DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-7/1936 str. 14 <-- 14 --> PDF |
koja postiže približno iste dimenzije. Niže položaje zauzima j e 1 a a onda bukva . Jel a ima u starosti od 110—115 godina na boljem zemljištu visinu od 25—30 m a prsni promjer od 30—38 cm, na slabijem zemljištu u istoj starosti ima 20—27 m visine i 27—35 cm prsnoga promjera. Na boljem zemljištu sastojine bijeloga bora u starosti od 115—130 godina dosegnu visine od 30—34 m i prsni promjer od 36—42 cm. Bukov e sastojine na boljim zemljištima 90—110 godina dosegnu visinu od 22—30 m a prsni promjer 26—35 cm, na slabijem zemljištu u starosti od 110 godina dosegne bukva visinu od 24 m a prsni promjer od 30 cm. Hrastovi h sastojina, doraslih za sječu, ima malo. One stradavaju mnogo, poglavito od paše. Inače hrastove sastojine nemaju ovdje veliki gospodarski značaj. Do 1902 godine nije bilo u ovim šumama jače eksploatacije. Činjenica, da je bilo dosta suvoga materijala a da je bilo i razmerno mnogo prezrelih sastojina, utjecala je na manastirsku upravu i na sv. Sinod bugarske crkve, da dadu koncesiju za eksploataciju četinarskih šuma. Koncesija je dana godine 1902 firmi Braća T. i K. Balabanov iz Sofije da sijeku manastirske četinarske šume po cijeni od 2,23 zlatna leva 1 m3 zdravoga četinarskog tehničkog drveta. Važniji uslovi koncesije bili su ovi: Koncesija traje 20 godina; koncesionari sijeku sve četinarske strukove i u čistim i u mješovitim sastojinama, čiji je prsni promjer, mjeren s korom, veći od 30 cm. Stabla se markiraju; visina panja ne može biti viša od 60 cm, a za velikog snijega najviše do 1 m. Sječa se predviđa tako, da se godišnje isiječe V20 dio. Ako se javi kakav kalamitet, koncesioner će isjeći napadnuti dio šume najprije. Predviđaju se uslovi za mjerenje, predaju i primanje te za isplatu primljenog tehničkog drveta. Koncesioner može na manastirskom zemljištu podizati potrebna postrojenja i za to dobiva materijal besplatno a po isteku koncesije prelaze postrojenja u svojinu manastirsku. Ako se koncesioner ne drži obaveza, ugovor će se razriješiti. Međutim ugovor je odmah i izmijenjen odnosno dopunjen: Manastirska uprava neće vršiti niti kakve eksploatacije četinara osim za svoje potrebe, a ni drugome neće davati goru na eksploataciju; ugovor se produžuje za godinu dana pa ima trajati svega 21 godinu; u prvih pet godina ne može koncesioner sjeći više od 15.000 m3 godišnje. Ako manastirska uprava ne markira goru za vremena, može koncesioner po prethodnom obavještenju manastirske uprave sjeći i nemarkirana stabla, koja drži da odgovaraju uslovima ugovora i t. d. Brzo, 4—5 godina po otpočetoj sječi, vidjelo se, da su uslovi sastavljeni suviše brzo. Kako nije bilo gospodarske osnove, nisu bili utvrđeni ni osnovni principi kojih se treba pridržavati da se spasi bit šumskoga gospodarstva. U ovome su ugovoru bile najnezgodnije dvije odredbe: Odredba da se sijeku svi strukovi četinara, koji imaju prsni promjer veći od 30 cm, s čime je obuhvaćen najveći dio četinara, a onda odredba o pravcu vodenja sječa. S obzirom na prv u odredb u lako je razumljivo, da je takvom eksploatacijom narušena potrajnost u šumskom gospodarstvu: Poslije 230 |