DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1936 str. 31 <-- 31 --> PDF |
bala biti iskorištena. (Takova stara stabla neće seljaci ni da uzimaju). Sve su servitutne šume danas pasivne, jer se u njima, može se mirne duše reći, uopće ne vodi nikakovo gospodarenje i ako se ovakovo gospodarenje i dalje nastavi, za par godina nestaće i ono šuma, što ih još ima u Bosni. Oštećivanje stabala je svakidanja pojava u šumama Bosne i Hercegovine. Skoro svako stablo oštećeno je od pastira, prolaznika i okolišnih seljaka. Smrekova i jelova stabla zasijecana su (tapirana) radi probe, da li su cjepka. Mnoga su stabla potpaljena i osušena. Sa bukovih mladih stabala pastiri gule koru radi sisanja mezgre i soka. Stabla pored čistina (čaira) i uzurpacije podbjeljuju se, potpaljuju i krče sa ciljem, da bi se čistine i uzurpacije mogle proširiti. Pastiri iz obijesti prevršuju mlada stabla. Za brst se stabla sijeku, a za lisnik krešu i prevršuju. Pored svega toga što seljak dobiva drvo za gradu i ogrijev besplatno, štete od nepovlasnog prisvajanja drveta vrlo su velike. Pašu servitutni ovlaštenici vrše po čitavoj šumi i svuda. Stoka se pušta ne samo u servitutne, nego i u državne šume na ugovornim područjima. Stoka ne pase samo po šikarama, po visokim šumama, nego i po tek iskorištenim sjecištima, po mladim kulturama, po krševima, a često i po samim zaštitnim šumama i zagrađenim kulturama. Za par dinara vrijednosti, koju daje brst stoke preko zime, seljak posiječe i ostavi u šumi na stotine do hiljade dinara štete. Površina zabrana u državnim šumama u Bosni i Hercegovini morala bi se da kreće između 15—30% čitave površine jedne šumske uprave. Ona međutim iznosi tek oko 0.5—3%. Broj stoke, koji se pušta u drž. šume, suviše je velik spram kapaciteta pašnjaka i šumske paše, pa nije ni čudo da stoka ne valja, da nema paše, a negdje već nema ni listinca. Seljak je u Bosni i Hercegovini i u kulturnom i u ekonomskom pogledu jako zaostao iza ostalih dijelova našega naroda. On živi skoro nomadski, sa kućama i naseljima porazbacanim po svima stranama, gdje je samo mogao naći, okupirati i uzurpirati nešto obradive zemlje. Glavno zanimanje seljaka je najekstenzivnija zemljoradnja i stočarstvo bez ikakova znanja, bez melioracije zemljišta i travnika i bez selekcije stoke. Seljak se uz to bavi i sa radom u šumi. Inače on je neprosvijećen, a u higijenskom pogledu on je potpuno zaostao. Upotreba i iskorištavanje drveta, naročito tehničkoga skroz je neracionalna i neekonomična, jer seljak za 1 m3 šindre posiječe smreku ili jelu od 10—15 m3, a sve ostalo drvo ostavi u šumi da sagnjije. Seljak za gradnju upotrebljava samo drvo, ma da ima dosta kamena i ma da mu je zgrada od kamena kud i kamo dugotrajnija, pa nekad i jeftinija. Za kuhanje i grijanje upotrebljava seljak isključivo otvorena ognjišta, jer uzima drveta za ogrijev iz državne šume onoliko, koliko treba i hoće. Koze seljak samo zato drži, jer ih ne mora zimi hraniti, nego ih tjera u brst u državnu šumu. Uopće seljak ne zna da cijeni vrijednost i korist šume i drveća. Mora se međutim uzeti u obzir, da mu to nije bilo ni potrebno. Životni standard seljaka u Bosni i Hercegovini je minimalan, pa je i to razlogom, da dalje nikamo ne ide niti traži bolje vrelo zarade. Dok se seljak još može da koristi besplatno drvetom, koga uzima iz državne šume po volji, dok može još da uzurpira državnu zemlju, dok se zakoni ne počnu striktno primjenjivati, dok se on kulturno ne počne podizati 417 |