DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1936 str. 15 <-- 15 --> PDF |
čenja upravnih vlasti. Tako Kr. Banska uprava Drinske banovine pod br. 36.025—III od 1. VIII. 1930. povodom jednog slučaja uskrate drvarije i pašarije po jednoj državnoj šumskoj upravi donosi mišljenje analogno gornjem tumačenju zakonskih propisa i odlučuje da uskrati drvarije pozivom na odredbe novog zakona o šumama nema mjesta. Potpunosti radi valja dodati, da ovo pravo drvarenja nije evidentirano u gruntovnim knjigama, prema kojim je državni posjed slobodan od svakog opterećenja. 2. Postupak pri drvarenju i odnos žitelja spram šume. Ševalski zakon ureduje i pitanje načina realizacije prava drvarenja u državnim šumama. On određuje izvjestan sjekored (čl. 6.), zimsku sječu listača, a četinjača kroz cijelu godinu (čl. 7.), izdavanje doznačnica (čl. 9.) kao i čekićanje drva (čl. 10.). Za općinske šume nalaže drvarenje isključivo samo za žitelje odnosne općine ili grada (čl. 22.), a čl. 26. veli: »Stanovnici sela dužni su paziti, da stanovnici drugih sela ili gradova ne uživaju njihove baltalike. Nadalje su dužni paziti, da za paljenje uglja budu otkazana posebna mjesta i da se šume ne haraju. Provedba ovih odredaba povjerava se muktarima i policajnim organima . ..« Istim zakonom regulira se i pašarija. Po čl. 13. »seoski muktari (starešine) dužni su svake godine sastaviti i šumskoj upravi predložiti iskaze o broju i vrsti blaga, što ga svi seoski stanovnici kane tjerati na pašu u državne šume.« Po čl. 14. »nakon primitka tih iskaza određuje šumska uprava, kada i kako dugo smije se blago u državnim šumama na paši zadržati, kao i ine uslove pašarenja.« A čl. 15. određuje, da »svako selo mora postaviti za čuvanje svoga blaga posebnoga pastira, koji mora paziti, da blago određene mede pasišta ne prelazi«. Naredba Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu od 11. VIII. 1890. br. 37.061/1. daje detaljnije upute o samom postupku oko izdavanja servitutnog drveta. § 5. naime kaže: »Kotarski ured ima paziti na to, da oni koji imaju pravo služnost (Servitut) uživati, ne prekorače svoja ovlašćenja i da pri vršenju istih ne povrijede postojeće propise.« »Iskaz drva za uživaoce služnosti svake općine ima se u pravilu obavljati u onim šumama, koje leže u granicama dotične općine, te se takav smije samo onda — i to s odobrenjem zemaljske vlade — obavljati u udaljenijim kompleksima, ako okolnosti sastojanja šumskih mjesta, ležečih u dotičnoj općini, ili ako drugi važni obziri dalje upotrebljavanje drveta nikako više ne dopuštaju ili ako odnošaji prometa upotrebu drva u drugoj kojoj općini nužnim načinom uslovljavaju, ali ipak samo u toj pretpostavci, da se šumski kompleks, koji se tako upotrijebiti ima, ovim većim opterećenjem u pogledu njegove neprekidne izdašnosti u opasnost ne dovodi ili se osobiti državni interesi tim ne narušavaju. Kako potreba, koju uživaoci služnosti prijave, tako i količina drva doista izdata ima se upisati u prijavni i izdatni register služnosti, za čim se obračun izdatog materijala vršiti ima.« Ovaj § ima opširno razjašnjenje, u kojem se medu inim kaže i ovo: »Domaći seljani imaju pravo za svoju potrebu nabavljati gradu (japiju), drva za drvene sprave i za gospodarenje iz državnih šuma one općine, u kojoj stanuju, ali samo u toliko, u koliko se potreba ne može namiriti iz privatnih šuma, koje su date po §-u 10. naredbe o davanju tapije na šume. Drvarenje u drugim općinama istoga kotara ili u tuđem kotaru 401 |