DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-7/1936 str. 118 <-- 118 --> PDF |
Landarbeiterschaft, u kojima se također predviđa mogućnost osnivanja sekcija poljoprivrednog radništva i šumskog radništva. Javnopravne ustanove su privredne komore, koje sačinjavaju delegati zemaljskih seljačkih vijeća. U koliko postoje unutar vijeća prije navedene sekcije, tada svaka sekcija za sebe šalje svoje delegate. Dakle u poljoprivrednim komorama zastupana je po posebnim pretstavnicima i šumarska privreda, ako ona za odnosnu zemlju ima naročito značenje. Komore raspravljaju i zaključuju u punom skupu. Za vrijeme rada mogu se izabirati i posebni odbori, ali kada se radi o pitanjima šumarske privrede , tada je izbor naročitog odbora za svaku raspravu obligatan. Središnje tijelo poljoprivredno-šumarskog staleža je državni seljački savez (Der Keichsbauernbund), kojemu je organ državno seljačko vijeće (der Reichsbauernrat). Vijeće sačinjavaju: pročelnici zemaljskih seljačkih vijeća i njihovi zamjenici, predsjednici poljoprivrednih komora s tri predstavnika posloprimaca, te predstavnici posjednika ili predstavnici šumarske privrede delegirani po odnosnim članovima poljoprivrednih komora. Vođenje naročite brige za interese šumarstva povjereno je posebnom odboru t. zv. »konferenciji z´a šumarsku privredu« (»Forstwirtenkonferenz «), koju sačinjavaju članovi državnog seljačkog vijeća iz kruga šumoposjednika i šumske privrede. U Saveznom gospodarskom vijeću kao sastavnom dijelu savjetodavnog organa korporativnog parlamenta zastupana je poljoprivreda i šumarstvo (po zakonu od 9 X 1934 godine) s 29 zastupnika, od svega 70 njih. Iz iznijetog se jasno vidi spomenuta tendencija korporativizma (Austrija ga u život provodi prema teoriji): samouprava odnosnih staleža ili grupacija za svoje najuže interese, koji ipak moraju biti u skladu s interesima cjeline. Ali briga za izvjesnu privrednu i socijalnu formaciju nije vezana ili samo radom ili samo kapitalom u odnosnoj grupaciji, nego je upućena na suradnju obiju komponenata svake proizvodnje, koje ne može biti ni bez prvog (bez rada) ni bez drugog (kapitala). O prvenstvu ovog ili onog nećemo za sada raspravljati, tek se napominje, da je rad organizirao prirodne uvjete i formirao kapital u današnjem smislu riječi, ali danas i rad bez kapitala bio bi nemoćniji nego ikad. Iako je´ šumarstvo povezano sa poljoprivredom u jednu grupu, jer i jedno i drugo iskorišćuje energiju sunca, ipak mu je osigurana riječ za sve njegove potrebe. Istina, jednakopravnost nije provedena brojčanom snagom glasova, ali za civilizirani svijet brojčana jednakost nije ni potrebna. Ne ćemo se tući brojem nego logikom, a potom i pobjeda zapada onog, koji ima jače argumente. Konačno je državna uprava ipak arbiter situacije, dakle postoji još jedan stručni forum, pred koji dolaze odluke prije njihovog konačnog sprovođenja u život. Putem korporativizma kreće i kapital. Eto VI. Arko, veleindustrijalac, u anketi po pitanju radničkih nadnica u industriji smatra za potrebno da se osnivaju privredne komore, u kojima će podjednako biti zastupani predstavnici poslodavaca, radnika i državne vlasti. Traži nadalje obrazovanje narodno-privrednih odbora kao savjetodavnih tijela, dok bi komore trebale da imaju neke´ funkcije javne uprave. Ing. O. P i š ko ri ć ZAKLADE ZA ŠUMARSKO OSOBLJE, NJIHOVE UDOVE I SIROČAD NA PODRUČJU SAVSKE BANOVINE. Kod Kr. banske1 uprave Savske banovine postojala je do nedavna »Zaklada za potporu udova i siročadi šumarskog osoblja«. Ta zaklada postojala je još od predratnog vremena i stajala je pod upravom bivše Hrvatsko-slavonske zemaljske vlade. Kako i kada je nastala ta zaklada i tko je zakladatelj, nije mi poznato, a čini mi se, da se je zakladnica izgubila. Iz samog naslova 334 |
