DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2-4/1936 str. 119     <-- 119 -->        PDF

Prikupljanje budžetskih i vanbudžetskih prihoda može se samo tako efikasno
sprovesti, ako je šef uprave često na terenu. Prilike u sastojinama menjaju se svake
godine, naročito ako vlada napad od insekata, pepelnice i drugih bolesti, a kao posledica
toga nastaje sušenje.


Na osnovu čestog pregledanja sastojina šef uprave će biti u mogućnosti da
stvori jasan sud o tome, šta se i gde´ se može kakav drvni materijal izvaditi i na koji
se način može najpovoljnije prodati. O svima napred pobrojanim terenskim radovima
morao bi sastavljati stručne elaborate i sa obrazloženim predlozima dostavljati ih
nadležnoj višoj šumarskoj vlasti na uvid i odobrenje, u koliko realiziranje tih elabarata
ne spada u delokrug samog šefa. No kod nekih Direkcija i najbeznačajnija
realizacija drvnog materijala, i ako postoji ovlaštenje u Upustvu za šumske uprave,
ne može se izvršiti bez prethodnog odobrenja Direkcije.


Ovim se samo još više posao komplicira i otežava. Takve Direkcije kao i da ne
fermaju citirana Upustva i šumsku upravu smatraju kao prostu ispostavu, dok posao
kao što je vođenje statistike (što su dužne da vode isključivo Direkcije), pa i mnoge
druge poslove iz svoga delokruga svaljuju na šumske uprave.


Odelenje za šumarstvo bi trebalo da povede računa, da li se i kako se upustva
za šumske uprave izvršuju. Kao važnu činjenicu, a koja spada u terenski rad šefa
uprave, smatramo obeležavanje i doznaku drvnog materijala.


Sem tankog i sitnog materijala (prorednog ili sličnog) svaki deblji materijal
bilo za gorivo, a naročito za građu treba da doznači lično šef uprave ili šumarski
pripravnik (potšumar). Prepustiti takve doznake stabala čuvarskom osoblju stvar je
ne samo štetna i opasna po šumsko gazdinstvo već povlači za sobom i veliku materijalnu
odgovornost.


Kod doznačivanja stabala, bilo šumskim trgovcima, bilo nadleštvima i društvima,
bilo pojedinim građanima, treba se rukovoditi principom stručnog gajenja i eksploatisanja
šume. Nikakvi drugi obziri ne mogu se uvažavati kod doznake. Mislimo, da
smo ovim skrenuli pažnju na veoma važnu činjenicu i da će nas stručni drugovi razumeti
i pravilno shvatiti.


c) Odnos šefa šumske uprave u saobraćaju sa višim šumarskim instancijama.


U podrazdelu pod a) već smo naglasili, da u službenim aktima, koji se upućuju nadležnoj
Direkciji, ton i način izražavanja mora biti odmeren, učtiv i strogo služben;
to isto vredi i za službenu prepisku, koja se vodi sa Banskom Upravom, pa i sa Odelenjem
za Šumarstvo, u koliko šef uprave dođe u priliku da šalje službena akta i
samom Ministarstvu šuma.


Takav postupak ne samo da ima svoga opravdanja u raznim upustvima, uredbama
i raspisima, već to nalaže i obična pristojnost. To je tako zvani bon ton, koji;
mora poznavati svaki kulturan i dobro vaspitan čovek. To je u neku ruku imperativ
kod službene prepiske. Odstupanje od ovoga pravila ne samo što nije preporučljivo,
već povlači za sobom neprijatnosti i´ neugodnosti, a u učestalom slučaju i zakonsku
odgovornost.


Ako bi se1 kadgod i dogodilo da u službenim aktima, koji dolaze upravi od
strane pretpostavljene Direkcije (što je najčešći slučaj), od Banske Uprave ili od Odelenja
za Šumarstvo, bude štogod u vidu prekora, predbacivanja ili strože opomene
ili da se traži kakvo izjašnjenje, u takvom slučaju ne treba se prenagliti sa odgovorom.


Dobro je i svrsishodno da šef šum. uprave pročita akt sa takvom sadržinom
više puta, da ga dobro prostudira, da mu se ne bi učinilo pod prvim utiscima, da su
ti izrazi u velikoj meri uvredljivi ili teški. Ne srne se izgubiti hladnokrvnost. Preporučljivo
je da se takav službeni akt ostavi da prenoći t. jj. da prespava, pa da se
sutra dan ponovo pročita i hladno oceni i prosudi i tek onda da se pristupi rešavanju


183