DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-7/1936 str. 63 <-- 63 --> PDF |
Smirivanje i vezivanje pijeska nije uvijek išlo onako, kako bi to trebalo. Tu su mnogo puta bili samo pokušaji, mnogo puta je manjkao novac, a vrlo mnogo puta razni vanjski utjecaji raznih nazora. Jedno se vrijeme pokušavalo i da se pošumi jedan pojas 1 km širok na jugoistočnom dijelu Pijeska misleći na taj način jačinu košave oslabiti. Međutim niti je uspjelo košavu oslabiti niti pojas zašumiti. Počelo se bilo raditi sa pleterima za zaustavljanje odnošenja pijeska unatoč tome, da su šumari bili protiv toga. Jedno je vrijeme nastala bila manija uzgajanja vinogradarskoga kolja, tako da je napušteno pošumljavanje gologa pijeska, a pošumljavali se travni pašnjaci. Jedna velika prepreka smirivanju i vezanju pijeska bile su velike potrage za pašom i pašnjacima i razne intervencije, dok nije Lugoška šumska Direkcija uspjela da isposluje racionalno iskorišćavanje pašnjaka i kopanje bunara i time spriječi hodanje stoke. Paša je ispočetka bila primitivna i vrlo malo prihoda odbacivala, dok kasnije nije provedena bolja podjela i nijesu iskopani bunari. Oko 1870 do 1880 davala je paša već bolje prihode. Poslije su ti prihodi od paše jako poskočili, kada su u mjesto dotadanjih zidanih bunara, koji nijesu mogli davati dovoljno vode i nijesu odgovarali potrebama, iskopana četiri motorna bunara, koji su vrtani na 180—200 m dubine. Do 40 m dubine od površine zemlje dolazi voda, odakle se sa motorima izvlači u rezervoare od 40—50 m3 i odavde vodi do napajališta i korita. Nakon što su iskopani motorni bunari, Uprava je Deliblatskoga Pijeska postizavala odlične cijene za pašu. (17 kr. 32 fil. po 1 kj). Paša je bila izdavana u zakup na 6 godina. Privredne planove, po kojima se do sada gospodarilo, sastavio je taksator lugoškoga šumarskoga zvanja HamernvikBel a 1908 do .1911. On je savjesno opisao Pijesak i dao dosta dobrih propisa i predloga u tim planovima. Od njegovih propisa i predloga spomenućemo važnije. Površine, koje su zatravljene i gde nema bojazni od otvaranja pijeska, mogu se ostaviti i za pašnjake. Nekoji se pašnjački otsjeci mogu ostaviti i unutar šumskih, ali je za te ostavljena sloboda da se prema potrebi i uvidavnosti kasnije mogu pretvarati u šumske površine. U šumskom se gospodarstvu ima nastojati da se postigne potrajnost gospodarenja. On propisuje da se sa bagremom i topolom ima gospodariti kao sa izdanačkom niskom šumom sa prelaznim turnusom od 25 godina, a da se taj turnus u cilju postizavanja što više tehničkoga drveta i Iistinca ima kasnije povisiti. On ustanovljuje etat po površinama i propisuje najprvo iskorištavanje loših i najstarijih sastojina, starijih opaljenih sastojina i starijih prorijeđenih sastojina, gdje je već sječeno drvo za vlastite potrebe, u koliko te mogu imati karakter glavnih užitaka. Red ne mora biti zadržan. Ako ima više loših sastojina, onda se ima toliko manje sjeći od sastojina, koje bi inače bile na redu. On propisuje vađenje panjeva, a ne sječu u čep. Predužitke zasebno ne predviđa, ali dozvoljava i propisuje čišćenje i prorede svagdje gdje je to god potrebno i moguće, samo upozoruje, da pri tome ni u kome slučaju ne smije biti suviše poremećen obrast i gustoća, što bi išlo na štetu očuvanja produktivnosti zemljišta. Putevi i komunikacije moraju biti u redu održavani. 279 |