| ŠUMARSKI LIST 5-7/1936 str. 119 <-- 119 --> PDF |
te zaklade jasno je1, čemu je ona bila namijenjena. Stanje te zaklade bilo je sa 31 martom 1935 u iznosu od 70.710 Dinara. Naređenjem Ministarstva prosvjete od 21 januara 1935 Z. broj 256 i riješenjem prosvjetnog odjeljenja Kr. banske uprave u Zagrebu od 23 februara broj 11412/35 komasirana je ova zaklada u »Dobrotvornu zakladu zakladatelja Savske1 banovine«. Uprava ove Zaklade spada pod odjeljenje za socijalnu politiku i narodno zdravlje Kr. banske uprave u Zagrebu. Koliko mi je poznato, potpore iz ove zaklade mogu dobiti svi mogući, samo ne udove ili djeca šumarskih činovnika. Tim komasiranjem uvodno citirane zaklade u »Dobrotvornu zakladu« učinjena je šumarskom staležu vrlo velika nepravda. Izim te zaklade postojala je kod Kr. banske uprave u Zagrebu još jedna zaklada pod imenom »Zaklada za uzgoj šumarskog čuvarskog osoblja«. Stanje te zaklade bilo je danom 31 marta 1935 Din 117.322.—. Naređenjem Ministarstva prosvjete od 21 januara 1935 broj Z. 256 — 1935 i riješenjem prosvjetnog odjeljenja Kr. banske uprave u Zagrebu od 23 februara 1935 broj 11411 komasirana je ova zaklada u »Gospodarsku zakladu zakladatelja Savske banovine«. Ovom zakladom upravlja Poljoprivredno odjeljenje Kr. banske uprave u Zagrebu. Koliko mi je također poznato, potpore iz te zaklade namijenjene su također u posve druge1 svrhe, koje sa šumarstvom i šumarskim osobljem apsolutno nemaju nikakove veze. Kako se dakle vidi, propale su te dvije zaklade za sada posve za šumarstvo, u koju svrhu su prvobitno namijenjene bile´. Držim, da bi svi mogući faktori morali uložiti sve moguće, da se ta riješenja Ministarstva prosvjete i prosvjetnog odjeljenja Kr. banske uprave u Zagrebu dokinu i pomenute zaklade da se´ privedu prvobitno namijenjenoj svrsi. Držim također, da bi Šumarski odsjek Kr. banske uprave Savske banovine u Zagrebu morao protestirati protiv tih rje´šidaba i zamoliti Ministarstvo šuma i ruda, da i ono u toj stvari prosvjeduje kod Min. prosvjete. Jednako je dužnost i našeg Jugoslovenskog šumarskog udruženja, koje je u prvom redu zvano, da štiti i brani interese šumarskog staleža, da ono povede ozbiljnu riječ o tome i da učini svoje, kako bii se nepravda učinjena šumarskom staležu ispravila. Tom zgodom primjećujem, da kod Kr. banske uprave Savske banovine u Zagrebu postoji i »Uzgojna zaklada za djecu šumarskih činovnika«. Stanje te zaklade bilo je sa 31 decembrom 1935 u vrijednosnim papirima 723.718.— Dinara u gotovom, osim toga u novcu Din 250.—, što čini ukupno 723.968.— Dinara. U toj svoti nalazi se u papirima 11.675.— Dinara bivše Austro-ugarske Monarhije, koji su papiri prilično dubliozni, pa bi odbiv tu svotu od ukupnoga iznosa iznosilo faktično stanje 712.293.— Dinara. Taj novac deponiran je u Banovinskoj štedionici. Nadalje moram još spomenuti, da kod Kr. banske uprave Savske banovine postoji i »Mirovinska zaklada činovnika krajiških imovnih općina«, čije´ je stanje bilo sa 31 decembrom 1935 u papirima 1,533.709.— Dinara, u gotovom 21.151.— Dinar, ukupno 1,554.860.— Dinara. Od toga u Austro-ugarskim papirima 332.900.—; ostaje dakle faktično stanje 1,221.960.—. Ma da ove dvije potonje zaklade ne stoje u uskoj vezi sa sadržajem ovoga članka, naveo sam ih ipak iz razloga, da se vidi, da bi prirodnije bilo, da su se uvodno citirane dvije zaklade, koje su komasirane sa drugim zakladama, mogle bolje svrsi privesti, kad bi se pripojile jednoj od tih zaklada — tim više što zaklada šumarskih činovnika krajiških imovnih općina ne može da pokrije svoje obaveze, a stanje penzionista krajiških imovnih općina nije baš ružičasto, pa bi bilo najbolje, da se te zaklade, koje su komasirane´ sa drugim zakladama, komasiraju sa »Mirovinskom zakladom činovnika krajiških imovnih općina«. D. H r a d i 1. 335 |