DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2-4/1936 str. 113 <-- 113 --> PDF |
pa iznad toga piše : »U žigice je glava mala, .. je u nje mnogo zala. Čuvaj šumu od požara. Iz jednog stabla može da se izradi milion ži´gica, dok jedna žigica može da uništi milion stabala.« Ili možda u slici, na kojoj su simbolički prikazani razni naši dnevn´ci (novine), kako igraju kolo, a ispod toga piše: »hvala šumi, što se´ štampamo u našoj hartiji ima 90 od sto drveta«. Zar u svemu tome, u tim riječima i slikama ima i trunak »birokratizirane administrativnosti«? Pa i ako neki natpisi podsjećaju na 10 Božjih Zapovjesti, ne može to da bude nikako njihova mana, već samo prednost. Jer kako god ima ljudi, koji se ne drže ili se slabo drže tih 10 Zapovjesti Božjih, ipak su te Zapovjesti najjednostavnije i razmjerno najsavršenije životne norme. Najbolje to dokazuje njihovo stalno postojanje kroz nekoliko hiljada godina. Svi zakoni sviju država, direktno ili indirektno, sa više ili manje riječi permutiraju u glavnom ono, što je u tih 10 Zapovjesti posve kratko i jezgrovito rečeno: Poštuj oca i mater, Ne kradi, Ne reci kriva svjedočanstva, Ne ubij itd. Jugoslovensko šumarsko udruženje stavilo je u svojim čednim mogućnostima pred javnost svoje plakate. Bacilo je sjeme ljubavi za šumu i obranu šume. Uspjeh? Da li je te slike uočila naša inteligencija, da li ih je zapazJp narod? Da li su te slike ganule bar jedno srce? Ako jesu, uspjeh nije baš potpuno »iluzoran«. Primili smo u Udruženju po gdjekoje pismo, po gdjekoju kartu iz raznih krajeva države, u kojima kakav penzionisani profesor, kakav skretničar, gimnazijalac, učitelj, općinski načelnik, obrtnik ili gostioničar moli primjerak »Molitve šume«. Gdjekoje takovo pismo odavalo je i sasvim nevješt rukopis. Zar je dakle potpuno iluzoran bio uspjeh te propagande? Seljak nam nije mogao da piše, jer nije dovoljno pismen, ali sudeći po onoj potražnji, koja je spontano uslijedila za »Molitvom«, dolazim do zaključka, da sjeme propagande nije palo na potpuno sterilno tlo i da je moguće u tome smjeru još mnogo učiniti. Pričali su mi kolege, da ima škola (osnovnih), u kojima djeca naučiše spontano, sama, napamet »Molitvu šume«. Zar ta činjenica znači baš potpunu »iluzornost« uspjeha? Vjerujem, da dosadanja propaganda ima razmjerno malog realnog uspjeha u narodu. Narod nastavlja dalje na isti način, kako je naučio od svojih pređa. A zar je moguće i zamisliti, da bi on tako brzo napustio čitav svoj način dosadašnjeg života i postupka, koji je tako često vezan sa devastacijom šuma? Da se njegovo shvaćanje o šumi izmijeni, a U vezi s time da se izmijeni i njegovo postupanje sa šumom, za to treba još mnogo i mnogo intenzivnog rada čitave struke u raznim smjerovima: djelovanja, a napose i u smjeru propagande. Svaki i najmanji rad u tome, ako je spontan i iskren, mora da dovede bar malko k napretku. Odnos našeg Udruženja prema narodu u stvari propagande potsjeća me na odnos učitelja prema djeci na prvi dan škole. Zar će učitelj napustiti učenje dječice zato, jer ga prvi dan gotovo ništa ne razumješe? Još nešto želim ovom prilikom da spomenem. Za naš način propagande spon tan o se je zainteresovaio i inozemstvo, premda ta propaganda nipošto nij e bil a namijenjena inozemstvu. Najprije1 je Udruženju stiglo pismo poznatog francuskog šumarskog stručnjaka, pokojnog profesora Visoke šumarske škole u Nan- cy-u Viktor a Hulina , u kome moli Udruženje, da mu pošalje svoje propagandne plakate,, koje je vidio u Šumarskom Listu. Poslali smo »Molitvu šume« i odgovorili da »nažalost ostale plakate ne možemo da šaljemo, jer su izrađeni samo u unikatima i izloženi na izložbi itd.« Poslali smo fotografije sviju plakata. Prof. Hulin napisao je o našem načinu propagande zaseban prikaz sa 6 reprodukcija u Revue des Eaux et Forets 1933 str. 962. Prikaz je izašao kao postuman članak autora (poslije njegove smrti). Francuski se stručnjak vrlo povoljno izražavao o načinu propagande Jugoslovenskog šumarskog udruženja. Među ostalim kaže: »affiches populaires et tres expressives sous une forme simple« i »campagnes menées pour . éducation forestiere des masses et dont le besoin se faisait réellement sentir. Le moyen choisi est 177 |