DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-7/1936 str. 130 <-- 130 --> PDF |
KNJIŽEVNOST ING. DR. MILAN MAR1N0VIĆ: ŠUMSKO-PRIVREDNA GEOGRAFIJA, Beograd 1934. Izvjesno je, da je svaki onaj, koji se bavi šumarskom znanošću, osjetio da u njoj manjka onaj naučni oslonac, koji bi uspio, da mu pruži solidnu i preglednu sliku o strukturi šumske privrede na svijetu i predoči važnost uloge, koju ona vrši u sveukupnoj svjetskoj privredi, industriji i trgovini. Taj posebni naučni oslonac daje u sklopu ostalih šumarskih disciplina Šumsko-privredna geografija. Prema tome bi zadaća šumsko-privredne geografije kao nauke bila ta, da nam u okviru geografske znanosti t. j . fizikalne geografije, fitogeografije (specijalno dendrogeografije), opće privredne geografije i pouzdanih statističkih podataka prikaže šumsku privredu i njezino stanje u pojedinim državama, kontinentima i konačno na čitavom svijetu, označujuć uz to vezu i odnošaj šumske privrede prema općoj privredi, koje je1 ona dio. Tu je zadaću odlično riješio autor ovog djela, kojim je ne samo obogatio našu stručnu literaturu, već je popunio i onu prazninu, koja se osjećala na tom polju šumarske znanosti. Zbog važnosti djela i u njemu navedenih podataka odlučio sam, da ga opširnije prikazem, kako bi i na taj način koristilo onima, kojima je namijenjeno. Djelo je razdijeljeno u dva dijela: prv i (opći ) dio , u kojem su obrađeni osnovi šumskot-privredne geografije, te drug i (specijalni ) dio , gdje su detaljno prikazane šumsko-privredne prilike svakog kontinenta i države napose. U uvod u djela autor raščinja osnove pojmove i prikazuje sam metod istraživanja. Iz definicije opće privrede kao cjelokupnog procesa djelatnosti čovjekove, kojom on po smišljenom planu podmiruje svoje životne i kulturne potrebe, pisac izvodi pojam šumske´ privrede, pod kojom se razumijeva djelatnost čovjeka u cilju podmirenja svojih potreba na drvetu i sporednim šumskim proizvodima. »Šumsko-privredna geografija prikazana kao dio opće privredne geografije pruža nam sliku o dinamici šumske privrede, opisuje pojave i promjene na izvjesnom prostoru, proučava njihove međusobne odnose i tumači međusobnu zavisnost i upliv šume na čovjeka, kao i upliv čovjeka privrednika na šumu dotičnog kraja.« Autor navodi, da je zadatak šumskoprivredne geografije, da prikaže uzročnu vezu između prirodnih i kulturnih uslova i raznih pojava u šumskoj privredi, da predoči prostorno raširenje šume i svih djelatnosti, koje stoje s njim u neposrednoj vezi, te da odredi tipične šumsko-privredne oblasti, u kojima se opaža pravilno i harmonično funkcionisanje geografskih i šumskoprivrednih pojava. I. Opšti deo. U prvo m poglavlj u tog dijela prikazane su geografske osnovice šumske privrede. Kod definicije pojma šume prihvaća pisac stanovište, koje u svojoj Šumskoprivrednoj geografiji navodi M. I. I v a n o v s k i j , uzimajuć za šumu sve drvljem obraslo tlo, bez obzira na visinu drveća i na obrast; čitavu tu šumsku površinu dijeli na onu, koja je namijenjena proizvodnji ogrijevnog i građevnog drveta t. j . na faktičnu šumsku površinu i na čistine, te na razne obrasle površine, koje ne proizvode drvo. Iskazujući površine šuma za pojedine države1 upotrijebio je pisac službene statističke podatke, dot. zakonodavstvo, te iskaze pozvanih stručnjaka, izdvojivši iz te površine šume, koje su određene za podmirivanje individualnih potreba ljudstva na drvetu i važnijim sporednim produktima. Nakon prikaza šume kao geografske pojave, te odnosa šumsko-privredne geografije prema biljnoj geografiji prelazi pisac na razmatranje prirodnih uslova, koji uslovljavaju šumsko-privrednu djelatnost. Glavni faktori prirodnih uslova (klimatski, edafski i reljefski) obrađeni su pojedince. j 346 |
ŠUMARSKI LIST 5-7/1936 str. 131 <-- 131 --> PDF |
Kod klimatskih faktora razlaže pisac odnos šume prema toploti i vlazi. Dijeleći zemlju u klimatske zone uzimlje za bazu podatke. A. Hettnera i Herbertsona kao i Köppen-Friedrich-Schmidtovu kartu klimatskih zona. Pisac ukratko opisuje edafske faktore, pojam tla, te komplikovani odnos drveća prema tlu, stvaranje šumskog zemljišta i opodzolovanje; konačno navodi osnove geografske raspodjele pojedinih tipova zemljišta (prema Glinki, Ramann-u, Stremm e - u). Treći je faktor prirodnih uslova za rasprostranjenje šuma reljef tla, koji odlučno utječe na smjer vjetrova i raspodjelu vlage´, o kojoj opet ovisi opstanak šume, kako to instruktivno pokazuje poznati M a y r o v primjer rasprostranjenja šuma u Sjevernoj Americi. Na visinsko rasprostranjenje drveća upliviše (osim konfiguracije terena) i ekspozicija, o kojoj , prema I m h o f u, ovisi i visinska granica rasprostranjenja drveća. Prelazeći na biotičke faktore razmatra pisac ponajprije antropogeografske osnovice šumske privrede kao najvažniji utjecaj čovjekov na raširenje šume s obzirom na njegov kulturno-historijski razvoj i gustoću njegovih naselja, a s tim u vezi i utjecaj industrije (uništavanje šuma u Sjev. američkim državama nakon naglog porasta industrije), pomorske trgovine (nestanak šuma sa obala Mediterana) i poljoprivrede (konstantno širenje njezino na račun šume u gusto naseljenim industrijskim krajevima, sve dok se šuma ne potisne na apsolutno šumsko tlo i tako nastane trajna ravnoteža u odnosu ovih dviju kultura). U drugom poglavlju opšteg dijela, koje govori o dinamici šuma i njihovom sadašnjem raširenju, autor najprije ukratko napominje odnos šume prema drugim vegetativnim tipovima, prema kojima ima šuma veliku moć rasprostranjenja. Na slobodnom zemljištu redaju se vegetativni tipovi u sukcesiji, ali se konačno svaka takova sukcesija svršava sa šumom kao klimaksom. Jedino ekstremni klimatski odnošaji, kao premalena toplina (u polarnim krajevima i na brdima) i premalena vlaga (u unutarnjosti kontinenata — pustinje) isključuju šumu. Pri tom nastaju i prelazni tipovi šume, kao livade, stepe i savane. Horizontalno rasprostranjenje šumskih tipova na zemlji prikazano je na zemaljskoj karti, izrađenoj u Zavodu za šumsku politiku beogradskog univerziteta, pri čem se posTužilo sličnim kartama Denglera, Streyffe´rta, S a, p pera, podacima atlasa J. Bartholomewa i dr. Kod opisa horizontalnog rasprostranjenja šuma na zemlji pridržava se autor Deri gjlera, te dijeli šume na: 1. Tropske i subtropske šume stalno toplih i vlažnih krajeva. 2. Šume zimzelenih lišćara, lovorove šume. 3. Monsunske i savanske šume. 4. šume sa listopadnim drvečem sjevernog umjerenog pojasa. 5. Šume četinara umjereno hladnog pojasa. Kod razlaganja visinskog rasprostranjenja šuma navodi pisac poznata H u m- b o ldov a opažanja početkom 19. vijeka, da postepeno smanjenje temperature u horizontalnom smjeru daje rasprostranjenju šuma zonalan karakter i obrazuje tipove šuma raspoređene u zonama od ekvatora prema sjev. polu; isto tako to smanjivanje temperature uzrokuje i obrazovanje regija, šumskih tipova u vertikalnom pravcu t. j . od podnožja prema vrhu brda. Dalje prelazi autor na kratki pregled raširenja važnijih vrsta evropskog drveća, te najprije predočuje historijski razvitak. Razlikuje predhistorijsko vrijeme, kad čovjek nije vršio nikakav upliv na naseljavanje i širenje drveća, te istorijsko vreme, kada se to naseljavanje i širenje vršilo pod stanovitim, sad jačim, sad slabijim utjecajem čovjekovim. 347 9 |
ŠUMARSKI LIST 5-7/1936 str. 132 <-- 132 --> PDF |
