DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 2-4/1936 str. 119 <-- 119 --> PDF |
Prikupljanje budžetskih i vanbudžetskih prihoda može se samo tako efikasno sprovesti, ako je šef uprave često na terenu. Prilike u sastojinama menjaju se svake godine, naročito ako vlada napad od insekata, pepelnice i drugih bolesti, a kao posledica toga nastaje sušenje. Na osnovu čestog pregledanja sastojina šef uprave će biti u mogućnosti da stvori jasan sud o tome, šta se i gde´ se može kakav drvni materijal izvaditi i na koji se način može najpovoljnije prodati. O svima napred pobrojanim terenskim radovima morao bi sastavljati stručne elaborate i sa obrazloženim predlozima dostavljati ih nadležnoj višoj šumarskoj vlasti na uvid i odobrenje, u koliko realiziranje tih elabarata ne spada u delokrug samog šefa. No kod nekih Direkcija i najbeznačajnija realizacija drvnog materijala, i ako postoji ovlaštenje u Upustvu za šumske uprave, ne može se izvršiti bez prethodnog odobrenja Direkcije. Ovim se samo još više posao komplicira i otežava. Takve Direkcije kao i da ne fermaju citirana Upustva i šumsku upravu smatraju kao prostu ispostavu, dok posao kao što je vođenje statistike (što su dužne da vode isključivo Direkcije), pa i mnoge druge poslove iz svoga delokruga svaljuju na šumske uprave. Odelenje za šumarstvo bi trebalo da povede računa, da li se i kako se upustva za šumske uprave izvršuju. Kao važnu činjenicu, a koja spada u terenski rad šefa uprave, smatramo obeležavanje i doznaku drvnog materijala. Sem tankog i sitnog materijala (prorednog ili sličnog) svaki deblji materijal bilo za gorivo, a naročito za građu treba da doznači lično šef uprave ili šumarski pripravnik (potšumar). Prepustiti takve doznake stabala čuvarskom osoblju stvar je ne samo štetna i opasna po šumsko gazdinstvo već povlači za sobom i veliku materijalnu odgovornost. Kod doznačivanja stabala, bilo šumskim trgovcima, bilo nadleštvima i društvima, bilo pojedinim građanima, treba se rukovoditi principom stručnog gajenja i eksploatisanja šume. Nikakvi drugi obziri ne mogu se uvažavati kod doznake. Mislimo, da smo ovim skrenuli pažnju na veoma važnu činjenicu i da će nas stručni drugovi razumeti i pravilno shvatiti. c) Odnos šefa šumske uprave u saobraćaju sa višim šumarskim instancijama. U podrazdelu pod a) već smo naglasili, da u službenim aktima, koji se upućuju nadležnoj Direkciji, ton i način izražavanja mora biti odmeren, učtiv i strogo služben; to isto vredi i za službenu prepisku, koja se vodi sa Banskom Upravom, pa i sa Odelenjem za Šumarstvo, u koliko šef uprave dođe u priliku da šalje službena akta i samom Ministarstvu šuma. Takav postupak ne samo da ima svoga opravdanja u raznim upustvima, uredbama i raspisima, već to nalaže i obična pristojnost. To je tako zvani bon ton, koji; mora poznavati svaki kulturan i dobro vaspitan čovek. To je u neku ruku imperativ kod službene prepiske. Odstupanje od ovoga pravila ne samo što nije preporučljivo, već povlači za sobom neprijatnosti i´ neugodnosti, a u učestalom slučaju i zakonsku odgovornost. Ako bi se1 kadgod i dogodilo da u službenim aktima, koji dolaze upravi od strane pretpostavljene Direkcije (što je najčešći slučaj), od Banske Uprave ili od Odelenja za Šumarstvo, bude štogod u vidu prekora, predbacivanja ili strože opomene ili da se traži kakvo izjašnjenje, u takvom slučaju ne treba se prenagliti sa odgovorom. Dobro je i svrsishodno da šef šum. uprave pročita akt sa takvom sadržinom više puta, da ga dobro prostudira, da mu se ne bi učinilo pod prvim utiscima, da su ti izrazi u velikoj meri uvredljivi ili teški. Ne srne se izgubiti hladnokrvnost. Preporučljivo je da se takav službeni akt ostavi da prenoći t. jj. da prespava, pa da se sutra dan ponovo pročita i hladno oceni i prosudi i tek onda da se pristupi rešavanju 183 |