DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2-4/1936 str. 25     <-- 25 -->        PDF

U Bugarskoj ima 41 šumska uprava za komunalne šume.


Privatnici iskorišćavaju svoje šume slobodno pazeći da se ne naruše
prava trećih lica i da se održe odredbe Zakona o šumama. Privatne su
šume gotovo mahom šume niskoga uzgoja. Kako je šumski posjed privatnika
vrlo iscjepkan u malim površinama, vlasnici se udružuju u zadruge
stvarajući veće gospodarske jedinice. Teorijski je na taj način
dobro riješeno pitanje uprave privatnih šuma. Šumama koje su u zadrugama
gospodari se po planu.


Birokratizacija Uiprave, prema mjerodavnim obavještenjima, smeta


bržem razvijanju šumskog gospodarstva.


Za intenziviranje šumskog gospodarstva potrebne su investi cije
, prije svega za izgradnju puteva. Osim toga je potrebno da se
eliminiraju raznovrsni štetni utjecaji, koji dolaze sa raznih strana. Nije
bez utjecaja i činjenica da je mnogo puta i ovdje jednom čovjeku povjerena
suviše velika šumska površina, dok prema Zakonu o šumama
jedan stručnjak treba da gospodari najviše sa 5.000 ha visok e odnosno
sa 10.000 ha niske šume. Prema tome bi Bugarskoj bilo
potrebno 100 uprava za državne šume, 160 za komunalne,
64zaprivatne a6za manastirske i ostale — u svemu 330
uprava. Kako danas ima u Bugarskoj 75 uprava za državne
šume, 41 za važnije komunalne šume, u svemu 116 upra va,
a kako privatnim i drugim šumama upravljaju danas državni šumarski
stručnjaci, koji vrlo često upravljaju i sa većim dijelovima komunalnih
šuma, može se reći, da je danas u glavnom organizovana
uprava u jednoj trećini bugarskih šuma. Sa intenziviraniem
uprave šuma povećaće se, sigurno je, i efekat šumskoga gospodarstva.


Među bugarskim stručnjacima vlada mišljenje da bi trebalo odjeljenje
zai šume i lov pretvoriti u glavnu direkciju za šume i
1 o v analogno glavnoj direkciji bugarskih državnih željeznica. Uprava
šuma imala bi se onda decentralisati organizovanjem nekoliko oblas nih
direkcija šuma, koje će biti srednje instancije. Postepeno
bi trebalo uvoditi revirne šumske uprave i dati mogućnost
i slobodu u gospodarenju. Popunjavanje mjesta vršilo bi se konkursom.


Traži se, da se šumarskom personalu osigura stalnost a da premještenja
treba vršiti ili po disciplinskoj presudi ili po vlastitoj molbi ili zbog
unapređenja.


Naglašava se, da pomoćni personal treba imati potrebnu spremu i
stalnost. Uz to se ističe, da svuda, gdje na rad personala ima utjecaja
sa strane partizanske, šumsko gospodarstvo propada.


3.
Unovčenje drvnoga materijala provodilo se donedavno u stablovini
i to ili po cijenama cjenika ili licitacijom ili na osnovu naročite koncesije.


U novije vrijeme vlasnici šuma prerađuju i sami etate u razne Sortimente
pa je prema tome udešena i prodaja.


Tipičnu prodaju putem koncesije nalazimo u šumskom gospodarstvu
manastira Rila, gdje je od 1902—1933 sasječeno u svemu okq
1,205.646 m3,


89