DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-7/1936 str. 60 <-- 60 --> PDF |
kao ravnica. Na kasnijoj jednoj mapi iz godine 1761 označen je već Pijesak u jugoistočnom dijelu Banata kao pijesak. Na mapi iz 1778 godine vidi se potpuno rasprostiranje današnjega Deliblatskoga Pijeska. Po zapiscima izgleda, da je šuma najviše uništena u vremenu od 1775 do 1778 i tada je Pijesak otvoren i od vjetra nošen. Jaka košava kao slapoviti fen-vjetar, udarajući na gole, opustošene i suhe površine bez prirodnih zaštita i zaklona, počeo je da nosi pijesak u svom smjeru. Tako je odnošen i otkotrljan pijesak na banatskoj strani počam od Banatske Palanke i to teži na kraće daljine, a lakši (finiji) na veće daljine. Prema tome odnošenju podijeljena je čitava površina Pijeska na tri područja, kako je već o tome govoreno. Godine 1778 piše car Josip II vojničkim vlastima dvaput u cilju pošumljavanja Pijeska. Čitava stvar dolazi pred parlamenat 1807 godine i 1808 šalje se Bachofe n radi proučavanja i stavljanja predloga za sprječavanje pokretanja pijeska. Na osnovu Bachofenovoga izveštaja određuje ratni savjet izmjeru Pijeska. Izmjerom je ustanovljeno, da Pijesak kao državni posjed, iznosi 70.660 kj. Od ove je površine kasnije ustupljeno okolišnim opštinama prilikom segregacije 20.000 kj. Godine 1810 izmjerom je ustanovljeno, da sasvim pokretnoga pijeska ima 29.196 kj. Godine 1815 predlaže Bac h o fe n svoju uzgojnu osnovu, u kojoj kaže, da se sa poslom treba početi što prvo, da bi se stalo na put pustošenju Pijeska. U svojoj osnovi on traži, da se zabrani varvarski ´postupak sa Pijeskom, u prvom redu vađenje panjeva, pašarenje i pobiranje rujevine. Za pošumljavanje preporuča topole i ruj. Godine 1817 prerađuje on svoju uzgojnu osnovu i predlaže za pošumljavanje osim topole i ruja još i brezu, crni i obični bor. Godine 1818 odobrena je njegova osnova po ratnom savjetu i od to doba on kao Banater Grenz- Walddirektor počinje sa svojim djelovanjem. Sjedište je Banatske Grenz- Walddirekcije bilo u Beloj Crkvi. Personalni su poslovi spadali pod Ge neral-Komandu. Djelovanje Bachofenovo proteže se 1818—1843. Prve dvije godine osnovani su rasadnici, gdje su uzgajane potrebne sadnice. On je prvi počeo saditi kanadsku topolu, jablan i Bachofenovu topolu. Ove je nabavio iz okoline iz Srbije. Pošumljavani su u prvom redu okrajci Deliblatskoga Pijeska, jer je na taj način želio spriječiti daljnje pustošenje. On nije dakle pošumljavao samo živi pijesak, nego i druge površine. Po njegovu izvještaju on je za vrijeme svoga djelovanja zašumio 8.917 kj i 569 kv. Sa šumom se rukovalo kao sa izdanačkom niskom šumom. Prvo iskorištavanje drveta pada u 1840 godinu. Sjeklo se najprije na čisto, poslije u prekidima. Godine 1843 stvorena je uprava u Deliblatu (Sandbildungs-Geschäftsleitung) i K r i s t e n je postavljen kao Waldbereiter. Personalne su stvari i dalje potpadale pod General-Komandu. Ta je uprava ostala do 1871 godine. Za to vrijeme pošumljeno je u razdoblju od 1844—1850 samo 217 kj, u razdoblju od 1850—1862´svega 7068 kj (od čega otpada na bagrem 722 kj) sa troškovima od 154.376 Kruna. U to vrijeme, t. j . 1853 godine, pada i prva nabava bagremovoga sjemena (374 funte). II razdoblju od 1863:—1871 pošumljeno je svega samo 191 kj. 276 |