DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-7/1936 str. 61 <-- 61 --> PDF |
Godine 1870 izašilje ministarstvo vojske Josipa W e s s e 1 y a, akademskoga profesora, radi proučavanja Pijeska i stavljanja predloga za vezanje i pošumljavanje. On je obišao Pijesak godine 1870 i 1871. Godine 1873 izdaje on knjigu »Der Europäische Flugsand und seine Kultur«. Glavne smjernice za rad na Pijesku po Wesselyu imaju biti u prvom redu čuvanje pijeska od utjecaja čovjeka i stoke, zatim umirivanje pijeska pokrivanjem, zašumljavanjem i pretvaranjem neproduktivnoga zemljišta u produktivno. Loša mjesta imaju se zašumiti običnim i crnim borom i borovicom. Gdje se šuma uzgaja iz ekonomskih razloga, imalo bi se pošumljavati sa bagremom i kanadskom topolom. Sa travnim pokrovom vezana zemljišta mogu se izdati za pašu, samo se mora spriječiti nepotrebno i štetno tjeranje stoke kopanjem bunara. Stoku nije slobodno puštati na pašu na šumske čistine, koje se nalaze medu šumskim česticama, nego se tamo može trava kositi. Po ukidanju vojne granice Pijesak dolazi pod upravu ministarstva finansija i pod njom ostaje od 1872—1877 godine. Ministarstvo finansija je podijelilo Pijesak na dva gospodarstva. Svako od ovih gospodarstva imalo se podijeliti na 60 jednakih dijelova i svake je godine svako gospodarstvo ovakav jedan dio trebalo posumiti (oko 800 kj). U razdoblju od 1872—1873 nije ništa pošumljavano, nego su samo uzgajane sadnice. U razdoblju od 1873—1877 pošumljeno je svega 818 kj po načelima, koja je dao Wessely. Započeto je sa jačim pošumljavanjem bagrema. Osim toga je još pošumljavano sa jagnjedom i crnim borom. Između 1878 i 1888 godine upravlja Pijeskom Šumarski Ured u Oršovi i Šumarska Direkcija u Lugošu. Iz toga doba postoje za svaku godinu tačni podaci. Za to je vrijeme u glavnom saden bagrem, topola, bor, ailantus, ponešto hrast, orah, dud i kušalo se sa Pinus matitima. Svega je pošumljeno u tome razdoblju 5.222 kj sa troškom od 160.889 Kruna. Prosječno po 1 kj otpalo je 30 kr. i 80 filira. U tome su vremenu pokušali sa hvatačima vjetra (pleterima) zaustavljati i vezati pijesak, ali su se osvjedočili, da to nije dalo željene rezultate. U to vrijeme pada i donošenje odluke za racionalno iskorišćavanje pašnjaka i njihovo snabdijevanje sa vodom kopanjem bunara. Novo napravljeni privredni plan stupa na snagu 1888 godine, ali se već 1893 godine stavlja van snage. Godine 1892 razdijeljeno je privatnim osobama u svrhu zasadivanja i podizanja vinograda oko 5.075 kj, a za same zgrade i druga zemljišta oko 2.886 kj. Tada su osnovane kolonije Pälffy, Feher (Kajtasovo), Wekerle, Emanuel i Szivak. Godine 1898 potpada Deliblatski Pijesak pod Ministarstvo Poljoprivrede u Budapešti,, pod odjeljenje za kolonizaciju. Tada je osnovana posebna uprava državnih dobara ili kincstâri birtokkezelöseg, kojoj je bio na čelu jedan ekonom ili gospodarski činovnik. Tome su uredu bila dodijeljena dva šumarska činovnika, jedan inžinjer i jedan nadzornik za vinogradarstvo. U kancelariji je bio jedan činovnik, jedan pisarnički lugar i iedan dnevničar. Vanjsko se osoblje sastojalo iz osam lugara, jednoga dnevničara, četiri vincilira i dvaju bunardžija. Od godine 1903 potpada Uprava Pijeska pod glavni odsjek za gospodarstvo Ministarstva Poljoprivrede u Budapešti. U razdoblju od 1899—1910 pošumljeno je svega 9.245 kj sa izdatkom od 422.776 K ili prosječno po jutru 45 K 73 filira. U ovome se vremenu ističe (osobito svojom djelatnosti´ Fekçte Jânos 277 |