Prije ledenog doba imala je Evropa više vrsta drveća nego danas. Kineskojapanske šume imaju 500 vrsta, a sjeveroameričke 250 vrsta. Uzrok je taj, što su za vrijeme ledenog doba mnoge vrste u Evropi izginule. Poprečni evropski gorski lanci priječili su, da se1 te vrste, nastupom debelih naslaga leda, povuku na jug. Tako je u Evropi nestalo Magnolia, Taxodiuma, Liriodendrona, Cryptcxmerie, Tsuge, Caryemnogih drugih vrsta, koje se danas nalaze u Sjev. Americi i istočnoj Aziji. Ističući važnost pitanja areala sa privredno geografskog gledišta, prikazuje ukratko autor sadašnje areale važnijeg drveća evropskih šuma držeći se pri tom poznatih biljnih geografa: Rhbnera, Denglera, Waltera i Kirchner-Löw- Schoenichena . Raširenje smrče i bijelog bora u Evropi prikazano je na mapi izrađenoj prema Dengleru-Rubneru-Schönichenu-Szaferu. Dva su velika nalazišta čistih smrčevih stastojina u Evropi: prvo je u švajcarskim i austrijskim Alpama, a drugo u Rusiji, Finskoj, baltičkim državama i Sred. Švedskoj. Veće čiste jelove sastojine dolaze na Pirenejima, u Francuskom Sredogorju, švajcarskoj Juri, Vogezima i švarcvaldu; inače jela dolazi pomiješana sa bukvom, hrastom, borom, a na zapadu sa smrčom. Ariš ima u Evropi četiri prirodna staništa: Alpe; Karpati, raoravsko- šleska depresija i Poljska. Pisac se ne može složiti sa mišljenjem Cieslarovim i Rubnerovim, da je ariš u Kranjskoj samo kultiviran, jer izvjesna nalazišta ariša u triglavskom masivu na rubu vegetacije bezuslovno dokazuju, da su to prirodna staništa. Velika nalazišta Crnog bora jesu u južnim i jugoistočnim Alpama, a najveće površine zaprema između gornjeg toka Drine, Ibra i Morave (Schmjed). Prirodno rasprostranjenje hrasta lužnjaka, hrasta kitnjaka i bukve prikazano je na zajedničkoj mapi rađenoj po Dengleru-Rubneru-Schönichenu-Lämmermayru. U treće m poglavlj u iznosi autor pojam staništa šumske industrije, koje se u smislu privredno-geografskom smatra sintezom sredine i čovječje privredne djelatnosti. Preduslovi za neku industriju mogu biti od prirode dani (prirodno stanište) ili pak čovjek mora svojim radom da ih stvara (ekonomsko stanište). Kako za svaku tako i za šumsku industriju potrebni su: 1. faktori prirodnog staništa: sirovine, pogonska snaga i transportna sredstva. 2. Ekonomski preduslovi: radna snaga, povoljno tržište i kapital. Pisac dalje prikazuje važnost, učestvovanje´ i utjecaj svakog od tih faktora u šumskoj industriji. U četvrtoj , t. j . posljednjoj glavi prvog dijela autor raspravlja o prirodnim i ekonomskim preduslovima trgovine šumskim proizvodima, prethodno utvrdivši pojam, predmet i podjelu trgovine, pod kojom se danas smatra (slično kao i u staroj klasičnoj školi, koju su zastupali francuski i engleski ekonomisti) razmjena dobara, koja se vrši sa i bez posredovanja trgovačkog staleža. Interesantni su podaci navedeni za razvoj svjetske trgovine, koja se sa 37.8 milijardi dolara 1913 g. penje na 68 milijardi 1929 g., da u 1932 g. padne na 26 milijardi. II. Deo. U prvo m poglavlj u ovoga dijela obrađuje pisac statističke osnovice šumsko-privredne geografije. Uslijed velike eksploatacije šuma i potrošnje drveta pokazala se potreba, da se osnuje međunarodna statistika šuma. Sabiranje podataka nailazi na velike teškoće. Podaci se jako razlikuju. Dok En dre s 1922 god. utvrđuje površinu šuma na zemlji sa 1.531 mil. ha, to ju Reinhard-Weber utvrđuje sa 4.200 mil. ha. Na svim šumskim kongresima naglasuje se potreba što hitnije sistematske organizacije rada u cilju sabiranja podataka za svjetsku statistiku šuma. Ispravnost međunarodnih statističkih podataka počiva na pravilnom fiksiranju pojmova. Temeljni je poja m šum e u statističkim podacima pojedinih država različit. Bez fiksiranja 348 |
ŠUMARSKI LIST 5-7/1936 str. 133 <-- 133 --> PDF |
tog pojma nije moguća komparacija i sastav ispravne statistike šuma. Isto vrijedi i za mjere, koje se kod jedne države iskazuju u m3, kod druge u standardima, kod treće u kg itd. Uslijed ovakovih prilika međunarodna statistika mora se zasad zadovoljiti sa jednim minimumom ispravnih podataka, koji se može dati za sve države. Važnost je međunarodne šumsko-privredne statistike velika, pa su vrlo ugledne institucije (Međunarodni institut za agrikulturu u Rimu, Ekonomski savjet Društva naroda) preduzele potrebne korake, da se što prije dođe do pouzdane statistike o šumama i šumskoj privredi cijelog ´svijeta. U drugom poglavlj´u, koje govori o mnogostrukoj upotrebi šuma, autor najprije ukratko prikazuje općenito upotrebu šumskih produkata, njezin razvoj u prošlosti i važnost u sadašnjosti. Radi lakšeg posmatranja upotrebe drveta i proizvoda iz drveta oslanja se na slijedeću grupaciju: I. Sirovo i mehaničkim putem prerađeno drvo kod upotrebe u: 1. gospodarstvu, 2. građevinarstvu, 3. zanatstvu i industriji i to: a) tehničko i b) ogrijevno drvo. II. Upotreba kemijskim putem prerađenog drveta (kore, plodova) u: 1. industriji papira, 2. suhe destilacije, 3. ekstrakta za štavljenje, 4. žižica, 5. gume, 6. boja, 7. ulja. III. Ostala upotreba drveta i plodova. Kod svake grupe pisac navodi detaljne podatke o upotrebi drveta, o intenzitetu i raširenosti upotrebe, te o manjoj ili većoj konkurenciji drugog materijala, koji je u stanju da zamijeni drvo. Ovde ću spomenuti tek nekoliko interesantnih, manje poznatih podataka: Dok je god. 1880 učestvovalo drvo u produkciji papira samo sa 16 procenata, stari papir sa 14 procenata, a slama i krpe sa 70 procenata, to god. 1928 učestvuje drvo sa 65 procenata, stari papir sa 21 procentom, a slama i krpe samo sa 12. U produkciji papira najviše učestvuje Sjev. Amerika, na koju posljednjih godina otpada 50 procenata. U potrošnji papira opaža se posljednjih godina rapidni porast, tako da se već sada na šumarskim kongresima tretira osiguranje potrebnih sirovina (drveta) ovoj industriji. U. S. A. troši godišnje po 1 stanovniku 70 kg papira, Velika Britanija 37 kg, Njemačka 24 kg, Francuska 20 kg, Italija 12 kg, Japan 10 kg, Jugoslavija 3,5 kg, Kina 1,1 kg. Dok je još 1901 god. od ukupne produkcije svile1 prirodna svila činila 93 procenta, to je 1932 taj procenat pao na 18, dok se 82 procenta umjetne svile producira iz drva. U treće m poglavlju , koje kao glavno i najopširnije zauzimlje preko 4/., ovog opsežnog djela, obrađuje autor šume i šumsku privredu pojedinih država odnosno kontinenata. Pošto bi detaljni prikaz ovog poglavlja bio preopsežan, to ću za svaki kontinenat odnosno državu navesti samo one autorove podatke, koji su za njezine šume i šumsku privredu bitni i karakteristični. Evropa , sa površinom od 11,426.000 km2 i 510,550.000 stanovnika ima 287,000.000 ha šuma; od toga 70% četinara ia 30% lišćara. Procenat šumovitosti je 25,1. Po vlasništvu pripada od evropskih šuma državnom posjedu 31%, privatnom 47,4%, komunalnom 21.6%. Prema približnim najnovijim podacima iznosi godišnji prirast evropskih šuma 534 mil. m3, od čega je 61% drveta četinara i 39% lišćara, te dalje 53% tehničkog drveta i 47% ogrijeVnog drveta. Zbog nepouzdanih podataka za ruske šume ovi podaci o prirastu imaju samo relativnu vrijednost, te služe samo za približnu statističku komparaciju. Tek u nekim evropskim državama stoji sječa u skladu sa prirastom, a i u njima se često sjeklo više nego što to dozvoljava godišnji etat (uzroci: kalamiteti, agrarna reforma, rat itd.). 349 |
ŠUMARSKI LIST 5-7/1936 str. 134 <-- 134 --> PDF |
Potrošnja drveta u Evropi prije rata kretala se oko 450 mil.m3, od čega 53% tehničkog i 57% ogrijevnog drveta. Promatrajuć godinu 1928/1929 prema predratnom stanju smanjila se sječa u Evropi za 48,1 mil. m3, čemu je uzrok smanjenje sje´če u Rusiji, na čiji se ali račun povećala sječa u ostalim evropskim državama, tako da su te države, prema S t r e y f f e r t u, producirale iznad mogućeg etata u god. 1925/1927 — 18 mil., god. 1928 — 24,5 mil., god. 1929 — 21.9 mil. m:i četinastog tvorivog drveta. Od god. 1930 u Rusiji je sječa porasla, a u ostalim državama opala. Participacija Evrope u izvozu i uvozu i cjelokupnom svjetskom prometu prije rata bila je procenutalno veća nego svih ostalih kontinenata zajedno, te je iznosila 64%. God. 1926 je pala na 53,5%, a 1930 je porasla na 59%. četinarima pripada 9/iu cjelokupne svjetske trgovine drvetom. God. 1913 iznosio je sveukupni uvoz evropskih država 74,23 mil. m3, a izvoz 70,45 mil. m3 oblog drveta. Višak uvoza od 3,78 nul.) m3 većim je dijelom došao iz Sjev. Amerike. Nakon rata je izvoz i uvoz pao na manje od polovice predratnog (1921 god.), kasnije se dizao, dok nije god. 1927 postignuta kulminacija, kod koje cjelokupni evropski uvoz prelazi predratni kapacitet za 5%. Kasnije