DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2-4/1936 str. 42 <-- 42 --> PDF |
prvoga biroa za uređenje bujica i pošumljavanje u Kazanliku; u to su doba proučene prilike u kraju Trnskom, Kjustendilskom i Iskerskom. Ovaj se period može nazvati periodom rada tudinaca šumara, periodom rada na proučavanju i prganizovanju službe oko uređenja bujica i oko pošumljavanja u Bugarskoj. III. period od 1912 dalje. Godine 1912 postavljen je glavni inspektor za uređivanje bujica i pošumljavanje pri odjeljenju za šume i lov a osnovana je i sekcija u Pobrenu; 1914 otvorena je sofijska sekcija, 1915 u Gornjoj Djumaji i u Trnu. Godine 1928 i 1929 otvoreno je daljnjih šest sekcija tako, te ih je u to vrijeme bilo u svemu 14. Zbog slaboga financijskoga stanja reduciran je broj sekcija u godini 1931 i 1932 pa ih je ostalo u svemu šest i dva biroa. Kasnije je opet, prema budžetskim mogućnostima, porastao broj sekcija pa ih danas ima devet i dva biroa za uređivanje bujica i pošumljavanje. Za rad u podunavskom kraju predvideno je da se ustanove dvije sekcije kad bude budžetskih mogućnosti. Pored pomenutih sekcija rade na pošumljavanju i šumske uprave — administrativne, revirne i općinske. U Bugarskoj su popisani po okruzima i srezovima bujični perimetri u velikom broju i kategorisani u zaštitne i strogo zaštitne. Popisano je nekih 1428 bujičnih perimetara, što zaštitnih a što strogo zaštitnih, čija površina iznosi preko 3 milijona dekara (preko 300.000 ha) što čini 10% ukupne šumske površine ili oko 3% ukupne površine Bugarske. Međutim prema mjerodavnim informacijama nisu popisani svi perimentri i da bi se udovoljilo propisima Čl. 20 Zak. o šumama trebaće još mnoge neizdvojene površine izdvojiti kao bujična područja i pribrojiti ovamo.. Već iz spomenutih podataka izilazi, da Bugarska spada medu zemlje, gdje ima mnogo bujičnih područja. Naročito mnogo bujičnih područja ima u južnoj i jugozapadnoj Bugarskoj i to osobito na južnim i jugozapadnim ekspozicijama, na glavnim i na sporednim gorskim masivima (Stara Planina, Srednja Gora, Rodopi, Rila, Pirin, Osogovo i t. d.). Obilje bujičnih područja dolazi doista u kraju gdje je stočarstvo vrlo primitivno, kao i tamo, gdje je šumski posjed izdijeljen na male površine. Evidencija perimetara je provedena tako da su oni raspodijeljeni po riječnim slivovima — najviše ih ima u slivu Marice, Strume i Iskera. Za proizvodnju sadnica služe rasadnici — njih oko 170 u površini od 2.147 dekara. Najviše ima rasadnika u područjima administrativnih šumskih uprava, njih 82, pa u područjima sekcije za pošumljavanje, njih 53, dok su ostali u području revirnih i općinskih šumskih uprava pa u manastirskim šumama, a ima ih i u vlasništvu raznih udruženja. Bugarske državne željeznice izdržavaju 17 rasadnika. Prosječno uzevši na 1.395 dekara (139.5 ha) goleti otpada jedan dekar (0.1 ha) šumskih rasadnika. Od budžetskih suma, određenih za rad na pošumljavanju i uređivanju bujica, otpada oko 3/s za izdržavanje šumskih rasadnika. Da se dobije slika o sjetvi sjemena i o proizvodnji sadnica u rasadnicima posljednjih godina, daćemo nekoliko podataka: 106 |