DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-7/1936 str. 62 <-- 62 --> PDF |
(1898—1905). Pri koncu navedenoga´ vremena počelo se sa sakupljanjem sjemena borovice. Pijesak je konačno smiren i vezan 1907 godine. Od tada su se dalje imala pošumijavati gola i za pašu nesposobna zemljišta i popravljatinadopunjavati rijetke sastojirte. Od tada su započeti pokusi sa stranim vrstama drveća. Smirivanje pijeska i privođenje kulturi postizavalo se pokrivanjem pijeska, sadnjom sadnica i sijanjem sjemena trava medu redove sadnica. Pokrivanje pijeska imalo je za cilj, da spriječi daljnje odnošenje sitnih čestica pijeska. Ono se vršilo na taj način, da je u redove polagano granje, kukuruzovina, slahta i si. Godine 1883 prvi je počeo Matvus Jozsef, koji je bio na Pijesku od 1868—1909, sa polaganjem granja borovice. Ovaj se način pokazao ujedno i najboljim, jer zbog veće površine lišća i grana mogu grane da uhvate i vežu veću površinu pijeska. Borovica teže trune i ima je dosta. Grane borovice ispresijecale su se na dužinu od 50—70 cm, vezale su se u bremenje i raspodijelile na 4—5 koraka. Ove su se grane polagale okomito rta smjer košave. U početku su polagane u redove udaljene po 4 m, a kasnije ü redove od 3 m. Grane su se polagale u redove i malo zatrpale pijeskom, koji se s motikom na granje nabacio. Dalje je vjetar säm nanio pijeska između redova i time je granje još bolje pokrio i pritisnuo. Čitava takova površina imala je u početku malo valovit izgled. Drugi dio posla na smirivanju i vezanju pijeska sastojao se iz sadnje sadnica ili reznica. Sadile su se najviše bagremove sadnice, po dva reda medu položene redove granja borovice. To su bile dobro razvijene jednogodišnje ili preškolovane dvogodišnje sadnice. Jame su redovito pravljene za vlažnoga vremena, da se pijesak natrag ne sasipa u jamu. Dubina je jame bila 40 cm. Bagrem se nešto dublje sadio u jame, nego što je prvo bio u zemlji, radi eventualnoga odnošenja pijeska i boljega sačuvanja vlage za sadnicu. Taj se način pokazao dobrim. Od posađenih se sadnica znalo primiti do 95%. Jedan se dio površine pokušavao zasaditi sa vrstama topola. U početku se u glavnom s njima i nastojalo pošumijavati i vezati pijesak. Dok je Bachofen u početku sadio topolove sadnice uzgajane iz reznica, dotle se poslije pošumljavalo samo sa reznicama 80 cm dugačkim, od čega je 60 cm dolazilo u zemlju. Uspjeh je bio slab, jer se u najboljem slučaju znalo primiti do 55%. Svakako bi uspjeh bio bolji, ali i nešto skuplji, da su se iz reznica u rasadniku odgojile sadnice i ove kao gotove biljke rasadile. Treći dio posla sastojao se u sijanju trave medu redove sadnica, da bi trava vezala pijesak, pošto nakon par godina sagnjije granje. Ispočetka se počelo sa sijanjem trava Elvmus arenarius i Echinops ritro, a poslije se prešlo na Festuca vaginata." Ova se potonja trava pokazala ...^ vrlo dobra za pomenute svrhe, jer ima dugo, fino, tanko žilje, pa može da veže pijesak, ne bokori se, pa ne oduzima okolišnim biljkama mnogo hrane i vlage. Sjeme se skupljalo u junu odsijecanjem klasova, te se sušilo, izmlatilo i spravilo do sjetve. Sjetva se vršila u proljeće medu redovima, rukom ili sijalicom. Pokrivanje je pomoglo sadnju sadnica. Sadnice sa svojom malom zasjenom štitile su izniklu travu. Trava je opet čuvala i vezivala pijesak. Jedno drugo je upotpunjavalo. 278 |