se opet javlja depresija. Godine 1927, kad je izvoz bio dostigao i onaj predratni, Rusija još nije dostigla niti polovicu svog predratnog izvoza, što su najviše iskoristile srednjoevropske države, kod kojih je te godine izvoz bio više nego dvostruk od predratnog. Već 1927—1929 god. baltičke države i Rusija povećavaju svoj izvoz, a srednjoevropske države ga smanjuju. God. 1929 je maksimum izvoza, a onda, uslijed krize, nastaje opadanje. Prije rata u evropske se´ države više drveta uvozilo nego izvozilo. God. 1929 više se izvozilo nego uvozilo. Albanij a sa površinom od 27.538 km2 i 1,040.000 stanovnika ima 600.000 ha šume t. j. 21,8%; od te šumske površine zauzimlju četinari 17%, a lišćari 83%. Glavne vrste drveća, koje sačinjavaju albanske šume, jesu hrastovi (lanuginosa, cerris, macedonica, sessiliflora), jaseni, javori, bukva i borovi (P. nigra, leucodermis i peuce1). O proizvodnim mogućnostima albanskih šuma nema sigurnih podataka, već su aproksimativno procijenjene. Godišnji prirast tehničkog drveta računa se na 300—350.000 m3, ogrijevnog na 450—500.000, t. j . ukupno 750 do 800.000 m3. Šume su najbolje sačuvane u planinama Miridita, dok su ostale izvrgnute devastacijama. Iskorišćavanje šuma nije racionalno, jer su prilike u šumskom gospodarstvu ne´sređene. Trgovinski bilans je pasivan. Jugoslavija učestvuje u uvozu drveta sa 70%. Iz albanskih šuma izvozi se najviše u Italiju i Grčku i to ogrijevno drvo i drvni ugalj. Austrîj a sa površinom od 83.833 km2 i 6,733.000 stanovnika ima 31.371 km2 šuma (84% četinara i 16% lišćara). Glavne vrste drveća, koje sačinjavaju šume u Austriji, jesu hrastovi, bukva, bijeli bor, smrča i jela, a u nizinskim šumama četinara dolazi crni bor (Pinus laricio var. austriaca). 63,8% šuma siječe se čistom sječom, 32.6% prebornom sječom, dok srednje šume čine samo 1%, a niske 2,6%. Veći dio šuma su privatne (61,3%), dok je državnih samo 12,5%, ostale su komunalne i pravne. Godišnji prirast iznosi 9,320.915 m3, od toga dolazi 61,7% na tvorivo i 38.3% na ogrijevno drvo. U posljeratnom periodu 1924—1929 sjeklo se u austrijskim šumama znatno više od njihove produkcione sposobnosti. Kasnije su se sječe restringirale na 50% od prirasta (1933). Uprava državnih šuma uređena je na komercijalnoj bazi. Šumska industrija se poslije rata jako razvila. God. 1928 bilo je 5903 pilaane sa 6,5 mil. m3 kapaciteta prema 3,2 mil. m3 prije rata (Locker). I ako je opći trgovinski bilans stalno pasivan, vanjska trgovina šumskim proizvodima je potpuno aktivna. Kod izvoza najveće učešće ima piljeno drvo (60—70%). Najviše se drveta izvozi u Italiju i Njemačku (u ovu je, u posljednje vrijeme, izvoz 350 |
ŠUMARSKI LIST 5-7/1936 str. 135 <-- 135 --> PDF |
jako pao). Od piljenog drveta četinara izvozi se u Italiju već nekoliko godina preko 50% čitave produkcije. Taj izvoz dolazi u sukob sa jugoslavenskom i ruskom konkurencijom, ali je zadnjih godina carinskim i tarifskim pogodnostima od te konkurencije osiguran. Austrija uvozi iz Jugoslavije piljeno drvo lišćara (god. 1933 uvezla je 205 vagona od ukupnih 576). Od god. 1933 vrši nadzor nad izvozom »Izvozni ured«, a pri Ministarstvu trgovine osnovan je Savjet za drvo. Belgij a sa površinom od 30.444 km2 i 8,1 mil. stanovnika, ima 568.958 ha šume (18.4%). Od toga četinari čine 29%, a lišćari 71%. Visokih je šuma 40,6%, srednjih 38%, a niskih 21.4%. Veći dio šuma je u privatnom posjedu (55,3%), dok državnih ima samo 10%, ostale su komunalne i javnih tijela. Cjelokupni godišnji prirast belgijskih šuma od 2,018.000 m3 nije u stanju da pokrije potrošnju drveta (6,280.000 m3), pa se mora mnogo drveta uvoziti. Broj šumskih industrijskih preduzeća iznosi 1147 sa 38.307 radnika. Trgovinski bilans je pasivan. Jugoslavija uvozi u Belgiju hrastovo (drvo, željezničke pragove, ekstrakte te izrade od drveta. Od uvezenog drveta 50% otpada na piljeno drvo, Najveći uvoznik drveta u Belgiju prije rata bila je Rusija (34% god. 1914, prema 1% god. 1927). Od 1930 uvoz iz Rusije opet raste. Od god. 1893 postoji u Belgiji Vrhovni šumarski savjet i Centralno šumarsko udruženje, a 1896 god. osnovan je i Zavod za šumaska istraživanja. Od šuma iz svojih kolonijalnih posjeda (90 mil. ha) ima Belgija zasad malu korist, jer su one većinom još zatvorene i daleko od naselja. Najviše se izvozi iz Konga palisandar-drvo. Buga|(rsk a sa površinom od 103.146 km2 i sa 6,067.000 stanovnika ima 2,825.466 ha šuma (četinara 10,8%, lišćara 87,0% i miješane šume 2,2%). Od lišćara ima najviše hrastovih šuma (43%), te bukovih (35%), od četinara najviše borovih, onda dolaze smrčeve i jelove. Po obliku uzgoja najviše je niskih šuma (62,9%), visokih je 34,3%, a srednjih 2,8%. Većina visokih šuma su državne (75%), dok je većina niskih u posjedu opština i privatnih lica. Prosječni prirast iznosi oko 2,0 m3 po ha ali ukupno 5,0 mil. m3. Prema podacima od 1926—1930 god, taj se prirast ne iskorišćava, ali izgleda da se ipak u šumama, koje leže bliže naseljima, siječe više nego što bi se smjelo sjeći (na račun prirasta šuma u udaljenim brdskim predjelima). U zemlji ima 37 većih pilana. Trgovački bilans je, kao u svim agrarnim zemijama, promjenljiv t. j . u godinama dobre žetve i dobre konjunkture´ aktivan, inače pasivan. Participacija Jugoslavije u spoljnoj trgovini Bugarske je neznatna (radi iste privredne strukture). Proizvodi šumarstva u bugarskoj spoljnoj trgovini imaju pasivan bilans. Od cjelokupnog uvoza otpada na drvo 5—7%; uvaža se najviše meko, oblo, tesano i piljeno drvo (90% iz Rumunije). Tvrdo drvo se više Izvozi nego uvozi. Mnogo se izvozi ogrijevnog drveta i drvnog uglja. U zadnje vrijeme rade bolgarski stručnjaci energično na poboljšanju šumskog gospodarstva. God. 1925 osnovan je u Sofiji Poljoprivredno-šumarski fakultet. Čehoslovačk a sa površinom od 140.394 km2 i 14,823.000 stanovnika ima 4,662.790 ha šuma (54,6% — četinara, 29,8% lišćara i 15,6% mješovitih šuma). Većinu šuma posjeduju privatnici (58.5%), na državni posjed dolazi samo 15,7%, dok je 16,3% u posjedu kolektivnih tijela, a 9,5% u posjedu raznih društava. Najviše ima smrčevih šuma (39.2%), onda dolaze bukove sa 20,7%, bijeli bor sa 14,2%, hrast sa 8,2% itd. Visoke šume čine 91,7%, srednje 1%, a niske 7,3% od cjelokupne površine. Na malim posjedima vodi se preborna sječa, dok se u 87,6% svih šuma vodi čista sječa. Prosječni godišnji prirast jest 3,4 m3 po ha ili ukupno 14,640.530 m3; od toga je 53,4% tvoriva i 46,6% ogrjeva. Domaća potrošnja kreće se oko 12 mil. m3. God. 1930 bilo je velikih i malih pilana 4011, osim toga 1903 razne drvne industrije (tvornice pokućtva, parketa, furnira itd.). Trgovinski bilans je aktivan (izu 351 |
ŠUMARSKI LIST 5-7/1936 str. 136 <-- 136 --> PDF |
zevši 1932 god.). Izvoz je najveći u Njemaku. Posljednjih godina postaju trgovački odnosi sa Jugoslavijom sve1 bolji. Normalni izvoz sirovog drveta iz čehoslovačke iznosi godišnje foko 3—3,5 mil. m3. Izvoze se većinom trupci za piljenje i drvo za papir. Kod izvoza učestvuje najviše Njemačka i Mađarska, dok se iz Poljske i Austrije drvo uvozi. Godine 1933 osnovan je središnji ured za prodaju drveta i povišene carine na uvoz drveta, koji je zbog toga jako pao. Uz četiri srednje šumarske škole postoje dva šumarska fakulteta (Prag, Brno), te pokusne stanice za šumska istraživanja. Dansk a sa površinom od 42.931 km2 (osim toga pripadaju joj Farerski otoci sa 1399 km2 i Grönland sa 2,175.000 km2) i 3,578.000 stanovnika ima 390.806 ha šuma t. j . 9,1%. U pogledu intenzivnosti šum. gospodarstva stoji Danska među prvim državama. Od 1870—1924 pošumljeno je 85.000 ha vriština i to najviše sa P. montana i smrčom. Po vrsti drveća ima najviše četinara (54,3%), onda dolazi bukva sa 31%, te hrast sa 4,8%, ostalo su razni drugi lišćari. četinari su umjetno kultivirani. Najviše šuma imaju privatnici (51.67%), onda država (24,58%), pa opštine (24,35%). Prirast po ha kreće se od 5,41 do 8,84 m3. Prosječni je godišnji etat 1,3 mil., m:!. Potrošnja drveta u zemlji prelazi godišnje etat. Uvozi najviše piljeno drvo četinara iz Švedske, Finske i Rusije. Estonij a sa 47.549 km2 površine (suha površina iznosi 45.220 km´2, ostalo su jezera) ima 1,119.000 stanovnika. Šume zauzimlju 20,9% površine t. j . 