DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2-4/1936 str. 47 <-- 47 --> PDF |
pošumljavanje staništa, koja nemaju bujični karakter, čije je pošumijavanje skupo i nije hitno. U vezi pomenutih nedostataka preporučaju se i mjere koje bi trebalo provesti, da se pomogne i ubrza rad na pošumljavanju i uređenju bujica: provedbe Zakona o šumama naročito Čl. 20 odnosno 27, donošenje pravilnika o izvođenju radova na pošumljavanju i uređenju bujica, izrada jedinstvenoga ´programa za radove u čitavoj državi, izrada kulturnih osnova, pomaganje privatne inicijative, raseljenje naselja iz bujičnih područja, stroga zabrana paše u zaštitnim i strogo zaštitnim perimetrima pa regulisanje paše na planinskim pašnjacima, donošenje specijalnoga zakona o uposljenju povremenih »trudovaka« — imajući u vidu, da se ova ustanova iskoristi što intenzivnije u radu oko pošumljavanja i uređenja bujica; povećanje godišnje površine za pošumljavanje i uređenje bujica, kako bi se za 20 godina izveo sav potreban rad (oko 150.000 dekara god.); povećanje dotacije države, osiguranje čuvanja izvedenih radova; potrebna veza između raznih vrsta radova; nepošumljavanje objekata gdje to nije stvarna potreba; ustanovljenje još dviju sekcija za radove u krajevima oko Dunava; osiguranje stalnosti osoblja; davanje pomoći privatnim licima za radove na pošumljavanju i uređenju bujica; popravljanje proizvodnje stočne krme i uvođenje racionalnog uzgajanja stoke. 6. Bugari su donijeli prvi Zakon o lovu 17 decembra 1880. To je bio potpuno fiskalni Zakon, da država dobije izvjestan prihod. Njime je normirano izdavanje karata za lov i vrijeme trajanj a lova . Princip, koji kasnije dolazi do punoga izražaja, proveden je već u ovome zakonu: divljač je u Bugarskoj svojina države i država daje prava za lov na osnovu uplaćene određene takse. Udrugom Zakonu o lovu od 15 marta 1897 naglašen je taj princip još jače. Taj zakon sadrži još jednu interesantnu odredbu: U cilju razmnožavanja korisne divljači i istrebljenja štetne pa u cilju širenja znanja o lovu medu narod kao i zbog saradnje sa vlastima da se provede Zakon o lovu — odobrava se osnivanje centralnog lovačkog društva pod naslovom »S o k o 1« sa sjedištem u Sofiji i sa podružnicama u državi. Član društva može biti svaki bugarski građanin koji ima prava na lovnu kartu. U Zakonu o lovu od 25 januara 1926, koji je danas na snazi, proveden je i jedan i drugi pomenuti princip u punoj mjeri. Mi ćemo donijeti glavne odredbe ovoga zakona. Zakon se dijeli na 11 poglavlja. Prv o poglavlj e sadrži odredbe od općenite važnosti. Tu nalazimo (Čl. 3) konstataciju, da je divljač, ma gdje ona bila u državi, vlasništvo države, izuzevši divljač u ograđenim mjestima iz kojih ne može da izilazi kao i divljač na imanju vladaočevu. U drugo m p o g 1 a vT j u nalazimo razdiobu divljači. Tu teakon napominje korisnu divljač koja je predmet lova i onu koju se izuzima od lova a onda štetnu divljač. Zakon nabraja vrste, koje spadaju medu korisnu divljač i koju je dopušteno loviti te štetnu divljač. Tu je i korisna divljač, koja nije predmet lova a koju treba štediti zbog koristi . |