DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-7/1936 str. 31 <-- 31 --> PDF |
duinensis, Fraxinus ornus i Qu. c e r r i s. Ponekad je u šibljacima dominantna vrsta Paliurus aculeatus i Cornus mas. Čiste hrastove sastojine čini ponajviše Qu. conferta a dolazi mnogo i Qu. s e s i 1 i f 1 o r a te Qu. ceriš. Pojedinačno dolaze u njima i drugi razni lišćari a od šiblja specijalno Crataegus . Ove sastojine dolaze na pjeskovitoj ilovači. Bukove sastojine dolaze u glavnom na strmim staništima,. Glavna je vrsta F agu s orientalis Lipsky a pored nje dolazi mnogo C a r- p i n u s b e t u 1 u s i drugi lišćari. Zemljište jepjeskovita ilovača. Međutim je za dolazak bukovih sastojina, od najveće važnosti mikroklima odnosno povećani stepen vlažnosti . A to opet zavisi od konfiguracije terena i ekspozicije staništa. Na sjevernim ekspozicijama i u dubokim dolinama dolazi bukva; na sjeverozapadnim, jugozapadnim i sjeveroistočnim ekspozicijama nalazimo mješovite sastojine hrasta i bukve. Mješovite sastojine, gdje dominira hrast a gdje važno mjesto zauzima i bukva dolaze na raznovrsnim zemljištima. Ove se sastojine javljaju u dva glavna tipa: Hras t sa bukvo m dolazi na sjevernim, sjeverozapadnim i sjeveroistočnim ekspozicijama a primješan mu je još i grab pa i drugi lišćari; mješovite sastojine hrasta sa grabom i jasenom dolaze na vlažnim staništima gdje im je primiješan cornus mas i na sušim, gdje im je primiješana Coryllus colurna. Mješovite sastojine u kojima dominira grab zauzele su kamenitija staništa. Mnogo pažnje zaslužuje bukva — Fagus orientalis Lipsky. Originalnu diagnozu za nju dao je Lipsky godine 1897. Ona ima mnogo grublji list nego naša obična bukva; list joj je najširi iznad sredine, dok je u obične bukve najveća širina ispod sredine. U listu ima 14 nerava više nego u obične bukve. Razmjerno rano lista — dvije nedjelje a negda i prije nego naša bukva. To svojstvo zadrži i onda, ako je prenesemo na druga staništa. Razumljivo je, da je to u najužoj vezj sa kasnim mrazom, pa ova bukva dolazi na staništima! gdje su kasni mrazovi vrlo rijetki ili ih uopće nema. Staništa gdje su proljetni mrazovi česti, zauzima obična bukva, koja kasnije lista. Prema prof. B. Stefanovu nosi F. orientali s značaj reliktne flore. Ona dolazi prvenstveno na svježim vrlo dubokim, pjeskovito glinenastim zemljištima. Suvlja je staništa pored nje zauzeo hrast. Ponegda dolazi i na vapnenastom zemljištu, gdje joj sadržaj vapna osigurava potrebnu toplotu. U pogledu zahtjeva na svjetlost izgleda da je jednaka običnoj bukvi. Mnogo je raširena u Bugarskoj, naročito u Strandžai planini, gdje čini prostrane sastojine na sjevernim ekspozicijama i u vlažnim uvalama. Prizemna je flora u Strandži Rhododendron ponticum. Na jugu ide do Carigrada, na sjeveru sjevernije od Varne. Prema istraživanjima Rumunskog botaničara Georgescua, dolazi na obali Crnoga mora sve do ušća Dunava. Zapadna joj granica nije ustanovljena). Utvrđeno je da u južnoj Bugarskoj siže do istočnih Rodopa a u sjevernoj Bugarskoj javija se u šumama blizu Bijele. Na mnogo staništa susrećemo i jednu i drugu bukvu, a postoje i prelazni oblici. Obična bukva siže sve do Deli Ormanskih planina a to je već i rajon koji zauzima Fagus orientalis. 247 i |