DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1936 str. 19 <-- 19 --> PDF |
gućnosti da namakne 2—3.000 dinara, koliko se mora platiti za rad, nema svoje stoke da dovuče gradu iz šume do svoje kuće, a mogućniji daju svoju stoku čak i za naplatu teška srca. Gros drvne mase otpada na ogrijevno drvo. Građevno drvo iznosi do 20% sveukupno posječene drvne mase, dok ostalih 80% izgori na otvorenim ognjištima (koja su gotovo isključiva u krajevima s desne strane Drine) i pećima, a jedan dio i u sušionama voća. Kako već sami propisi nalažu, prvo se izdaje drvo od defektnih stabala, a tek u pomanjkanju ovih zdrava. Za ogrijev izdaje se gotovo isključivo ležika, često i po više godina stara (i listača i četinjača), pa i posve prešla. Njaravski to biva ondje, gdje drva ima, dok se u šikarju svijet svakako pomaže, pa i paljenjem kukuruzovine. U krajevima sreza čajničkog ljudi su za opskrbu svoje kuće dosta, može se reći, lijeni. Malo njih pripravlja drvo za pogodna vremena, već hajde u šumu, kada ga kod kuće uzmanjka. Stoka, i krupna i sitna, treba šumu. Ona je u njoj pretežni dio godine, a da je na volju njihovim vlasnicima, morala bi se u njoj hraniti i preko cijele godine, izuzev dane velikog snijega. Ona čini više štete nego obaranje stabala sa svrhom prisvojenja. Ne samo da oteščava pomlađivanje, ne samo da joj se kreše lisnik, nego za dugih i jakih zima obaraju se bukve i od 5—6 m3 drvne mase, da se stoci pribavi brst pupova. A što ovome daje još tužniju sliku, to su i preko metar visoki panjevi, koji ostaju iza takove sječe. Za pogodnog vremena prijeti u težnji za ispasištima opasnost od požara, koji se u mnogo slučajeva lokalizira i ugasi sam, ali koji često zna učiniti i milijunske štete. Posljedica paše jest i podbjeljivanje stabala u proljeće zbog mezgre, koju sišu pastiri ili je daju lizati stoci. Premda se vodi borba s pastirima (zabrana nošenja sjekira na pašu), to ipak potpuna ekstenzivnost stočarstva u mnogim krajevima Bosne povlači za sobom zlu kob šumskog gospodarstva. Uz pašu dosta smetnje zadaje i uzurpiranje državnog zemljišta od strane žitelja. Istina, u mnogo slučajeva postoji stvarna potreba na obradivom zemljištu, ali koliko je i koliko slučajeva, gdje je ta korist samo prividna: oranica će moći biti 2—3 godine, a zatim će zemljište postati žrtvom bujice. Mnogi je seljak toga i svijestan, ali, veli, bit će mi koristi kroz ove dvije tri godine a mladi neka se muče, kao što se i ja sada mučim! Koliko je slučajeva, da se uzurpiranje vrši usred šume, koja je i uzrastom lijepa. Kako ima novih uzrupacija, tako ima i proširivanja starih i u tu svrhu s podbjeljivanjem stabala ne štedi se, a mnogi put i vatra ima posla. Tako uzurpiranog zemljišta ima na teritoriju Direkcije šuma u Sarajevu preko 30.000 hektara. Kao jedan od jakih razloga uzurpacijama u Kronici jedne Šumske uprave za jednu od posljednjih godina možemo čitati i ovo: »Šumskim štetama i uzurpacijama pogoduje i razvoj političkih prilika, jer se učvršćenje političkog položaja pojedinih osoba i ideologija u izvjesnoj mjeri vrši baš u raznim obećanjima na teret državne šume i državnog zemljišnog posjeda. Istina, ta su obećanja popraćena s primjedbom ,u zakonskim granicama´, ali svijet na ovo posljednje ne obraća pažnje.« Može se međutim naći i lijepih gajeva. To su gajevi nekih privatnika ili pak šume, koje služe kao kresanici za pojedina seia. Tu je svaki seljak čuvar šume i svaka nepovlasna i za stablo nepovoljna sječa dostavlja se lugaru. Tu seljaci brane i uzurpiranje zemljišta. Vrijednost šuma zapažaju seljaci i ondje, gdje ovih nestaje .. . 405 2 |