DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-7/1936 str. 12 <-- 12 --> PDF |
nana , Prunu s laurocerasus , Erica , Daphne , Celtis , Periploca , Amorpha , Colutea . Cercis , Ovi su nasadi dendrološki vrt u punom smislu riječi. U Knjaz Borisovoj gradini, u šumskom rasadniku, nalazi se poprsje šumara V. V. Popova koji je ubijen »u službi za bugarske šume«. Poprsje je otkriveno 24 juna 1934. Šumar V. V. Popo v poznat kao odličan i literarni i praktični šumarski radnik, izvršujući strogo i pravedno odredbe zakona o šumama, ubijen je iz zasjede u selu Lužane (Čepinsko) 1912 godine. Odlučan borac za unapređivanje šumskoga gospodarstva svoje zemlje, Popov je pao kao žrtva slabih političkih prilika. Zavodeći red u šumskom gospodarstvu Čepinskih šuma, ubili su ga oni, kojima je red smetao. Na jednoj strani bila je bezdušna demagogija koju su provodili nesavjesni ljudi a na drugoj svijest stručnjaka, da se šumsko gospodarstvo može razvijati samo onda ako je red u svima njegovim dijelovima. Upornost u savjesnom radu stajala je glave V. V. Popova. Popov je žrtva i nepromišljene politike uvučene u šumsko gospodarstvo i partizanstva — dvaju elemenata koji su svuda, a naročito na Balkanu, glavna smetnja napretka u šumskom gospodarstvu. Spomenik šumaru V. V. Popovu služiće kao vječni m eînento! 2. U Bugarskoj možemo reći nestaje eksploatacija koje bi odgovarale onima po »dugoročnim ugovorima«. Medu posljednjima te vrste svakako je eksploatacija u šumama manastira »Rilo«, koja je na završetku. Nadamo se, da ne će biti suvišno ako malko izbližeg ogledamo ovu eksploataciju — naročito izvjesne odredbe u ugovoru o eksploataciji resp. o danoj koncesiji a onda i o provođenju ugovorenih odredaba. Ovo je, mislimo, utoliko interesantnije, što su posljedice eksploatisanja ovdje u mnogim svojim detaljima identične sa onima, koje gotovo stalno prate i naše eksploatacije, koje se vrše na temelju dugoročnih ugovora. Kako je ovakav način eksploatacije u Bugarskoj doista na izdisaju, on će uskoro postati samo historijska uspomena — ali i sa mnogim štetnim posljedicama koje će dugo osjećati šumsko gospodarstvo. Rilski manastir ima odavna šume u svojini. Prije turskoga gospodstva darovali su šume i druga zemljišta manastiru bugarski carevi. U manastirskom muzeju, koji je naročito sređen, čuvaju se i danas hrizovulj e posljednjega bugarskoga cara prije provale Turaka — Ivan a Š i šm a n a. Za vrijeme Turaka mnogo je manastirskog imetka razgrabljeno. Kaluderi su se žalili i pred samim sultanom protiv grabeža i otimačine koje su izvršavali turski vlastodršci. Sultani su fermanima priznavali manastiru njegova prava. Jači ekonomski značaj imali su u ona vremena jedino ljetni alpijski pašnjaci, povrh granice manastirskih šuma, jer nije bilo mogućnosti da se šume iskorišćavaju. Međutim po oslobođenju Bugarske izgrađeni su putevi pa je i manastirska šuma dobila veliku ekonomsku važnost. Za vrijeme svjetskoga rata izgrađena je u blizini uskotračna željeznica. I dok su manastirske šume prije rata bile udaljene 80—105 km od 228 |