DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8/1936 str. 34     <-- 34 -->        PDF

privatna svojina, Zajedničko dobro (državno, opštinsko ili inače
komunalno) seljak ne cijeni i ne poštuje, nego ga uništava i nastoji iz
njega izvući što više koristi. Naprotiv on svoje privatno vlasništvo i pazi
i čuva. Da je tome tako, vidimo to na svakom koraku i u Bosni. Lijepo
uzgojena naročito mlada hrastova, borova i jelova šuma privatna je,
dok pored nje državne šume uopće i nema, nego se vide samo ostaci
uništenih i unakaženih šikara. Ne može se reći, da je to neko pravilo,
jer će se svakako naći 10—20% privatnika, koji će i svoju šumu uništavati,
ali će jezato 80—90% podići i sačuvati i neće je
uništiti svih 100%, što bi bilo, kad bi šume ostale državne i komunalne.
Da je tome tako, imamo dokaza i u drugim krajevima, a naročito
u Sloveniji, gdje je šuma skoro sva privatna svojina i gdje se
vodi intenzivno gospodarenje. Šume zemljišnih zajednica u Hrvatskoj,
kao zajedničke, upropaštene su, a kad su i gdje su podijeljene, počeo je
svaki sam da uzgaja šumu, jer mu ona treba i jer je to sad njegovo.
Opštinske se šume u Srbiji uništavaju, dok se privatni zabrani čuvaju.


Kod privatne svojine svaki će vlasnik prema svome najboljemu znanju
i mogućnosti unapređivati i podizati gospodarenje, je r privatn i
interes i privatna inicijativa najveći je pokretač
progresa i kulture. Zemljište će se na taj način moći
najbolje iskoristiti prema svojoj sposobnosti. Relativno
šumsko zemljište moći će se upotrijebiti za vrednije vrste kultura,
a šume će zadržati svoje prirodne areale — apsolutno šumsko zemljište.


Individualnom podjelom zemljište dobiva već u vrijednost , ono
se promeće i nije više mrtav kapital. Razmjera dobara tako je veća.


U interesu držanja koraka sa naprednijim narodima, u interesu
držanja koraka sa našim naprednijim krajevima potrebno je i u Bosni
prijeći na racionalniju obradu, na melioraciju zemljišta i selekciju stoke,
naučiti seljaka na ekonomisanje, potrebno je prosvjećivati ga, podići
njega i njegov standard na onu visinu, koju on treba da ima, a to je
u današnjim prilikama jedino moguće kod individualne svojine. Prv i
uslov za podizanje sela je individualna svojina.


Individualnom se podjelom odmah rješavaju i
druga pitanja, koja će svakako i kasnije iskrsavati
kod komunalnoga izlučenja šuma. Tako sa singularnom
ili individualnom diobom odmah je riješeno jednom za svagda
i pitanje unutarnje kolonizacije u Bosni i Hercegovini. Kod generalne
diobe, sve ako se prethodno provede i unutarnja kolonizacija, poslije
stanovitoga kratkoga perioda uslijed obilnog množenja pučanstva nastaće
opet potreba nove kolonizacije. Gdje da se ta kolonizacija onda provodi?
U preostalom, državi ostavljenom dijelu šume, koji je najdalji,
najvrletniji i najnepristupačniji.


I sadanja uredba o unutarnjoj kolonizaciji u Bosni i Hercegovini
predviđa, da se šume i pašnjaci opterećeni servitutnim korištenjima mogu
samo onda upotrijebiti u svrhe unutarnje kolonizacije, ako se ovlaštenicima
može dati naknada u drugim kompleksima, a da iskorišćavanje
servitutnih prava ne bude otežano. Danas su u 80—90% čitave površine
katastarskih opština opterećene servitutnim korištenjima i kad se jedan
dio uzme za kolonizaciju, nema se odakle dati naknada u
drugim kompleksima, što bi značilo na takovim mjestima´
ili uopće ne vršiti kolonizaciju ili je § 5


420