DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2-4/1936 str. 33 <-- 33 --> PDF |
pod imenom zadruge vlasnika šuma. Druge zadruge pristavljaju najnovije težnje u zadrugarstvu a osnovica im je u socijalističkoj doktrini. To je uzadruživanje onih koji nemaju šume . Uzadruživanje prije svega seoskoga stanovništva, koje stanuje u planinskim krajevima i koje se prehranjuje svojim vlastitim fizičkim radom u šumi. Osnovica dakle za stvaranje ovih zadruga nalazi se u uloženom radu oko dobivanja, preradivanja i obrađivanja drveta odnosno drvenih sortimenata. Tipove tih zadruga nalazimo mnogo razvijene u Sovjetskoj Rusiji — radne šumske zadruge za proizvodnju i prodaju. Imajući u vidu ovaj drugi tip zadruga dolazimo odmah do osvjedočenja, da putem toga zadrugarstva nastoji stanovništvo kako bi što više koristi izvuklo iz šume. Možda je toj težnji dublja osnovica i u shvatanju svojine šume, koje ima svoj korijen još u vladanju turske imperije. Poznato je, naime, da u doba turske vladavine nije bilo temeljito razrađeno pitanje o svojini šume. Do 1869 godine nije bilo ni specijalnoga zakona o šumama nego je za pitanja svojine bilo od važnosti ono, što je sadržao zakon o zemljištu. Tursko je zakonodavstvo imalo za osnovicu teokratsko načelo, po kome je sultan bio pritežalac svih šuma u carevini. Iz toga je slijedilo da su i sva šumska bogatstva u carevini bila vlasništvo države. Naseljima je bilo dopušteno, da se koriste šumom — ogrijevnim i građevnim drvetom — zbog zadovoljenja svojih potreba u kući i gospodarstvu. Istina, turske su vlasti isticale da je država jedini gospodar šume u carevini, ali te vlasti nisu stvarno ta prava države mnogo iskorišćavale i dokazivale. U bitnosti država je bila samo nominalni vlasnik šuma dok je u stvari seosko stanovništvo iskorišćavalo šumu u svoju korist. Istom je godine 1870, donošenjem specijalnog zakona o šumama, utvrđena u carevini po prvi puta klasifikacija šuma po vlasništvu. Ne upuštajući se dublje u ocjenu značaja koji ima zadrugarstvo u šumskom gospodarstvu uopće, a u Bugarskoj napose, jer je izgleda još prerano da se o tom izrekne definitivan sud, potrebno je da istaknemo, da je u Bugarskoj zadrugarski pokret uopće mnogo raširen. Ne može se spriječiti utjecaj iz Rusije, gdje su zadruge u šumskoj privredi zauzele ogromne razmjere, a nije moglo šumarstvo ostati pošteđeno od zadrugarskog pokreta ni zbog toga, što je ono samo dio opće privrede koju je zahvatilo i ispreplelo zadrugarstvo u Bugarskoj na svim stranama. Treba međutim istaći, da se zadrugarstvo, koje je u Bugarskoj i u šumskoj privredi uzelo veliki zamah, prema mišljenju samih Bugara , ima svesti na pravilniju mjeru. Za ilustraciju napominjemo da se, primjerice, zadrugarstvu vlasnika šuma prigovara što ni stručni ni čuvarski personal nema stalnosti, pa što zadrugari ne vode mnogo računa o štetnosti paše. (To vrijedi za zadruge ove vrste osnovane u srezovima Asenovgrad i Smolen). Šumsko proizvodne zadruge zaslužuju naročitu pažnju. One su postavile za cilj da uzimaju sječine u zadružnu eksploataciju, koju izvršavaju članovi zadruge. Za slučaj potrebe uzima zadruga i naročite unajmljene radnike za sječu, za izvoz i druge radove. Da bi postigle svoj cilj, zadruge dižu svoja postrojenja — pilane — uređuju transportna sretstva za iznošenje materijala — dekoviljne i zračne že 97 |