DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2-4/1936 str. 10 <-- 10 --> PDF |
Koje će od dosadašnjih državnih, općinskih i drugih šuma javnopravnih tijela biti tretirane kao predmet šumskoga gospodarstva u smislu čl. 19 Zakona, određuje Ministarstvo poljoprivrede. U vezi toga a prema čl. 21 treba imati pred očima nekoliko važnih momenata: a) za predmet šumskoga gospodarstva odrediće se prije svega šume u planinama, planinski pašnjaci, sva apsolutna šumska zemljišta, perimetri bujica, strmine, padine sa popuzinama, kamenite padine svuda gdje one imaju zaštitno značenje u vezi čl. 25 i 26 Zakona; b) predmet šumskoga gospodarstva čine i one pošumljene i nepošumljene površine gdje je šumsko gospodarstvo moguće a koje imaju značenje za državu odnosno za općenitost; , c) od šuma u ravnici, na bogatom i plodnom zemljištu, podesnom i za rentabilniju poljoprivrednu kulturu, izdvajaju se iz okvira šumskoga gospodarstva one površine koje stvarno mogu biti iskorišćene za druge rentabilnije kulture; d) šume kao i ona zemljišta drugih kategorija koja su određena da budu predmet šumskoga gospodarstva, treba da su zaokružene, da imaju što pravilniji oblik, da su odijeljene od zemalja koje ovamo ne pripadaju po mogućnosti prirodnim graničnim linijama; e) u svakom slučaju treba sačuvati onaj minimum šume, koji je neophodno potreban za održavanje vode u izvorima i u rijekama, za zaštitu naselja i polja od štetnih atmosferskih utjecaja pa za zadovoljenje potreba na drvetu. U tu je svrhu potrebno da čist o šumsk a naselj a imaju najmanje 50% od svoje ukupne površine pod šumom, šumsko-poljska naselja najmanje 25% a čisto poljska najmanje 5%. Čisto šumskim naseljima smatraju se ona, koja dolaze u planinskim rajonima ili u rajonima poluplaninskim i bregovitim, gdje površina šu´me i apsolutno šumskog zemljišta zauzima više od 50% čitavoga zemljišta; šumsko-poljska su naselja ona, koja dolaze u poluplaninskim i brdovitim rajonima, gdje ima šume manje od 50% ukupne površine; čisto poljska naselja su u plodnim dolinama i ravnicama (Čl. 21). U nedostatku potrebne površine prema Čl. 21 — uzimaju se za predmet šumskoga gospodarstva i druga nepošumljena državna ili općinska zemljišta. Od privatnih šuma, izuzevši one što smo ih maločas napomenuli pod slovom a) i e) i o kojima donosi odluku Ministar poljoprivrede — smatraju se predmetom šumskog gospodarstva one, koje odredi sam vlasnik (Čl. 23). Naročitu zaštitu, u ograničenom iskorišćavanju, imaju šume, planinski pašnjaci i goli tereni čija je bezuslovna zaštita potrebna zbog čuvanja državnih i drugih općih interesa. Takvima se smatraju šume, planinski pašnjaci, gola zemljišta kao i obrađene površine u ovim slučajevima: a) ako su na izloženim staništima i na strminama koje su bujice isplakale; b) ako čuvaju izvore pritoke i obale rijeka; c) ako zadržavaju popuzine i pjeskulje; 74 |