DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2-4/1936 str. 124     <-- 124 -->        PDF

granicama dozvoljenog što v.´še izide u susret željama navedenim društvenim slojevima.
Nikakvu samovolju nesme sprovoditi, jer bi zbog učestalih slučajeva i mnogobrojnih
tužbi protivu njegovih nezakonskih postupaka doveo sebe u veliku odgovornost. Prema
svakom građaninu, pa ma to bio i ciganin , ugljar, mora biti pažljiv i predusretljiv
i nastojati, koliko je moguće, da zadovolji njegovu molbu.


U ovom službenom saobraćaju kao naročitu činjenicu ističemo doznaku stabala
za ogrev i građu za seljačku i domaću potrebu, zatim pašu. Doklegod ima raspoloživog
materijala, koji je predviđen u drvosečnoj osnovi, treba nastojati da se potrebe okolnih
seljaka i seoskih zanatlija podmire u što većem obimu. Ovo je korisno ne samo zbog
prikupljanja novčanih prihoda, već i zbog toga što, ako se´ dâ prilika okolnim seljacima
i zanatlijama da mogu svoje potrebe legalnim putem podmiriti, neće navaljivati na
šumu da te potrebe podmire ilegalnim putem (sem ređih slučajeva). Kod vršene same
doznake i procene stabala u šumi ne srne se činiti razlika među moliocima, tako n. pr.
da se rezervišu bolja stabla za pojedine interesente. Princip treba da je kod toga
posla, da se ide sistematskim redom iz odeljka u odeljak ili po sekcijama. Izuzetaka
nože biti, ako neki seoski zanatlija ili seljak treba specijalnu građu. Ko se protivno
rukovodi kod tih procena i doznaka, izlaže sebe raznim žalbama i tužbama, sem toga
ti žalioci i tužioci obično bacaju prljavu senku na rad šefa uprave pod vildom da je
primio poklon ili što drugo. Nije1 redak slučaj da te žalbe i tužbe budu kolektivne i da
se šalju ne samo Direkcijama i Banskim Upravama, već i samom Odelenju za Šumarstvo.


B. Neslužbeni rad šefa šumske uprave.
a) Rad šefa šum. uprave na šumar, polju. I ranije smo zastupali gledište, a toga
smo mišljenja i danas: da nije dovoljna teoretska sprema na šumarskom fakultetu i
dvogodišnja praksa, pa da jedan šumarski stručnjak može bez teškoća doći na položaj
šefa šum. uprave. Ako je ovakva praksa postojala do nedavna, jer je to potreba službe
iziskivala (zbog malog broja kvalifikovanih šumarskih stručnjaka), ta je potreba već
podmirena. Okolnost da danas imamo poveći broj svršenih šumarskih inžinjera, koji
ne mogu biti postavljeni bilo u državnoj službi, bilo kod imovnih opština, kod političke
oblasti ili u privatnoj službi, potvrđuje naše mišljenje.


Ne mislimo ponavljati svoja ranija izlaganja, da nije korisno po napredak tako
važne privredne grane, kao što je šumsko gazdinstvo jedne šumske uprave, da tim
gazdinstvom rukovodi mlad stručnjak bez dovoljno prakse i iskustva. Praksa bez
teorije ne ide, a niti teorija bez prakse. Obadve moraju ići paralelno. Ako jedan šumarski
stručnjak ima solidnu teoretsku spremu i podužu stručnu praksu, njegova će
sposobnost doći do izražaja kod upravljanja i rukovođenja šumskog gazdinstva, pod
pretpostavkom da je vredan, marljiv, savestan i pronicljiv. I pored napred nabrojanih
uslova, kad jedan šumarski stručnjak zauzme položaj šefa uprave, postavlja se pitanje,
da li je on sve postigao time što je ispunio te uslove?


Da li je dovoljan samo kapital, koji poseduje sa Šumarskog Fakulteta, ili je potrebno
da taj osnovni kapital stalno pove´ćava, kako bi uživao kamate? Ne preti li
opasnost da jednoga dana načme i samu glavnicu? Bar nama šumarima mora biti stalno
pred očima osnovni princip, koji se mora sprovoditi kod intenzivnog i racionalnog
gazdinstva. Trajnost, t. j . glavnica, mora ostati netaknuta, a sadanja generacija srne
uživati samo kamatnjak (prirast).


Pa tako nekako moralo bi biti i sa stečenim teoretskim znanjem i slabom praksom.
Pronose se glasovi, da će se pored praktičnog ispita, posle dvogodišnje prakse, ustanoviti
još neki ispiti, ako se želi postići viši položaj u službi. Što je danas hipoteza,
može sutra biti stvarnost. Do danas su unapređenja išla redovno, bez obzira, kojim
se putem do njih došlo. Da li će tako i dalje ići? Svi znaci govore da neće.


188