DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1936 str. 22 <-- 22 --> PDF |
Sastavni dio iste osnove čini i popis ovlašteničkih domova drvarenja (i pašarenja), te ušumljavanja pojedinih sela ili bolje katastralnih općina u pojedinim odjelima (šumama). Prema stanju u 1909. godini broj domova ušumljenih po ovoj osnovi iznosio je 1.312 s procijenjenom godišnjom potrebom od 35.576 m3 drva, od čega 2/. mase otpada na ogrijevno drvo. Etat za odnosne površine određen je s 24.339 m3 ili za 11.137 m3 manje nego što iznosi procijenjena potreba. Ovako mali etat posljedica je rijetkog obrasta, kako navodi plan drvarenja, koji u prosjeku iznosi 0,5. Ovako nizak obrast, veli dalje plan drvarenja, posljedica je mnogobrojnih plješina, koje služe za pašarenje stoke i one se zbog toga po seljacima i podržavaju. Kakvo je stanje sastojina bilo 1909. godine, takvo je i 1936. Obrast se nije nimalo popravio, nego je (valja konstatirati) i opao. Stočarstvo je jednako ekstenzivno, ekstenzivnije valjda i ne može biti, pa kako se može očekivati i poboljšanje u šumama. K tome valja se sjetiti, da je te krajeve zahvatio dio svjetskoga rata, da su prošli poslijeratni politički vjetrovi, da je bilo povoljnih konjunktura drveta, a malo čuvarskog osoblja. Valja dodati, da rečene šume imaju ophodnje od 20, 60 i 120 godina. Uz jednako stanje sastojina broj domova međutim povećao se. Dok je 1909. godine bilo na ovom području 1.276, u 1935. godini narastao je na 1.736 ili za 560 domova (za 44%) više. To je doduše samo dio uprave, ali u tom su dijelu i glavne šume. Iz ovog dijela ostaje državi 3.200 ha, a iz jednog drugog dijela u svemu 550 ha (od osnovom obuhvaćenih 3.200 ha), dok sav ostali posjed treba da podmiri lokalne potrebe. Kao kod dosadanjih svih segregacija, tako i kod ove bit će prigovor »državi ostaju sastojine površinom manje, ali sa većom vrijednosti od sastojina segregiranih. Ali ovome se u konkretnom slučaju ne može da izbjegne. Konačno ljudi su za svoje potrebe doveli šumu povrh svojih kuća u današnje stanje, pa neka je nastoje i pridići. Materijalni momenat javlja se i u pitanju poreza. Dok danas država troši za tu zemlju, a ne prima ništa, nakon toga će bez troškova primati. Ma bio taj porez i 10% redovnog, bit će izjednačenje s ostalim državljanima. Šta više: za šume koje služe samo odnosnim općinama, država je u 1935. godini isplatila općinama na ime prireza od cea 1 din po ha godišnje (u motive ovih isplata ne ulazimo). Bez gospodarskih osnova (bilo »privrednih planova« ili privremenih privrednih planova«) ne može se ni govoriti o nekom napretku u šumskom gospodarstvu, a oni su potrebni i za našu šumarsku statistiku, koja ima i svoju veliku praktičku namjenu. Segregacijom otpada nekoliko stotina hiljada hektara, za koje država ne će biti obavezana da ih sastavlja, a po tom neće u njih ni ulagati novac, odnosno za manje uložen novac u ove sastojine bit će poboljšan položaj ostalih državnih šuma. Uprava segregiranih šuma treba da bude stručna, gospodarenje s prihodima nadzirano po državnoj vlasti. Segregacija šume treba da bude provedena, kako bi se državne šume oslobodile tereta, koji ih vuče iz kolotečine privredne institucije, dakle i uprava se mora od njih odvojiti. Za samostalnu upravu ne će biti u većini slučajeva sredstava, ali se mora naći sredstava za dotaciju te uprave i za čuvanje. Dakle stručnu upravu treba da vode, u koliko nije samostalno, sreski šumarski referenti. Njihovo postavljenje kao osoba za ovu službu (ne kao vršioca dužnosti) i onako je potreba, a ovdje je prilika, da se dio izdataka na iste pokrije 408 |