po izvršenoj odluci komisije vršili razmjeravanje, fiksirali granice i davali
potrebne podatke za gruntovni prenos.


Za vodenje pregleda i nadzora nad svima radovima i komisijama, za
rješavanje nastalih sporova, za davanje potrebnih uputa, tumačenjaobjašnjenja zakona i pravilnika, te za konačno rješavanje podnesenih
žalbi ustrojila bi se jedna centralna komisija, u kojoj bi bili članovi sta


427