DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-7/1936 str. 108     <-- 108 -->        PDF

Slažući se u glavnom sa našim zaključkom, da je sušenje hrastovih sastojina
čisto šumarski problem, koji se može rešiti samo šumarskim sredstvima, te pominjući
uzgojne mere, koje treba izvesti radi unapređenja njihovog zdravlja, i navike, koje
treba ostaviti, jer to zahteVa jedna dobro shvaćena higijena — g. Ducamp, pisac
mnogobrojnih šumarskih rasprava kao i čuvenog predgovora Bioley-evoj knjizi o kontrolnoj
metodi, smatra, da kad se bude bilo u mogućnosti uz već ranije pomenuta


sredstva za jačanje otpornosti slavonskih hrastika »da puška pro\meni rame« 5 da se
uvede bukva, sa svima svojim urođenim biološkim osobinama, koja će umeti da konsoliduje
opstanak šume (»silve«) na bazi hrasta u jednoj boljoj biološkoj sredini
(podrazumevajući tu i tlo, koje je sada zbog paše u rđavom receptivnom stanju), da
će pitanje podizanja otpornosti naših hrastika biti u glavnom rešeno.


Na žalost prema našem dosadanjem iskustvu moramo da konstatujemo, da se tu
uvažen pisac vara, jer bukvi u većem delu slavonskih hrastika nema mesta.


Zatim u istom poglavlju o hrasticima pisac završuje sa već do sada izraženom
sumnjom, pominjući Guinier-a, Huffel-a i Ugrenovića, da će hrastici vremenom biti
primorani zbog dubine i plodnosti svoga tla da ustupe1 mesto stalnoj poljoprivredi.
Posle toga pisac opisuje u kratko boravak u Beogradu i put Beograd—Sarajevo (2,
3 i 4 maj).


Put Sarajevo—Javor Planina—Han Pijesak sa kolonizacionim objektima i paljevinama
daje povoda putopiscu da razvije nekoliko rezigniranih reminiscencija kao na
pr. »S one strane i duž strmih padina,, iznad širokih platoa danas delimično iskrčenih
i predanih vrlo ekstenzivnoj poljoprivredi, u dodiru sa prostranim ogolićenim prostorima
(od kojih su na nekima još jasni tragovi požara) treba se probiti, da bi se otkrila
na kraju prava šuma (foret foret). Pre nego što se dođe do tih svetinja prirode, koliko
se ruševina samo naslućuje, pored onih koje su očigledne. Bosanske šume, napisano
nam je, opterećene su se´rvitutom. Sve stanovništvo seosko ima pravo snabdevati se
drvetom za svoje potrebe iz obližnjih šuma. Zar ima čega više čovečanskog i više
pravednog?«


»Ali ovde, stopu po stopu, kroz vekove kao na svima drugim mestima kugle
zemaljske, čovek se okomio na šumske čestice, za koje je držao da su pogodne za
poljoprivredu. Vrlo često ima u tome gestu velika i zlokobna obmana, ono što je Martel
nazvao »trkom na mesec«. Čovek time zaboravlja, da svaka stvar treba da ostane na
svome mestu.«


Zatim putopisac podvlači nastojanje sadašnje naše šumarske administracije, da
se tome zlu stane na put, i slikovito prikazuje paljevine, koje u savezu sa kolonizacionim
objektima karakterišu izgled bosanskih šuma. Za žaliti je, da pisac nije posvetio
više autoritativne pažnje samoj šumi, koja je nastala za ovim očajnim objektima.
Međutim to se da razumeti na taj način, što je on više posvetio pažnje1 šumsko-političkim
problemima, načinu i metodama intervencije čoveka u tim šumama, kao i pitanjima
pošumljavanja uopšte, a karsta posebno, koja su njemu neobično draga i na kojima
najradije razvija svoju obimnu literarnu delatnost. S druge strane to se da razumeti
i time, što je bosanskoj prašumni i njenom tehničkom uređenju i iskoriščavanju bila
već posvećena posebna pažnja u francuskoj stručnoj javnosti člankom Švajcarca
Barbey-a u časopisu »Bulletin de la Société Forestiere de Franche´-Comte«.


Pitanju karsta, kao što smo napomenuli, pisac posvećuje dosta pažnje i prostora
(str. 592—597). Tako na pr. veli:


»U toku dana, koji nastaje (5—8 maj), čuveni karst će nam se ukazati u svoj
svojoj širini i dužini, od gore do dole, duž Jadranskog Mora i uzduž cele Dalmatinske
obale.« upisuje i´promenu flore, štogod se više ide k jugu, kroz Hercegovinu i bliže
Jadranskom Moru.


324