DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1936 str. 47 <-- 47 --> PDF |
jer je isparivanje u šumi već prema obrastu mnogo manje od onoga na otvorenome sa travnim pokrovom — nekada i dva i tri puta manje. Isto je tako isparivanje kod pokretnoga i živoga pijeska manje nego kod nepokretnoga pijeska. Velika se razlika vidi između noćnoga isparivanja kod male temperature i danjega isparivanja kod visoke temperature. Isparivanje je uopće 1913 god. bilo vrlo slabo zbog hladnijega i vlažnijega vremena, naročito u ljetu, te iznosi tek oko 60—70% od redovitoga prosječnoga isparivanja kod normalne temperature i oborina. Isparivanje je iznosilo 1913 godine u Kajtasovu na otvorenome prostoru 521.1 m/m, a u šumi 271.8 m/m (gušća šuma), na Flamundi 486.2 m/m i 443.1 m/m (šuma rijetka). Velik utjecaj na isparivanje — osim temperature, količine oborina, vrste tla, pokrova i zasićenosti para — vrši vjetar, što ne smijemo nikako smetnuti s uma. Vlaga u zraku omogućuje život bilja, pravilnije procese i izjednačuje jače ekstreme temperature. Vlaga u žilju stoji u istom omjeru sa zasićenosti zraka sa vodenim parama. Važnost vode i vlage, koju Deliblatski Pijesak jedino u obliku oborina i veće zasićenosti zraka sa vo denim parama može da dobije, svakome će biti jasna. Ako pogledamo podjelu vjetrova (tabela 4), to vidimo da na Deii blatskom Pijesku najviše piri SE jugoistočnjak ili košava. Za njom dolazi NW ili sjeverozapadnjak, a za ovim SW jugozapadnjak. Ova oba vjetra obično donose kišu. Dalje redom dolaze S južnjak, W zapadnjak, N sje vernjak, NE sjeveroistočnjak, dok je E istočnjak vrlo rijedak. Potpuna je tišina vrlo rijedka, pa zato vrlo malo vremena i iznosi. Od osobito je velike važnosti košava, koja je igrala najveću ulogu kod stvaranja današnjega oblika i stanja Deliblatskog Pijeska. Ona je najviše utjecala na njegove pedološke i klimatske osobine i na njegovu floru. Ona će i u buduće igrati vrlo vidnu ulogu kod uzgoja drveća i trava, koje bi se imale da uzgajaju na Deliblatskom Pijesku. Košava se po Đ u r i ć u javlja i nastaje onda kad nad ruskim i rumunjskim nizinama vlada visok pritisak, a nad Sredozemnim morem nizak pritisak. Zračne ili vazdušne mase usljed opreka Transilvanskih Alpa i Balkanskih Planina najvećim se dijelom prebacuju dunavskim koritom u okolini Tekije. Prebacivanje je vazdušnih masa slapovito. Po Dr. C z i r b u s u košava je olujan vjetar »fen«, koji nastaje iz ukupnoga utjecaja lokalnih maximuma Male Azije, Južne Rusije, i Balkanskoga Poluostrva i anomalije temperature Banata (do 7° C toplija nego mjesta sa istom geogr. širinom). Da košava ima karakteristiku fena vidi se po tome, što se zaštita šume ili grmlja osjeća tek najviše na trostruku visinu toga drveća ili grmlja. Košava duva dolinom Dunava, a najjača je od Tekije do Beograda. Međutim zna biti još uvijek jaka i u čitavoj Bačkoj, Srijemu i Mačvi. Košava najviše zna duvati nastupom proljeća u martu-aprilu ,a vrlo cesto i u jesen i zimi, nekad i po nekoliko nedjelja. Ona je suh vjetar i ne donosi kiše. Jačina vjetra iznosi više puta 5—7, što odgovara brzini 8—44 m na sekundu. Jačina vjetra iznosi ponekad 18—25 m na sek, a po jedini udari i 30 m na sek. Vjetar sa takovom brzinom pravi ogromne štete isušivanjem tla, odnošenjem pijeska sa žilja, kidanjem i povređivanjem pupova, lišća i ljetorasta, a nekad i lomljenjem grana i stabala, zatrpavanjem pojedinih vrsta kultura i prometnih sredstava, osiromašivanjem humusa, pospješivanjem isparivanja i smanjivanjem zasićenosti zraka vodenim parama. Taj svoj štetan utjecaj vrši košava ne samo za vri45 |