945.833 ha; većinu šuma t. j . 70% čine četinari (bor 30—35%, smrča 30% i dr.). Od lišćara dolazi breza (15%) i trepetljika 10%, te nešto hrasta i drugih vrsta (sporadički). Većina je šuma u državnom posjedu (79,8%), ostale su komunalne, privatne i društvene. Godišnji je prirast 3 ms po ha, t. j. ukupno 2,8 mil. m3. Godišnja potrošnja drva kreće se oko 3,210.000 m3. Opći trgovinski bilans je izmenično aktivan i pasivan. Proizvodi šumarstva sudjeluju u izvozu sa 27—30%, dok u uvozu samo sa 3%. Izvozi se najviše u Veliku Britaniju (1933 — 78%). Finsk a sa površinom od 388.217 km2 (od čega 44.839 km2 pokrivaju rijeke i jezera) ima 3,493.000 stanovnika; uzimajuć u obzir samo suho tlo, zaprema površina šuma 73,53%, tako da je Finska najšumovitija zemlja u Evropi. Šume četinara čine 80%, od toga bor 55,2, a smrča 24,8%. Od lišćara najviše je zastupana breza sa 16.9%, ostalo su joha i topola. Od sveukupnog je šumskog zemljišta 39.8% vlasništvo države, 51.0% privatnika, a ostalo komunalno. Državne su šume na lošijem i neproduktivnom zemljištu. Od 14,098.836 ha državnog posjeda samo 6,233.151 ha optada na produktivno šumsko tlo; 17,9 mil. ha privatnog posjeda pripada većinom malom seljačkom posjedu (182.373 posje´da prosječno po 98 ha). Drvni kapital iznosi 1620 mil. m3 (sa korom), prosječno 64.3 m3 po ha. Prosječni godišnji prirast iznosi 1.77 m3 po ha ili ukupno 44,4 mil. m3. U državnim se šumama razvilo izrađivanje u vlastitoj režiji (4 državne pilane). Domaća potrošnja iznosi oko 24 mil. m3 (10 mil. građev. i 14,0 mil. ogrijev. drva). Industrija drveta počela se razvijati iza godine 1860; godine 1932 bilo je 694 pilane, te 197 industrija papira i kartona. Ova je posljednja industrija u stalnom porastu. Savezi pilana, tvornica papira, tvornica celuloze itd. udruženi su u Centralni savez drvne industrije. Drvo i prerađevine iz drveta u novije vrijeme zauzimlju 82—85% vrijednosti cjelokupnog izvoza Finske. Uvoz drveta je malen (1,5—2.2%). U izvozu drveta iz Finske1 (1932 god.) najviše participuje Velika Britanija (53.0%), Francuska (12.0%) i Belgija (10,3%). Godine 1927 izvezeno je oko 13,7 mil. m3 drveta i 4 mil. m3 iz prerađevina. Najviše se izvozi piljenog drveta (65—70%), zatim drva za papir i rudnike (20—25%). 352 |
ŠUMARSKI LIST 5-7/1936 str. 137 <-- 137 --> PDF |
Francusk a sa površinom 550.965 km2 i 41,950.000 stanovnika ima 10,352.000 ha šumskog zemljišta (28% četinara i 72% lišćara). U prošlom stoljeću pošumljeno je u Francuskoj preko 1,500.000 ha neplodnog zemljišta. Sa pošumljivanjem se intenzivno nastavlja u Centralnom masivu i Južnim Alpama, te u subalpinskoj zoni. Hrast je zauzeo najveći dio šumske površine (36.5%), zatim bukva (10.4%), te Qu. ilex i Qu. ruber (4%); od četinara najrašireniji je primorski bor (9.9%), zatim bijeli bor (4.5%), jela (3.3%), smrča (1.8%), alepski bor (1%) i dr. Većina lišćara uzgaja se u niskoj i srednjoj šumi (60%), a ima i visokih lijepih šuma hrasta kitnjaka. Prema vlasništvu podijeljene su francuske šume na državne (14%), komunalne i šume javnih tijela (24%) i privatne (62%). Privatni posjed razdijeljen je na 1,500.000 vlasnika u velikoj većini sa malenom površinom. Prirast šuma cijeni se na 7,300.000 m3 tvoriva i 18,550.000 m3 goriva. Od tvoriva je 2.6 mil. m3 lišćara i 4.7 mil. m3 četinjara. Poslije rata siječe se više nego što prirašćuje; godine 1928. posječeno je 1.26 mil. m3 više. Prije rata iznosila je potrošnja 11—12 mil. m3 tvorivog i 17.4 mil. m3 ogrijevnog drveta. Poslije rata potrošnja je porasla. Industrija drveta ima 102.878 pogona sa 458.861 radnika; od toga ima pilana 10.423, a ostalo su tvornice drvenina i zanati. Industrija papira irna 2384 pogona. Većina pogona su mali pogoni, u kojima je zaposleno ispod 5 radnika. Razvijena je destilacija drva i proizvodnja drvnog uglja. Trgovinski bilans je ve´ćinom pasivan. Pasiva je najveća kod drveta, jer je Francuska iza Velike Britanije i Njemačke najjači uvoznik drveta (god. 1930. uvezla je 6.75 mil. m3 drveta i 2.85 mil. m3 mase i papira). Uvozi se najviše piljeno drvo četinara, dok se hrastovo i orahovo drvo u oblom više izvozi nego uvozi. Oblog drveta četinara najviše se uvozi iz Njemačke, dok se tesano i piljeno drvo četinara uvozi najviše iz Finske, Švedske, Austrije i Poljske. Uvoz u Francusku je od god. 1931. kontingentiran. U posljednje vrijeme Francuska mnogo posvećuje pažnje proučavanju svojih kolonijalni h šuma. Od ukupne površine svojih afričkih kolonija (oko 10,871.108 km2) ima Francuska 98,543.000 ha šuma t. j . 9.8%. U Indokini ima, 25 mil. ha šume; u ostalim azijskim posjedima 245.000 ha, u Americi 8,543.000 ha (Guyane sa 94% šumovitosti) i Oceaniji 225.000 ha. Šume svih kolonija iznose 132,556.000 ha. Iz kolonija izvezeno je 1930 godine 573.551 tona drveta. U kolonijalnim šumama ima malo vrsta upotrebivog drveta, te je eksploatacija vrlo oteščana. Grčk a sa površinom 130.199 km3 ima 6,480.000 stanovnika. Prema istraživanjima Sklavunosa Grčka je u staro vrijeme bila šumovitija ze´mlja. Najveće pustošenje tih šuma zbilo se oko petog vijeka, za vrijeme cvjetanja grčke kulture. Glavni razlog uništenja šuma u Grčkoj jest neobuzdana paša koza, koja je nakon provedenih sječa sprečavala njihovu regeneraciju još od najstarijih vremena. Danas ima u Grčkoj 2,404.502 ha šuma (18.5%), ali izgleda da su ovamo ubrojene i šikare. Visokih šuma ima 581.351 ha, srednjih 511.843 ha, a niskih 1,313.306 ha. Po vlasništvu ima najviše državnih (69.3%), zatim privatnih 20,4%, te komunalnih i manastirskih 10,3%. S obzirom na vrst drva pretežu lišćari, kojih je 59%. Četinara je 13%, a mješovitih šuma 28%. četinare sačinjavaju pretežno Alepski bor i grčka jela (A. cephalonica), a lišćare hrast, kesten, bukva i dr. Može se uzeti, da je godišnji prirast 1.5 m3 po ha, odnosno 3.6 mil. m3. Potrošnja je veća od produkcije. Šumska industrija je neznatna. Trgovinski bilans je pasivan — pogotovo kod trgovine drvom, kojeg se gotovo stalno godišnje uvozi za više od pola milijarde 353 |
ŠUMARSKI LIST 5-7/1936 str. 138 <-- 138 --> PDF |
drahmi. Najviše se uvozi tehničko piljeno drvo četinara iz Rumunije i Jugoslavije, iz koje se uvozi i 90% ogrijevnog drveta. H o 1 a n d i j a sa površinom od 34.222 km2 i 8,062.000 stanovnika ima 254.402 ha šumfc (7.8%). Visokih šuma, sa pretežnim dijelom četinara, ima 60%; ostalo su niske hrastove i vrbove šume. Najviše šuma imaju privatnici (86.3%), opštinskih je 8%, dröavnih 4.7% i zadužbinskih 1%. Godišnji prirast cijeni se oko 0.8 mil. m:i. Domaća potrošnja daleko nadmašuje proizvodnju; kod teh. drveta stoji na pr. jedno prema drugom u omjeru 12%: 88%. Mnogo se troši papira (21.5 kg po glavi). Pilana ima malo, ali je razvijena proizvodnja pokućtva (1920 godine 642 pogona). Šumski proizvodi učestvuju u uvoznoj trgovini u jačoj mjeri (godine 1932. sa 6.6%). Posljednjih godina najjači uvoz piljenog čamovog drva bio je iz Finske, Sovjetske Rusije i Švedske. Površina šuma holandijskih kolonija u Aziji iznosi oko 106 mil. ha. Središte privrednog života jest na Javi. Šume su većinom državne i radi se o njihovom savremenom definitivnom uređenju. Između mnogih vrsta najvažnije je drvo >tikovina«. Iz već spomenutih razloga kao u svim tropskim šumama i ovdje je eksploatacija oteščana. Na hol. Guyani ima oko 12 mil. ha šuma. U njima raste Cedrela odorata, iz čijeg se drveta prave kutije za cigare. S1 oib odna država Irska sa površinom od 68.895 km2 i 2,957.0000 stanovnika ima 92.432 ha šume´ t. j . 1.3%, tako da Irska spada među šumom najsiromašnije zemlje. Državnih je šuma 20.6%, komunalnih 0.5%, a privatnih 78.9%. Četinara 31.3%, lišćara 27.5% i mješovitih šuma 41.2%. Godišnji prirast je*224.000 m3, čime se ne može podmiriti domaća potreba, tako da se drvo mora uvoziti (oko 500.000 m:! godišnje). Drvo zauzimlje u uvozu 2.5% (i papir oko 2%). Kod uvoza kao i izvoza učestvuje najviše Velika Britanija (sa 80—95%). Italij a sa teritorijem od 310.137 km2 i 41,477.000 stanovnika ima 5,585.102 ha šumske površine t. j . 