DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-7/1936 str. 109     <-- 109 -->        PDF

»Mogu se proučavati na terenu sva prelazna stanja, počev od golog karsta,
preko žbunja i garica, livada, degradiranih šuma sve do gustih šumskih masiva.«


Svoje utiske i refleksije sa karsta pisac propraća mnogobrojnim citatima iz
poznate publikacije »I.e Karst Yougoslave«, slažući se u glavnom sa šumsko-političkim
merama predloženim u toj monografiji kao i sa tehnikom obnove karsta, koja se ima
postići ne toliko bukvalnim pošumljivanjem koliko zabranama i prirodnom refore´stacijom.


»Kad se s jedne strane posmatraju na karstu ogromne prašume, a s druge strane
pusti i besplodni kamenjari, postaje sasvim jasno, da su se te krajnosti formirale pod
uticajem biotičkih faktora. To je činjenica, dodaje Dr. Horvatić, koja nas u prvom
redu interesuje. Ako se dakle šuma na kršu prepusti neumerenim sečama i paši,
postaće iz nje novi krečni kamenjar. Jedan drugi pisac piše po tom predmetu: »ako
eliminišemo biotičke faktore (seča, paša, požar), videćemo, kako se šuma na karstu
ponovo razvija obrnutom razmerom.«


To je teza, zaključuje g. Ducamp svoje poglavlje o kršu, koju zastupa on već
kroz duži niz godina, a koju treba pridodati onoj drugoj istini, koja se uključuje u
teoriju najmanjeg otpora: treba u granicama mogućnosti učiniti kraj šumskoj devastaciji,
koja je uzrok sve većem ogoličavanju, a koju Martel, kao što smo videli, zove
»trkom na mesec.«


Za 9 i 10 maj putopisac kaže da su bili čisto šumarski dani i zbijenim slolvom
opisuje šume i preduzeće »šipad«. Pominjući da je za te šume određeno prebiranje,


t. zv. bosansko prebiranje, o čemu je opširno pisao Henry Perrin i Auguste Barbey,
podvlači da je zadatak šumarstva na kršu da održi i sačuva šumu u što bolje mogućem
stanju, da bi se sačuvala zaštita tla.
Pisac ushićen utiscima toga dana uzvikuje: »kako izraziti silne utiske, koje smo
osetili u dodiru sa dekorom, koji se satima pred nama ocrtavao«.
Poredeći utiske iz naših prašuma sa onima, koje je dobio na Krajnjem Istoku,


gde je služio duže vremena u divljoj prašumi, gde sve podseća jedno na drugo, izuzev
sastava flore, kaže da je prizor takav, da u svom pokretu savlađuje i dominira svaku
idejtt analize, koju upravo uništava.


»Međutim duh je instinktivno teran u poređenja sa onim, što smo naučili da viđamo
kod nas. Treba pak priznati, da se ovde radi o jednoj sasvim drugoj formuli
nego o onoj, koja nam se svakodnevno nameće kod nas sa velikim odomaćenim masivima
Ksastavljenim j z jele, bukve i smrče)«. Opisuje prirodni proces obnove i regeneracije
sastojine u ovakvoj prirodnoj šumi, koja ipak nije prašuma u pravom smislu
reči, jer se intervencija čoveka susreće1 svugde makar pomalo. Redajući prirodne sile,
koje u ovakvoj prirodnoj šumi dejstvuju harmonično, on ne može da prećfjti i sliku,
na kojoj se vide tragovi preteranih eksploatacija u prošlosti — devastacija i paljevina.


Pošto je zaštitna šumska sredina razbijena (devastacijama), vatra je učinila
svoje, i ´to na površini od 1.000 ha, te se sada administracija dovija da popravi zlo
pošumljavanjem sa smrčom.


Posle toga daje kraći opis Trstike i najzad preko Karsta—Senja i Crikvenice
povratak preko Sušačkog mosta.


»U dodiru s Tobom, drago Jadransko More (koje sa lakim ritmom obeležava
svoju plimu i oseku), u dodiru sa Tvojom sopstvenom istorijom, starom kao svet,
koliko stvari ima da se kaže...


»I zaista za tu povest vezana je povest krša, koji se iza Tebe uzdiže, malo nečuveno,
na ogromnoj dužini od 600 km.
»On je tu, solidan zaštitnik Tebe, pozadine — srca Otadžbine.
»Onome koji tu prolazi, taj krš može izgledati osiromašen, međutim to nije
tačno. To je rđavo tumačenje stvari.


325