DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-7/1936 str. 19 <-- 19 --> PDF |
Do 1935 godine svršilo je lugarsku školu uopće svega 693 lica a kako je 1935 bilo u Čam Koriji 50 đaka, do kraja 1935 iznosio je broj školovanih lugara 743. U Bugarskoj ima u državnoj službi 57 starijih čuvara (nadlugara) i 40 mladih čuvara (lugara), u općinskoj službi 73 starija i 2773 mlada lugara a u privatnim šumama svega 238 čuvara, što čini u svemu 3.181. Da su svi, koji su svršili školu uposleni u lugarskoj odnosno pomoćno-tehničkoj službi, bilo bi u šumarskoj struci oko 20% školovanog nižeg osoblja. Kako međutim dobar dio onih koji su svršili školu nije u službi iz raznih razloga, ovaj procenat nije siguran pa je broj zaposlenih školovanih lugara sigurno nešto manji. Iz Čam Korije vodio nas je put u Saradžol . Naročito privlači pažnju m o 1 i k a, koja se tu javlja s jedne strane u sastojinama smrče a s druge — medu k r i v u 1 j e m, prema gornjoj granici vegetacije. Bugarski stručni krugovi obraćaju mnogo pažnje m o 1 i c i (P. peuce Grise b) koju inače nazivaju: »bijela mur a«. Prije svega su radovi Prof. Dimitrova, koje treba istaći i bez kojih se ne može ni zamisliti proučavanje molike. Od godine 1841, otkada je Grisebach publikovao »Reis e durc h Rumänien und nach Brussa im Jahre 1839«, izišlo je mnogo publikacija o ovome boru kao o malo kojoj drugoj vrsti. Molika je privlačila naročitu pažnju i naučnika sa Zapada i naučnika sa Balkana. Posljednjih je godina velika pažnja obraćena ovoj vrsti u Njemačkoj naročito inicijativom prof. Tubeufa, koji je iznio predlog, da se P. strobus zamijeni sa molikom, jer je P. strobus izložen bolesti i stradava dok je molika gotovo imuna. Prof. Dimitrov iznosi u izvještajima bugarskog botaničkog društva knj. III. .. 1929 pregled publikacija o molici, iz koga vidimo, da je od 1841 do 1928 štampano 143 publikacije na raznim jezicima u kojima se govori o ovoj interesantnoj vrsti. Od novijih publikacija zaslužuju najveću pažnju publikacije prof. Dimitrova medu kojima naročito ističemo monografiju »B i j e 1 a t a mur a« 1922, »Istraživanja o sjemenu molike« u IV godišnjaku Poljoprivredno-šumarskog fakulteta u Sofiji iz 1927/28 pa raspravu Dim. Štefanova »U slovi i pretpostavke za uspješno kultiviranje molike na nepošumljenim paljikama u R o d o p i m a« štampano u »Svedenija po zemedjelstvu — Sofia 1934 te studiju N. Peneva i L. Tamadžijeva »O molici u državnoj šumi Č o r a v i c a«. Molik a je endemična balkanska vrsta, koja dolazi i kod nas. S jedne strane zbog toga, a s druge što je to izrazita vrsta visokih planinskih rajona — zaslužuje naročitu pažnju stručnih ljudi. Prof. Dimitrov utvrđuje joj mjesto u zoni P i c e t u m odnosno A b i e t u m, u šumskom području gdje je za vrijeme vegetacionog perioda tetraterm a 10—14° C, relativna vlaga 75% a oborine 600—800 mm, i gdje dolazi najniža temperatura do —35° C. Molika dolazi u nadmorskoj visini od 800—2000 m. Surova klima koja je naročito karakteristička za bugarska staništa molike, daju joj naročito mjesto kad se radi o pošumljavanju visokih planinskih slaništa, gdje se druge vrste ne mogu održati odnosno ne mogu činiti šume kao 235 |