18%. Šume su tijekom prošlih stoljeća u Italiji u velikoj mjeri uništavane. U novije vrijeme poduzete su oštre mjere, da se zaštite i podignu. Po vrsti drva ima 89% lišćara, 6.9% četinjara i 4.1% mješovitih šuma. Visoke šume zapremaju oko 2 mil. ha, a niske1 šume i šikare 3.5 mil. ha. Od četinara najraširenija je u alpskim predjelima smrča, u Apeninima jela, Pinus laricio var. calabrica i dr. Od lišćara je najraširenija bukva, te kesten, hrastovi itd. Proizvodnja ploda kestenovih šuma cijeni se na 6 mil. u vrijednosti od preko pola milijarde lira. Točnih i sigurnih podataka o vlasništvu šuma još nema; godine 1930. iskazano je državnih šuma 229.386 ha (4%), dok su ostale komunalne i privatne. Prirast se cieni 2.6—2.7 m3 po ha t. j . ukupno 15 mil. m;!. Cjelokupna domaća produkcija sa drvetom van šuma iznosi (1924—1925) 19.2 mil. m3. Ukupna je potrošnja 24.3 mil. m3, tako da je za pokriće potrebno godišnje uvesti 5.1 mil. m3. Godine 1927. bilo je u Italiji 1804 pilane. Bilans trgovine drvetom je pasivan. U Italiju se najviše uvozi tvorivo drvo sirovo i testerisano, drvni ugljen, dužice, ogrijevno drvo i dr. Glavni dobavljači drveta za talijanska tržišta su Jugoslavija i Austrija zatim U. S. A., a u novije vrijeme i Rusija. Od ukupno uvezenog ogrijevnog drveta Jugoslavija uvozi 90%, a drvnog ugljena 86%. Rusija je posljednjih godina svoj uvoz tvorivog drveta u Italiju podigla (od 1.9% 1927 godine na 17% godine 1932.) na račun Ju´goslavije i Austrije. U Italiji postoji mnoštvo stručnih šumarskih, drvno-industijskih trgovačkihradničkih organizacija, koje vlada moralno i materijalno podupire i koristi se njihovim savjetom i kolaboracijom. Godine 1914. osnovan je´ u Firenci gospodarsko-sumarski fakultet. 354 |
ŠUMARSKI LIST 5-7/1936 str. 139 <-- 139 --> PDF |
U talijanskim kolonijama Tripolitaniji i Cirenaici ima oko 1 mil. ha šuma. U Somaliji nema, u Eritreji oko 434.000 ha. Te šume proizvode većinom ogrijevno drvo i tek nešto tehničkog, tako da se1 veći dio toga drveta mora uvoziti. Jugoslavij a sa površinom od 247.542 km2 i 13,930.000 stanovnika po veličini je dvanesta država u Evropi. Šume i šumska zemljišta zapremaju 10,491.986 ho, od toga je faktično pod šumom 7,720.015 ha, tako da šumovitost Jugoslavije iznosi 31.2%. Prema statistici iz godine 1929 visokih je šuma 53.9%, niskih 25.5%, srednjih 7.7% i šikara 12.9%. Po vrsti drva šume četinara zapremaju 11.6%, šume hrasta 18.2%, bukve 24.3%, mješovitih listača 30.2%, te mješovitih listača i četinara 15.7%. Po vlasništvu ima 47% državnih, 19% komunalnih i 34% privatnih šuma (godine 1925). Nakon ograničenja državnih šuma u Srbiji i rije´šenja servitutnih odnosa u Bosni i Hercegovini površina državnih šuma će se smanjiti na 30%. U Sloveniji imamo tipični individualni posed sa 139.203 vlasništva ispod 50 ha. Velik; šumski posjed došao je pod udar Zakona o agrarnoj reformi, te se iznad 1000 ha (odnosno 1000 k. j;.) ekspropriše. Prosječni prirast cijeni se na 2 m3 po ha t. j . ukupno 15.5 mil m3. Najveći dio troši se u zemlji. Državne željeznice troše godišnje 1.3—1.5 mil. kom. želj. pragova, 83 ;!; 50.000 m građevnog drveta i 10.000 m ogrijeva; rudnici oko 500.000 m najviše se troši u građevne svrhe. Prosječno se godišnji potrošak može ocijeniti sa 1 m3 po glavi, od čega 0.40 m8 građevnog i 0.60 m8 ogrijevnog drveta. Izvoz se kreće oko 4 mil. m:!, tako da se godišnje više siječe nego što prirašćuje (18 mil., 15.5 mil. m3). Dok je godine 1918 bilo 603 industrije, godine 1932 taj je broj porastao na 2.153; od! toga ima 374 šumske industrije, 72.9% svih preduzeća leži u savskoj, dravskoj i dunavskoj banovini, U šumsku industriju uloženo je 3.5 milijarde Din, stalno je´ zaposleno 65.000, a sezonski k tomu još 120.000 radnika. Pilana ima 3.255, od toga vodenih 2.341, na turbine 109, parnih 472, ostalih 333. U zemlji ima 39.994 km. puteva, 10.452 km. željeznice, 2000 km. plovnih voda. Trgovačka mornarica ima 375.649 b. r. t. Trgovinski bilans je izmjenično aktivan i pasivan. Kod trgovine šumskim proizvodima saldo je stalno aktivan. Uvoz tih proizvoda čini prosječno tek 1% od izvoza. U cjelokupnom izvozu učestvovali su šumski proizvodi za vrijeme perioda 1923—1933 godine sa 18 do 22%. Najviše se izvozi piljenog tvorivog drveta (60—70%), dalje ogrijevnog drveta, željezničkih pragova i dr. Od piljenog drveta četinara izvozi se najviše u Italiju (od godine 1927 do 1933 kreće se od 50—67% cjelokupnog izvoza tog sortimenta), pa dalje u Grčku i Franc.usku i dr. Ispiljeno bukovo drvo izvozi se najviše´ u Italiju, a u posljednje vrijeme i u Španiju. U posljednje vrijeme pao je jako izvoz željezničkih pragova. Godine 1929 izvezeno ih je za 177 mil. a godine ,1933 samo za 5.1 mil. Din. Pragovi su se izvozili u Italiju, Mađarsku, Austriju, Njemačku, Belgiju, Holandiju, Francusku i Grčku. Glavni su kupci ogrijevnog drveta Italija, Mađarska i Grčka, a isto tako uvoze te zemlje najveći dio naše proizvodnje drvnog uglja, Izvoz hrastovih i bukovih dužica u zadnje vrijeme znatno je opao. U cjelokupnom jugoslavenskom izvozu šumskih proizvoda učestvuje Italija sa 52—70%. Letonij a sa površinom od 65.791 km2 i 1,920.069 stanovnika ima 1,659.223 ha šuma (26.80%). Agrarnom reformom stvoreno je oko 140.000 malih posjeda sa 2—20 ha, ali je i površina šuma zbog toga opala. Na jednog stanovnika dolazi 0.86 ha šume. Država ima u posjedu 84%, privatnici 14%, a tek 2% šuma pripada komunalnim ustanovama. Četinari zapremaju 78.3% državnih šuma (bor i smrča) ; od lišćara ima najviše breze, trepetljike i johe. Godišnji prirast cijeni se na 2.5 m3 po ha t. j . ukupno 355 |
ŠUMARSKI LIST 5-7/1936 str. 140 <-- 140 --> PDF |
oko 4 mil. m3. Iskorišćava se godišnje 50% više, nego što bi se prema visini prirasta smjelo iskorišćavati. To su posljedice agrarne reforme, jer su mnoge1 šume iskrčene. Godišnja potrošnja iznosi prosječno 1.7 m3 po 1 stanovniku. Godine 1931 bilo je u pogonu 115 pilana. Opći trgovinski bilans većinom je pasivan, ali bilans drva stalno je aktivan. Najviše se izvozi piljenog drveta, drveta za papir, te drveta za rudnike i to u Veliku Britaniju, Francusku i Njemačku. Litv a sa površinom od 55.670 km2 i 2,421.777 stanovnika (1931 godine) ima 1,029.414 ha šuma (18%) t. j . 0.43 ha po 1 stanovniku. Državi pripada 89.5% svih šuma; u njima ima 68% četinara (smrča i bor), te 32% lišćara (breza, topola, joha i dr.). Prirast svih šuma cijeni se na 2.0 mil. m:i, 32% državnih šuma siječe se i iskorišćava u vlastitoj režiji, Pilana ima 326. Opći trgovinski bilans je izmjenično aktivan i pasivan. Izvoz šumskih produkata zauzimlje 15.44 do 30.25% (u godinama 1920—1931) od cjelokupnog izvoza. Uvoz je neznatan. Najviše se izvozi u Veliku Britaniju, Njemačku, Holandiju i Dansku. Luksembur g sa površinom od 2.586 km2 i 300.000 stanovnika ima 83.363 ha šuma (32%) t. j . po 1 stanovniku 0.28 ha. Državnih šuma ima samo 1.7%, komunalnih 35.2%, dok većinu posjeduju privatnici (63.1%). Lišćara je 90%, dok 10% četinara nisu autohtoni. Godišnji) je prirast po ha 2.1 ma t. j . ukupno 170.000 m3, koliko se i siječe. Trgovina se vodi sa Njemačkom, Belgijom i Francuskom. Mađarsk a sa 92.963 km2 i 8.7 mil. stanovnika ima 1,176.940 ha šumske površine (11.8%) t. j . po jednom stanovniku 0.14 ha. Šume su pretežno od lišćara 94.7% (hrast, bukva i dr.), a samo su 5.3% četinari. Državnih je šuma samo 4.1%. Šuma pod javnim nadzorom ima ukupno 49.4%, a privatnih 50.6%. Većina šuma (63.9%) pripada velikim posjedima iznad 1000 k. j . Godišnje prirašćjuje 1.4 m3 po ha t. j . ukupno. 