DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1936 str. 6 <-- 6 --> PDF |
U akademiju ulaze i tri Bugarina. Hrvati akademici osvjetljuju pitanja i iz bugarske istorije, pa je prvi predsjednik akademije Fr. R a č k i u radnji »Borba južnih Slovjena za državnu neodvisn o s t u XI. vijeku « osvijetlio i najsjajnije doba iz života naroda bugarskoga — t. j . epohu cara Samuila. Tajnik akademije P. Matković, pišući o putovanjima po Balkanskom poluotoku, naročito se zadržava na zemlji Bugarskoj. Euzebij Fermendžin, starinom Bugarin, iznosi u Akademiji svoja »Acta Bulgariae ecclesiasticae« (1887.) Godine 1861. pomoću Strossmayerovom izilaze bugarske narodne pjesme i to ćirilicom, a ne grčkim pismenima, kako je onda bilo u običaju zbog jakog utjecaja fanariota Grka, koji su bili duševni gospodari Bugara. Strossmayer je naime u Beču upoznao Bugarina Konstantina Miladinova, doveo ga k sebi u Djakovo i dao mu mogućnosti da spremi za štampu bugarske narodne pjesme, koje su onda u Zagrebu i štampane, u Jakićevoj tiskari, pod naslovom »Bulgarski narodni pjesni odbratja Miladinov Dimitrija i Konstantina«. Knjiga je posvećena biskupu kao velikodušnome pokrovitelju narodne Književnosti »bez kojega bi pomoći i ove pjesme još dugo ostale u neizvjesnosti«. Braću Miladinove Grci su kasnije otrovali. Godine 1884. dne 25. maja, na praznik Ćirila i Metodija, bugarski učitelji, sabrani u Sofiji, depešom pozdravljaju svoga prijatelja Strossmayera. Iste godine prvo učeno »Blgarsko književno d r u ž est v o« u Sofiji izabire Strossmayera svojim počasnim članom za njegove velike zasluge učinjene bugarskoj knjizi u njenim najtamnijim časovima. I »Slavjanska besjeda« u Sofiji bira ga dana 27-XI.-1884. za počasnog člana. Dana 15. maja 1885. biskup se zahvaljuje Slavjanskoj besjedi i tom prilikom uvjerava bugarsku braću, dase»nitkonijeviše radovao od njega oslobodjenju bratskoga, mukotrpnoga i junačkog Bugarskog naroda, da nitko nije više od njega blagosivao onu slavnu junačku ruku, koja je izvela neumrlo djelo oslobodjenja Bugara — diku i ponos XIX. vijeka. « Strossmayer ističe, da je uvijek štovao i ljubio vrijedni, umom i srcem zdravi, osobito radini, čestiti i pošteni bugarski narod i da može reći, da ga uspomena na pok. Miladinova uvijek dira u srce. To pismo završuje biskup, da mi svi ovdje . . . . . . »bugarskome narodu osobito privrženi ostajemo. Već odavno smo mi vašu dičnu mladež rado medju nama vidjeli, rado je u Zagrebu primali; pa kad sada čitamo i slušamo, kako su njeki tih mladića do časti, do ugleda i do upliva dospjeli i kako se dično i uspješno sreći i napretku svoga naroda posvećuju, i mi se tomu izsvegasrcaidušeradujemoivašuslobodunašomslobodom, vašu sreću našom srećom, Vaš napredak vlastitim našim napretkom smatram o.« Ova poruka biskupova mnogo je oduševila Bugare. Prof. Dr. Al. Teodorov napisao je u »Periodičesko na književnoto družestvo v Srede c«, sveska XVI., raspravu »M iladinovskite pjesni i Strossmayer«, u kojoj dokazuje važ 4 |