DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1936 str. 36 <-- 36 --> PDF |
I tu se vide eklatantni primjeri baš u Bosni. Za sječu nekoliko stabala u vlastitoj šumi mora svaki vlasnik da traži dozvolu, gdje se ocjenjuju svi momenti, da li se može dozvoliti sječa i čega. Zakon o šumama prisiljava privatnika sa većom površinom da izradi privredni plan, dok to država sama ne čini. Individualnom podjelom nestaje svake protekcije, zavisti, žalba, političkih kortešacij a, jer tada više nema čime da se prave obećanja. Poremećeni autoritet vlasti i vjera u zako,n povratiće se u slučaju individualne podjele, a zloupotrebe, oštećivanja, krade i uzurpacije prestaće. Ne samim šumarima, nego i svakom stanovniku poznat je danas vapaj šumara (naročito baš onih iz Bosne), da se stane na put uništavanju i upropašćavanju državnih šuma i državnih zemljišta u Bosni, koje je uzelo upravo katastrofalne razmjere. Stručna uprava šuma, kakove su današnje naše prilike kod države i kod zajedničkih šuma, nedovoljna je i slaba iz raznih razloga, au prvom redu iz pomanjkanja materijalnih sredstava i osoblja. Kod slab e stručn e uprave jedino još ima uspjeha privatna1 svojina, do koje se dolazi individualnom podjelom. Ne stoji na putu seljaku ništa da se on u interesu unapređenja svoga gospodarstva udružuje u zadruge i na taj način postizava sve ono, što mu zadrugarstvo može da dadne. Nekoji će možda stvatiti prigovor, da individualna podjela nije oportuna, jer ne odgovara istorijskom razvitku ni današnjim prilikama i u tom pravcu već postojećem zakonodavstvu. Koj a na m međuti m korist, kad je sve to dalo samo negativne rezultate. Staviće se prigovor, da bi individualna dioba trajala duže. Međutim i to ne stoji, a ne stoji naročito onda, ako se još uzme u obzir, da su time i sva druga pitanja odmah riješena, te će trajati neuporedivo kraće vrijeme, nego kad se uzmu zajedno svi poslovi, koji se imaju posebno da obavljaju kod komunalnog izlučivanja. Uostalom, državno šumarstvo ima samo da odcijepi cjelokupno područje sela i opština, a one će poslije toga same o svome trošku da ga podijele. Mogao bi se čuti i prigovor, da je opasno iz konzervativnoga sadanjega gospodarenja seljaka prijeći odmah na prečac na jedno intenzivno gospodarenje. No i bez našega učešća biće pregaženi oni, koji su zaostali za vre im eno m. Vrijeme gazi svakog, k o j i n e d r ž i k o r a k s n j i m e. Pa to se i danas događa. Uzeti treba samo naseljenike Nijemce i Čehe. I baš zato, da se to ne bi dogodilo, treba tome parirati isto takovom mjerom. Mora se pri tome uzeti u obzir, da dosadanji način životakorištenja nije našem seljaku ni dao prilike da se razvija. Mogao bi se čuti prigovor, da šuma treba da ostane suvisla cjelina, a kod individualne diobe ona bi se rasparčala. Ako se međutim uzme u obzir već dosadanje stanje i mapa, vidi se, da je seljak već danas šumsko zemljište sa naseljima išarao i rasparčao. Drukčije i ne može, ako hoće do relativnog šumskog zemljišta. Tome vodi i kolonizacija. 422 |