1,627.800 m3. Domaća je potrošnja veća od prirasta, pa se manjak mora uvoziti. Potrošnja iznosi 6—9 mil. m3 t. j . po 1 stanovniku između 0.65 i 1.0 m3. Godine 1928 bilo je 127 pilana. Opći trgovinski bilans posljednjih je godina aktivan. Kod uvoza i izvoza najjače su zastupane Čehoslovačka, Austrija, Njemačka, Rumunija i Jugoslavija (u uvozu sa prosečno 4—6% a u izvozu sa 5—6%). Kod uvoza ogrijevnog drveta najviše učestvuje Čehoslovačka i Rumunjska, dok je taj uvoz iz Jugoslavije posljednjih godina bpao. Kod uvoza tvorivog drva četinara na prvom su mjestu Austrija, Rumunija i Čehoslovačka. Njemačk a sa površinom od 468.779 km2 i 65,3 mil. stanovnika ima 12.654.77 ha šuma (27.2%) t. j . 0.19 ha po 1 stanovniku. Šume četinara (bor, smrča, jela, ariš i dr.) zapremaju 71.2%, a lišćara (bukva, hrast, breza i dr.) 28.8% šumske površine. Visokih je šuma 92.1%, niskih 4.4%, a srednjih 3.5%. Po vrsti vlasništva relativno najviše šuma posjeduju privatnici (47.8% ha), u državnom je posjedu 32.7%, dok su ostale šume u posjedu opština, zaklada i zadruga. Velika većina šumskih gazdinstva pripada malom posjedu, od 2 do 50 ha. Godišnja proizvodnja njemačkih šuma iznosila je godine 1927 sveukupno 49.6 mil. m3, odnosno 3.93 m3 po ha. Prije rata potrošnju nije mogla podmiriti proizvodnja, tako da se 20% potrebnog drveta moralo uvoziti. Poslije rata spala je potrošnja od 1.07 na 1.01 m3 po 1 stanovniku (na teh. drvo otpada 0.63 m3, a na ogrijevno 0.38 m3). Trgovina i industrija jako su razvijene. U cjelokupnom svjetskom prometu Njemačka je zauzimala prije rata drugo mjesto (učestvuje sa 13.1%). Poslije rata stanje se promijenilo; ipak je posljednjih godina opći trgovački bilans aktivan. Godine 356 |
ŠUMARSKI LIST 5-7/1936 str. 141 <-- 141 --> PDF |
1925 bilo je pilana i raznih fabrika (furnira, impregnacija i dr.) 14.006 sa 149.899 radnika. Bilans trgovine drvom pasivan je, ali ako se uzmu u obzir i drvni proizvodi (papir, izrade iz drveta i dr.), onda je taj bilans aktivan. Prije rata glavni su uvoznici drva bili Rusija i Austro-ugarska, a poslije rata čehoslovačka i Poljska. Posljednjih se godina uvoz iz Rusije opet povećao na račun smanjenja uvoza sre´đnjo-evropskih država. Norvešk a sa površinom od 309.995 km2 i 2,831.267 stanovnika ima 7,628.880 ha šumske površine (24.1%) t. j . na jednog stanovnika dolazi 2.69 ha šume. Većina Norveške je neplodno zemljište (72.2%). Šume četinara (bor, smrča) zapremaju 70.01%, a lišćara (breza, bukva i dr.) 29.99%. Šume su većinom privatne (70.95%), državnih i zajedničkih ima 13.20%, dok su ostale fondovske, komunalne i dr. Privatni posjedi su sa % ispod 50 ha. U njima se, zbog oteščane kontrole često vrši devastacija. Ukupni godišnji prirast cijeni se na 10 mil. m3. Potrošnja je veća od prirasta. Šumska indu strija i industrija papira na prvom su mjestu. Malih pilana ima 1858, a velikih 507. Opći trgovinski bilans je pasivan. U cjelokupnom izvozu učestvuje drvo sa 18 do 20%. Najviše se izvozi rendisanog drva, onda dolazi piljeno, pa neprerađeno drvo i to pretežno u Veliku Britaniju. Poljsk a sa površinom od 388.390 km2 i 31,927.773 stanovnika ima 8,969.388 ha šume (23%) t. j . na 1 stanovnika dolazi 0.31 ha. Veći dio šuma (66.2%) pripada privatnom posjedu, 31.9% otpada na državne šume, dok su ostale crkvene, opštinske i dr. Od privatnih šuma prevaguje veliki šumski posjed (81%), a samo 19% dolazi na mali posjed. 75% šume čine četinari (bor, smrča i jela), a 25% lišćari: hrast (5%), te bukva, breza i dr. Većina se šuma uzgaja visokim uzgojem i to čistom sječom 65.3%, te oplodnom 18.5%; srednjih šuma ima 1.1%, a niskih 15.1%. Godišnja proizvodnja poljskih šuma cijeni se na 21,413.372 m8 t. j . prosječno 2.39 m3 po ha. Dok su državne šume uređene, privatne su bile u lošem stanju, pa su godine 1927 stavljene pod strogi režim. Godišnja potrošnja drva u zemlji iznosi oko 21,900.000 ms, što odgovara prirastu. Šumska industrija je vrlo razvijena; godine 1928 bilo je 1631 pilana sa 2900 gâtera, koji su preradili 7,347.000 m3 drveta. Opći trgovinski bilans je izmjenično pasivan i aktivan, šumski proizvodi učestvuju u izvozu sa 14 do 25%, njihov saldo je aktivan. Glavna tržišta za poljsko drvo su u Vel. Britaniji, Njemačkoj, Holandiji i Belgiji. Portuga l sa površinom od 92.930 km2 ima prema najnovijim podacima 2,331.411 ha šume (26.2%) t. j . po 1 stanovniku 0.35 ha. Šume se sastoje od primorskog bora (48.5%), hrasta plutnjaka (24.0%), česmina (16.3%) i dr. 95% šuma posjeduju privatnici, dok je površina državnih šuma i komunalnih vrlo malena. Godišnja produkcija drveta cijeni se na 3.6 m3 po ha t. j . ukupno 8.9 mil. m3. Za potrošnju nema pouzdanih podataka, te se cijeni 5.6 do 7 mil. m:i. Saobraćajna sredstva u zemlji slabo su razvijena. Bilans spoljne trgovine je pasivan. Trgovina drvom je aktivna; vodi se najviše sa Vel. Britanijom i Njemačkom. Portugalske kolonije imaju 12 mil. ha šuma. Najvrednije su šume u Mosambique, gdje pored vrsta Mongrove ima velikih kompleksa šuma podouk, santal, razne vrste mahagonija itd. Rumun i j a sa 294.967 km2 i 18,176.757 stanovnika ima šumsku površinu od 6,448.475 ha. Od toga je 23.5% državnih šuma, 30.7% javnih tijela i 39.8% privatnih šuma. Državne šume imaju od god. 1930 autonomnu upravu, uređenu na komercijalnoj bazi. U sastavu šuma učestvuju četinari sa 25%, tvrdi lišćari sa 70.5%, te meki lišćari sa 4.5%. šuma sa visokim uzgojem ima 65,4%, a sa srednjim i niskim 34.6%. Veći 357 |
ŠUMARSKI LIST 5-7/1936 str. 142 <-- 142 --> PDF |
dio šuma nije uređen. Prirast se cijeni na 16,868.000 m3 t. j . 2.6 m3 po ha. Godišnje se siječe mnogo više od prirasta (godine 1930 poseklo se 22 mil. m3); ogromni kompleksi šuma su iskrčeni i pretvoreni u pašnjake. Od posječenog drva 80% troši se u zemlji, a 20% se izvozi. Šumska industrija je poslije rata naglo procvala, ali je uslijed krize opet opala; danas ima u zemlji oko 486 pilana, koje su godine 1931 ispilile 4.1 mil. m3 oblog drveta. Osim toga ima 1664 malih pilana, koje pile godišnje 0.8 do 1.0 mil. m3 oblo vine. Opći trgovinski bilans je zadnjih godina aktivan. Naš trgovinski bilans sa Rumunijom je pasivan. Najviše se izvozi rezano drvo četinara (45% od svega izvoza), te ogrijevno drvo (47%). Najvažnija tržišta za rumunjsko drvo su u Mađarskoj, Egiptu, Bugarskoj i Njemačkoj. S/o v j et sk a Rusij a sa površinom od 21,274.300 km2 i 165.7 mil. stanovnika ima šumsku površinu od 949.9 mil. ha; u tu su površinu uračunate i tundre, bare, tresetišta i garišta. Pošto nisu sve šume premjerene, to su ovi podaci nesigurni, šumom pokrita površina iznosi 453,782.700 ha. Ruske šume´ čine u velikoj većini četinari: bor, smrča, ariš i dr. (80.6%), ostalo su šume lišćara: breze, hrasta, jasena i dr. Osim malog dijela lokalnih šuma, sve su šume državne. Po Centralnom statističkom uredu iznosi godišnji prirast šuma evropskog dijela Rusije 432,7 mil. m3, a prema podacima Središnje uprave šuma veličina je tog prirasta 184.0 mil. m3. Pod kraj zadnjeg petgodišnjeg plana (»pjatiljetke«) predvidjelo se godišnje iskorišćenje od 550 mil. m3. Radi velikog razvoja industrije faktična potreba na drvu (naročito građevnom) stalno raste. Stoga se u otvorenim šumama evropskog dijela Rusije vrši prejaka eksploatacija, te se na pr. 1929—4930 u nekim predjelima iskoristilo 1.3 do 1.6 puta više od godišnjeg prirasta. Naprotiv u Kavkazu, Uralu i Sibiriji ima netaknutih šuma, u kojima se iskoristilo samo 60%, pa čak i 6% godišnjeg prirasta. Godine 1931 bilo je 1501 pilana sa 2802 gâtera, koje su u godini 1932 preradile 24.4 mil. m3 oblovine. Šumska je industrija u Rusiji većinom državna; ili je dana u zakup ili je zadrugarska. Državnom industrijom upravljaju Trustovi i Kombinati (čisti dobitak ide u državnu kasu), Spoljna je trgovina u Sovjetskoj Uniji državni monopol. Bilans je izmjenično aktivan i pasivan. Iz razloga »ekonomske cjelishodnosti« forsirao se izvoz, bez obzira na komercijalni rentabilitet, pa se tvrdi, da je izvoz mnogih predmeta sovjetskog izvoza skopčan sa gubitkom t. j . da su proizvodni troškovi veći od prodajnih cijena. Tako se dokazuje1, da je prodajna cijena izvezenog piljenog drveta godine 1929—1930 iznosila 64% proizvodnih troškova. Godine 1930 učestvovalo je drvo u izvozu