DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-7/1936 str. 27 <-- 27 --> PDF |
Od Qu. pedunculata, uzevši ovo ime u najširem značenju — dolaze ovdje — po Stojanovu — četiri forme: jedna je Qu. p edunculiflora C. Koch kod koje je donji dio pokriven sa dlačicama; druge tr i form e imaju gć> list. Od njih se jedna može smatrati kao tipičan Qu. pedunculata Ehrh., koja, čini se, nije baš mnogo rasprostranjena. — Vrlo često dolazi forma sa jakim, po 20 cm dugim lišćem, koje je narezano duboko i ravnomjerno, a negda i gotovo perasto. Ta forma najbolje odgovara formi Qu. b rut i a Ten. Ima i forma sa dugom peteljkom, slična onoj sessiliflora, Salisb. Ta bi bila najbliža formi Qu. rhodope a Vel., ali se od nje razlikuje poglavito po tome, što je to lišće velikih dimenzija. Medu vrstama koje čine pomenutu redovito vrlo bujnu donju sastojinu, najglavnija je Crataegus monogyna L. On često obrazuje neprohodan gustiš. Medu svima vrstama donje etaže ovo je najrasprostranjenija. Mnogo tu dolazi i Rubus caesius L, Rosa dumalis B e c h s t, a onda Cornus sanguine a, Evonymus-latifolia itd. Na sasvim golom zemljištu dolazi tu i tamo, ponekad i u skupini, Ruscus aculeatus L. Prema morskoj obali dolazi Paliurus aculeatus Lam i Lonicera etrusca,. Od lijana koji najviše daju tropsku fizionomiju šumi L o n g o z i, ističemo Smilax excelsa L., Vitis Silvestri s Gmel, Periploca graeca L., Clematisvitalba L. i Hedera hélix L. Od epifitne flore napominjemo Loranthus europaeus L. i Viscum album L. Najrasprostranjenije zajednice drveća u Longozi predstavljaju one gdje prevladuju Fraxinus oxyphylla M. B. i Ulm us campest r i s L. U svakom slučaju čini donju sastojinu pod tim vrstama u najvećoj mjeri pomenuti Crataegus monogyna. Zajednice jasena i brijesta prelaze jedna u drugu. Prema podacima koje smo dobili, ima u Longozi brijesta 52.6%, jasena 34.1%, klena 5.6%, graba 3.3%, johe i hrasta po 1.6%, divlje kruške i jabuke 0.7%, bijele i crne topole 0.2%, vrbe 0.3%. Drugi su tipovi sastojina rjeđi. Tako na suhom zemljištu dolazi za jednica gdje prevladava grab. Ta zajednica; pretstavlja i prelaz od Longoze k uzvišeni j im staništima — ka Geniš Adi i Kodža Balkanu. U toj prelaznoj zoni za uzima grab prosječno preko 26%. Na vlažnim i močvarnim zemljištima dolazi zajednica u kojoj pre vladuje Alnus glutinös a. Naročito pri ušću Kamčije dolazi Alnus sa preko 33%. Longoza daje vrlo interesantnu sliku: Na dekaru ima 7—10, a po nekad 30—35 visokih jasenovih i brijestovih strukova. Medu njima je srazmjerno daleko niža etaža koju čine već pomenute vrste A c a m petre, Pirus communis, Pir us m a tua, Sorbus termi nal i s, Salix alba a onda još niža etaža šiblja, gdje prevladuje i po množini i po visini Crataegus , koji međutim dosegne ponekad i 10—12 m visine. Intenzivna flora donje etaže, šiblja, pokazuje da je rijedak sklop jedna od trajnih karak teristika ovih sastojina. Strukovi pokazuju vrlo raznoliku sliku, već prema stanišnim prilikama. Za jasen i brijest kao glavne vrste imamo ove podatke: 243 |