DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1936 str. 7 <-- 7 --> PDF |
nost Strossmayerovu za budjenje bugarske narodne svijesti i uopće za bugarsku književnost. Teodoro v kaže, da su narodne pjesme, koje su skupili braća Miladinovi, bile štampane grčkim pismenima, koja su u ono doba mnogo upotrebljavali Bugari, ne bi one niti iz daleka toliko djelovale na budjenje narodne svijesti. Slavenskim pismenima štampane narodne pjesme u zborniku braće Miladinova davale su mnogo mogućnosti za proučavanje i bugarskog jezika i bugarskoga narodnoga pjesništva. Kad je godine 1887. u Bugarskoj proslavljena 25-godišnjic a mučeničke smrti braće Miladinova, primio je biskup stotine pozdravnih depeša, ponajviše iz kola ljudi od nauke. Kažu, da je ta proslava bila prava pravcata apoteoza i za braću Miladinove i za Strossmayera. Godine 1892. priređuju Bugari u Plovdivu prvu izložbu u oslobodjenoj Bugarskoj. Tom prilikom bugarski ministar financija moli i poziva biskupa, da počasti Bugare i da dođe na otvorenje izložbe. U jubilarnoj Strossmayerovoj godini, 19. aprila 1900., prvi su bugarski preparandi, koji pozdravljaju biskupa u njegovom domu i čestitaju mu 50. godišnjicu biskupovanja. Na sam dan jubileja pozdravlja biskupa u Djakovu u ime svih Bugara prof. S. Jurinić iz Sofije. Strossmayer školuje i izvjestan broj mladih Bugara u Zagrebu »u tom duhovnom sredotočju svega Jugoslavenstva«. Kad je potpisan San Stefanski ugovor o miru dana 7. marta 1878., »dok se još po snijegu Balkana i po strmim obroncima Šipke rumenila krv ruskih vitezova, iz koje je nikla i razvila se sloboda Bugarske«, a u vrijeme kad se još nije znalo, kakva će sudbina zapravo da zadesi bugarski narod, dana 14. marta 1878. upućuje biskup Sv. Stolici opširna »P r o m e- mor i a«. On zna, da Bugarska mora dobiti svoju slobodu, svoju autonomiju, svoju kneževinu, ali se boji da će vlasti, koje su oslobadjale kršćane ispod turskoga jarma, nastojati da prikrate Bugare i da njezinu slobodu što više suze »na štetu naroda najuzornijega i najradinijega, kojega bi upravo radi čestitosti njegove i radi nečuvenih progonstva i pretrpljenih muka svi morali podupirati i zagovarati.« Moli sv. Stolicu, da se zauzme za bugarski narod. U govoru svome u hrvatskom saboru 29. aprila 1861., kad je Ljudevit Vukotinović iznio prijedlog, da se predmet o utemeljenju Jugoslovenske Akademije, kojoj je djakovački biskup udario temelj 10-XII-1860, stavi pod zaštitu sabora, ustao je Strossmayer i, pošto je ocrtao zadaću Akademije, iznosi duboke razloge i za što skorije utemeljenje sveučilišta u Zagrebu. Medu ostalim razlozima za to navodi biskup i potrebu braće sa Balkana: »Još jedno, gospodo narodni zastupnici! I na Balkanu već počima zora bolje budućnosti lice svoje pomaljati.... »Gospodo! Dužni smo po mom mnienju domovini i samim sebi, dužni smo akademiji znanosti, koju osnova s m o, dužni smo onoj veličanstvenoj zadaći, koju u interesu ustavne slobode i sretnije budućnosti naše riješiti imamo, dužni smo u interesu cijeloga slave n 5 |