sa 16.4%. Od godine 1927 počinje se izvoz drveta iz Sovjetske Rusije naglo razvijati, tako da je godine 1932 izvezeno 34.6 mil. m3. Dok je Rusija kod izvoza drva na evropskom tržištu prije rata učestvovala sa 22.1%, to je njezina participacija u godini 1933 porasla na 34.6%. Po vrsti sortimenta izvozi se najviše piljeno drvo, okruglo i tesano drvo, te šperploče i izrađevine; nadalje željeznički pragovi i dužice1. Glavna su tržišta za Rusko piljeno drvo (kojeg čine 96% četinari) Engleska (preko 50%), Holandija i Njemačka. Isto vrijedi i za rudničko drvo. Španij a sa površinom od 504.679 km2 i 23.7 mil. stanovnika ima 5.0 mil. ha šuma (9.9%) t. j . po 1 stanovniku 0.21 ha. Ali i od te šumske površine preko polovice čine makije i stepe. Španske šume bogate su na vrstama drveća (600 vrsta). Kod četinara pretežu borovi (P. pinea, silvestris, pinaster, halepensis, laricio i montana) ; od jela dolaze A. pectinata, pinsapo i excelsa; hrastove zastupa Q. pedunculata, sessiliflora, ..., cocifera, Tosa, lusitanica, Suber i humilis. Godišnji prirast cijeni se na 3.4 mil. m3. Poslije rata industrija se jako razvila. Godine 1931 bilo je preko 800 pilana. Opća je spoljna trgovina pasivna, a isto tako pasivan je i bilans trgovine šumskim pro 358 |
ŠUMARSKI LIST 5-7/1936 str. 143 <-- 143 --> PDF |
izvodima. \Najviše se uvozi piljeno drvo i to 60% iz Švedske, Finske, Jugoslavije i U. S. A. Posljednje 3 god. Jugoslavija je na drugom mjestu. Švajcarsk a sa površinom od 41.295 km2 i 4,066.400 stanovnika ima 982.535 ha šuma (23.8%) t. j . po 1 stanovniku 0.24 ha. Šume četinara (smrče, jela i bor) zapremaju 70% šumske površine, dok lišćari (bukva, hrast, kesten i dr) ostalih 30%. Šume se uzgajaju većinom visokim uzgojem; čista sječa se napušta, te se uvodi prirodno pomlađivanje sa proredama. Državnih šuma ima samo 4.6%; 2/. šuma pripada opštinama i javnim tijelima, a ostale privatnicima. Po statistici godine 1930 potrošnja drveta u zemlji iznosi 3,930.000 m3; od toga se 72.6% producira u zemlji, dok se ostalo uvozi. Drvna industrija troši preko 90% četinara. Trgovinski bilans je pasivan, a isto tako i spoljna trgovina drvom. Iz Jugoslavije se uvoze u Švajcarsku lišćari. Švedsk-a sa površinom od 410.825 km´2 (bez površine voda, koje iznose 38.694 km2) i 6,162.466 stanovnika ima 23,181.200 ha šuma t. j . 56.5% (po 1 stanovnik^ 3.8 >ha). Glavne vrste´ švedskih šuma su bor, smrča i breza, a na jugu dolaze bukva, hrast i dr. Od površine svih šuma pripada državnom posjedu 20,1%, akcionerskim društvima 27%, malom seljačkom posjedu 45.7%, te velikom posjedu 3.4%. Godišnji prirast ustanovljen je sa 47.7 mil. m3 drvne mase bez kore t. ,´j. prosječno 2.0 m3 po ha. Godišnje sječe stoje u skladu sa prirastom. Domaća se potrošnja cijeni na 4.60 m3 po 1 stanovniku godišnje. Najjače je razvijena pilanska industrija, koja ima 1104 pilane sa 30.700 radnika. Zbog uskih godova i finoće vlakanaca švedsko je drvo odlične kvalitete, tako da je i ta kvaliteta doprinijela, da je švedska jedna od prvih zemalja u šumskoj industriji. Dok je opći trgovinski bilans spoljne trgovine gotovo stalno pasivan, to je bilans trgovine drvom aktivan. U izvozu učestvuje najjače piljeno drvo (85%). Osim toga´ izvozi Švedska veliku količinu drvnine i celulozu, karton i papir, tako da je u cjelokupnom svjetskom izvozu ovih artikala učestvovala godine 1931 sa 42.7%. Najjači kupci švedskih drvnih produkata su Velika Britanija, Danska i Francuska. Tursk a sa površinom od 763.000 km2 i 13.7 mil. stanovnika ima 7,434.402 ha šuma (10%). Od ukupne šumske površine pripada državi 95%, privatnicima 4%, a ostalo opštinama i vakufu, šume se pretežno sastavljene od lišćara (hrasta i bukve). Od ´četinara dolaze: bor, jela i cedar. Visokih je šuma 68%, a niskih 32%. Nema sigurnih podataka o prirastu i potrošnji drveta. Šume se u zadnje vrijeme, putem dugoročnih ugovora prebrzo iskorišćavaju, a uz to se na velikim površinama prodavaju čiste sječe. Trgovinski bilans bio je sve do godine 1930 pasivan. Posljednjih godina nastupilo je uravnoteženje. Dok je prije Jugoslavija imala sa Turskom aktivan bilans, posljednjih godina postao je taj bilans pasivan. Velika Britanija (evropska) sa površinom od 241.865 km2 i 46 mil. stanovnika (cijela Britanska imperija ima oko 35 mil km2 i oko 450 mil. stanovnika t. j . trećinu čitave suhe zemaljske površine i četvrtinu stanovnika cijelog svijeta) ima šume oko 1,115.510 ha t. j . 4.5% ili 0,024 ha po 1 stanovniku. Porastom stanovništva i velikim razvojem industrije mnogo je šuma u prošlosti iskrčeno; godine 1919 osnovana je komisija sa zadaćom, da u roku od 80 godina pošumi 716.000 ha. Od ukupnih šuma polovina su visoke šume, dok su ostalo niske šume, šikare, a ima dosta opustošenih i golih terena. Polovicu visokih šuma sačinjavaju četinari (bor, te umjetne kulture smrče, ariša, strobusa i dr.). Ostalo su šume čistih lišćara (hrasta, jasena, breze i dr.), te miješane od četinara i lišćara. Većinu šuma posjeduju privatnici (88.3%), država posjeduje 10.4%, a 1.3% su komunalne šume. Godišnji prirast cijeni se na 1,110.000 359 |
ŠUMARSKI LIST 5-7/1936 str. 144 <-- 144 --> PDF |
m", t. j. 1.1 m3 po ha. Međutim eksploatacija je veća od normalne za 470.000 ms. Godine 1932 iznosila je sveukupna domaća potrošnja 29.4 mil. m3 t. j . 0.63 m3 po 1 stanovniku. U sveukupnom britanskom uvozu učestvuje drvo sa 7%. Uvoz iz Jugoslavije posljednjih je godina opao, naročito kod četinara i hrastovine, jedino se uvoz bukovine drži još dosta dobro. Drvo četinara zauzimlje 90% čitavog uvoza drveta u Englesku (od toga rezano drvo 50% a rudničko 20%). Od tvrdog drva uvozi se hrast, orah, tikovina, mahagoni i dr.). Od ukupno uvezenog drveta uvezlo se 1932 godine iz Rusije i Finske 49.5%. U Oxfordu je godine 1924 osnovan državni institut za šumarstvo (Imperial Forestry Institute), koji se bavi znanstvenim istraživanjem na polju šumarstva. Površina šuma u britanskim kolonijama cijeni se na 602.5 mil. ha; od toga su 42% četinari, a 58% lišćari. Od čitave te velike šumske površine pristupačno je samo 51%. Tek 1/. tropskih šuma sposobne su za eksploataciju; najvrijednije su u Sjev. Americi (gdje se nalazi 90% svih četinarskih šuma Velike Britanije). Drvo se stoga izvozi samo iz Kanade i Indije, dok se u druge britanske zemlje mora uvoziti. Amerik a sa površinom od 40,686.000 km2 i 255 mil. stanovnika ima 1,463.346.000 ha šuma (šumovitost je 35.9%). Ujedinjene države Sjev. Amerike sa površinom od 9,693.650 km2 i 137 mil. stanovnika imaju 189,993.000 ha šuma. Šume ove zemlje, počam od polovice prošlog vijeka, bezobzirno su se sjekle i uništavale, tako da je nekadanja površina šuma od 332,740.000 ha pala skoro na polovicu. Šume čine četinari: Južni bor (Yellow pine), tsuge, smrča i jela, taxodium, borovac, duglasovka, zapadni bor (p. ponderosa), séquoia, i dr. ; od lišćara: hrastovi, bukva, breza, liquidambar, kesten, hikori, topole, jasen, liriodendron i dr. U privatnom je vlasništvu 78% šuma, a ostale u posjedu države i javnih tijela. Radi neuređenog gospodarstva prirast šuma vrlo je malen, te se cijeni manje od 1 m3. Broj šumskih požara prema pojedinim godinama iznosi 20—90.000 slučajeva na 5 do 25,000.000 akra, sa štetom od 8—40 mil. dolara. Zbog neracionalnog ;!; iskorišćavanja godišnja se sječa cijeni na 630 mil. m uz štete od požara, insekata itd. ta se cifra penje na 700 mil. nr´! t. j . siječe se za 500 mil. m3 drveta više, nego što prirašćuje. Godine 1929 bilo je u pogonu 12.915 pilana, koje su zapošljavale 419.084 radnika. I sve ostale grane šumske industrije osobito su razvijene. Američka Unija u 1926 godini zauzimlje prvo mjesto u svjetskom prometu, u kom učestvuju sa 14.7%; bilans njezine spoljne trgovine stalno je aktivan. Uzevši u obzir samo trgovinu šumskim proizvodima, taj je dio spoljne trgovine pasivan (čemu je uzrok veliki uvoz papira i sirovina za papir). Kanad a sa površinom od 9,659.653 km2 (od toga površina voda i jezera zaprema 327.186 km2) i 10,374.196 stanovnika (1931 godine) ima šumsku površinu od 298,221.059 ha (32%). Na 1 stanovnika dolazi 28.7 ha šumske površine. U kanadskim šumama čine četinari (smrče, borovi, duglasovka, tsuge, cedar, jele i ariši) 83i4%, a lišćari (breze, javori, lipa, bukva, topola, hrast i jasen) 16.6%. Od cjelokupnog šumskog posjeda privatnici posjeduju samo 9.6%, dok su sve1 ostale šume državne. Komunalnih šuma nema. Stanje je šuma povoljnije nego u Sjed. državama. Računa se, da se iz kanadskih šuma. godišnje vadi preko 116 mil. m3 drvne mase; i ako se ne može znati za točan prirast kanadskih šuma, ipak je sigurno, da se u njima godišnje manje siječe nego što prirašćuje. Počam od godine 1910 razvila se u Kanadi velika drvna industrija; godine 1929 izrađeno je na kanadskim pilanama 11.19 mil. m3 rezanog materijala. Osobito se razvila 360 |
