DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2-4/1936 str. 8 <-- 8 --> PDF |
padaju državne, općinske i druge šume i planinski pašnjaci, koji imaju karakter opći; ovamo spadaju i šume koje su vlasništvo okruga, škola, crkvi, manastira, džamija i tome si. Državne sume i planinski pašnjaci su oni, koji ne pripadaju ni privatnim licima ni općini a ni drugim javno-pravnim tijelima. Općinske su šume i općinski pašnjaci oni, koje je država dala izvjesnom gradu ili selu na vječno koriščenje kao i one šume i pašnjaci koje su inače sastavni dio općinskoga imetka. Korporacijama, svjetovnim i crkvenim, pripadaju šume i planinski pašnjaci, koji su im dani od davnina za vječno koriščenje ili su ih oni dobili da raspolažu s njima kao sa sastavnim dijelom svoje privatne imovine. Privatne su one šume i planinski pašnjaci koji pripadaju privatnim fizičkim i pravnim licima. Po odredbama ovoga zakona država odkupljuje pravo popaše i napajanja koje imaju treća lica na državnim planinskim pašnjacima. Tako isto država na osnovu ovoga zakona otkupljuje i ručno izvedena pošumljavanja na planinskim pašnjacima. Ministarski savjet određuje komisiju koju čine jedan apelacioni sudija i jedan šumarski inspektor, okružni upravitelj, okružni financijski načelnik te jedan član okružnog savjeta a koja utvrđuje koje zemlje pripadaju u ljetne a koje u zimske planinske pašnjake, koja su ručna pošumljavanja izvedena na planinskim pašnjacima i ko ima prava na iskorišćavanje popaše i napajališta na državnim planinskim pašnjacima. Prava, koja imaju privatna lica na popašu i na napajališta u općinskoj šumi i na općinskim planinskim pašnjacima, otkupljuje općina koja je vlasnik šume odnosno planinskog pašnjaka. Komisiju za taj rad određuje Ministar poljoprivrede. Državne šume kao i druge šume javno-pravnih tijela ne mogu se otuđiti; općinske šume ne mogu se dijeliti medu općinare. Država i općine mogu sticati šume kupom i zamjenom. U slučaju novih naselja kraj državne šume ili u samoj državnoj šumi, ako ona nemaju svoje privatne ili općinske šume ili je nemaju dovoljno, daće im se od državne šume do 2 ha po domaćinstvu. U drugo m poglavlj u nalazimo prije svega detaljniju kodifikaciju pojma šum e pa član 19 Zakona glasi: Šuma je u smislu ovoga Zakona svako zemljište koje je obraslo ili je zasađeno šumskim drvećem i šibi j em bez obzira na veličinu zemljišta i sadašnje stanje. Kao predmet šumskoga gospodarstva smatraju se i dolaze pod obaveze naređenja ovoga Zakona još i planinski pašnjaci i sve nepošumljene površine u unutrašnjosti šume (osim obradive zemlje) ´kao i ona zemljišta, koja su oglašena za zaštitna i strogo zaštitna ili su određena za pošumljavanje. Kod ovoga člana nalazimo primjedbu , da nisu predmet šumskoga gospodarstva a prema tome i ne dolaze pod obaveze odredaba Zakona o šumama pojedinačna šumska drveta i male skupine na obrađenom zemljištu i na pašnjacima (do 0.1 ha-), za tim parkovi, živice između zemljišta, šiblje i drač na pašnjaku. 72 |