ŠUMARSKI LIST 5-7/1936 str. 145 <-- 145 --> PDF |
industrija papira. Trgovinski je´ bilans posljednjih godina aktivan. Drvo u spoljnoj trgovini učestvuje sa 5—7%, a papir sa 15—17%. Glavno tržište kanadskih šumskih proizvoda su Sjed. Države i Vel. Britanija. Mieksik o sa površinom od 1,969.454 km2 i 16,5 mil. stanovnika ima oko 30 mil. ha šume, od toga oko 20 mil. sposobno za proizvodnju drveta (47% četinara i 53% lišćara). Mnogo je šuma devastirano i iskrčeno. U Meksiko se drvo uvozi. Srednja Amerika´ sa površinom od 558.000 km- ima 37 mil. ha šuma (67%), koje su prema klimi i nadmorskim visinama tropske, listopadne šume (većinom hrastove), zatim borove, a u predjelu hladne zone pridolaze i ostali četinari; u krajevima sa manje oborina nalaze se savanske šume´ i stepe. U šumama Zapadn e 1 nd´ije, kojih ima oko 11.0 mil. ha, prilike su iste kao u Srednjoj Americi. Južn a Amerik a sa površinom od 18.2 mil. km2 ima, prema stitstici Društva naroda, preko 847 mil. ha šuma (46.4%), od čega četinara samo 5, a lišćara 95%. Ti veliki kompleksi šuma sa god. prirastom (prema Barbour-u) od 1,415 mil. m3, još su zbog nerazvijenih prometnih sredstava zatvoreni, tako da je jeftinije nabavljati drvo sa drugih kontinenata, a najviše iz Sjev. Amerike. Od ukupnog izvoza rezanog drveta četinara iz Jugoslavije izvažalo se u vremenu od 1927—1933 godišnje u Argentinu 2—6%. Azij a sa površinom od 41.9 mil. km2 ima 884,260.000 ha šuma (21.1%). Kin a po statistici Društva Naroda ima cjelokupnu površinu od 11,103.000 km2 sa 450 mil. stanovnika. Površina šuma po Zonu velika je 76 mil. ha (podaci su aproksimativni i nepouzdani). U kineskim šumama raste´ cinnomonum campohora, hrastovi, cryptomeria, liquidambar, borovi, zelkowa, paulownia, tschuga, fagus sinensis i dr. U posljednje vrijeme vrše koncesionirana poduzeća prekomjerne sječe. Potrošnja drveta je velika, te se manjak mora da uvozi iz U. S. A., Japana, Sibirije itd. ´Japa n sa površinom od 67.4 mil. ha i 93 mil. stanovnika, ima 36,580.000 ha šuma (54%). Prema klimatskim područjima i nadmorskoj visini šume se dijele na tropske, subtropske, te šume listopadnog drveća i četinara sa odgovarajućim vrstama drveća. Od šumske površine pripada 3% carskoj porodici, 52% državi, 10% komunalnim tijelima, a 35% ostalim licima. Posljednjih godina jako se razvila pilanska industrija, te industrija papira. Godišnje se siječe oko 55—60 mil. m3, ali to nije dovoljno da pokrije domaću potrebu» pa je uvoz porasao. četinari se uvoze iz U. S. A., Kanade i Sibirije. Celuloza se uvozi iz Kanade, a papir iz švedske, Norveške, Njemačke i dr. Indij a sa površinom od 5.7 mil. km2 i 340 mil. stanovnika ima 105 mil. ha šuma (bez Šijama i franc. Indokine). Ti su podaci također nepouzdani. Ebanovina, mahogoni, palme, bambusi, liane i dr. drveće´ je tropskih indijskih šuma; tikovina, sandalovina i dr. raste u monsunskim šumama; u suvljim predjelima dolaze četinari (pinus longifolia, excelsa, cedrus deodara, abies Webbiana i dr.), uz more i rijeke accacia arabica, tamarix, populus euphratica i dr. Uslijed velike potrošnje šume ne pokrivaju domaću potrebu, pa se drvo mora uvoziti. Afrik a sa površinom od 29,956.000 km2 i 143.4 mil. stanovnika ima 367,900.000 ha šuma (12%). Veliki kompleksi ekvatorijalnih tropskih šuma imaju površinu od 600.000 km2, u kojima rastu palme, kaučukovo drvo, mahagoni, ebanovina i dr. Oko tropskih šuma nalazi se zona savanskih šuma (Adansonia digitata, Accacia spyrocarpa i dr.). Uvoznici mekanog drveta u zemlje´ Sjev. Afrike su Rumunija, Finska i Švedska (90%), te Jugoslavija, U. S. A. i dr. 361 |
ŠUMARSKI LIST 5-7/1936 str. 146 <-- 146 --> PDF |
Australij a sa površinom od 7,7 mil. km´2 i 6.5 mil. stanovnika ima prema novijoj statistici 225.064 km2 šuma (2.9%). Od te je površine samo 45% upotrebivo. Šume četinara čine 10%, a lišćara 90%. Glavne vrste su eukaliptusi, araukarije, cedar, santalovo drvo i dr. Šumsko gospodarenje prijašnjih decenija nije bilo nikakovo, šume su se krčale, palile i uništavale. U novije doba posvećuje se´ šumskoj privredi veća pažnja. Australija uvozi godišnje velike količine mekog drveta iz U. S. A.,, Kanade, Japana, Švedske i dr. Nov a Zelandij a sa površinom od 268.000 km2 i 1,5 mil, stanovnika ima 5,38 mil. ha šuma (20%). Od toga su 73% državne šume, 17% komunalne, a 10% privatne. Od četinara pridolaze: kauri (Ayathis, Damnara-australis), rimu (Decrydium eupressinum), te razne vrste podokarpusa; lišćare najbrojnije zastupa bukva (Nothofagus). Nova Zelandija više drvne mase uvozi nego izvozi. O c e1 a n i j a je zajedničko ime velikog broja ostrva u Pacifičkom oceanu, koja imaju cjelokupnu površinu od 989.250 km2 i 1,5 mil. stanovnika; površina šuma iznosi 71.5 mil. ha. U šumama je nazraširenije drvo kokosova palma i sago-palma. U četvrto m (posljednjem) poglavlju prikazuje autor opći pregled šuma i šumske privrede cijelog svijeta. Ukupna površina zemlje od 132.518 mil. km2 sa 2024.4 mil. stanovnika ima 3102 mil. ha šuma (23.4%) t. j . na jednog stanovnika dolazi 1.53 ha šume (sastavljeno iz podataka Godišnjaka Društva Naroda). Od ukupne šumske površine otpada na tropske šume 50%, na četinare 35%, a na lišćare umjerenog pojasa 15%. Uzevši samo u obzir šume Evrope, azijske Rusije, U. S. A. i Kanade sa ukupnim godišnjim prirastom od 1450 mil. m3, to na području te cijele oblasti postoji između prirasta i sječe ravnoteža (radi rezerva u Sovj. Rusiji i Kanadi). U cjelokupnom svjetskom uvozu i izvozu drveta učestvuje piljeno drvo četinara sa 75%. Pisac na svršetku djela na postavljeno pitanje, mog,u li sadašnje šume trajno podmirivati svjetsku potrošnju drveta, nabraja niz činjenica, na temelju kojih zaključuje, da će šume u dogledno vrijeme moći davati toliko drveta, koliko ga bude potrebno za normalne1 potrebe. Osim izloženih podataka za pojedine kontinente i države, koji se neposredno odnose na šumsko gospodarstvo, autor daje kratki geografski opis svake pojedine zemlje; navodi podatke o klimi, o rasprostranjenju šuma, o poljoprivrednom gospodarstvu i vrsti kultura. Razlaže trgovačke prilike, te razvoj industrije uopće; specijalno pak, uz pregledno sabrane statističke podatke o šumskoj industriji, detaljno obrađuje faktore, koji su prije i poslije rata utjecali na nju, komparirajuć ujedno njezin razvoj sa razvojem i stanjem ostalih industrija. Posebno pak razmatra razvoj sveukupne trgovine, te trgovine šumskih produkata ističući pri tom ulogu i važnost pojedine vrste drveta i pojedinih sortimenata. Sva razlaganja popraćena su obilnim brojčanim podacima, skrižaljkama, instruktivnim grafikonima, te uspjelim fotografijama, a dokumentacije potkrijepljene mnogobrojnim djelima stručne literature, koja su u svakom pojedinom slučaju i nakon svakog članka točno naznačena. Naročita je osebina ovog odličnog stručnog djela, što se brojni statistički podaci ne nižu suho jedan za drugim, već su povezani logičnim razmatranjima iz kojih su opet izvedeni stvarni zaključci; tim su sva naučna statistička razlaganja postala za imljiva, lako se1 čitaju, te tako postaju pristupačna većem krugu čitalaca, što obično nije slučaj kod statističkih djela ove vrste. i Dr, Zlatko Vajda 362 |