DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1936 str. 45 <-- 45 --> PDF |
pravih ljetnih dana nema toliko, jer u proljeću i u jeseni ima dosta hladnih dana. Mrazovi su, kako je već kod radijacije spomenuto, dosta česti (tabela 8). Oni se ne samo javljaju u zimi, nego ih nekad zna biti i u samome Perioda mraza Tabela 8 Zadnji ! Prvi Perioda Godi 1913 god. I II III IV V X XI XII bez VI 1. šnje dan mraza mraza Flamunda 29 27 17 7 0 1 0 8 17 26 132 17 VI 12X 85 Kajtasovo 29 27 14 8 0 0 0 6 15 27 126 23 IV 12 X 171 maju i junu i već u septembru i oktobru. Kasni i rani mrazovi javljaju se uslijed inverzije temperature u udolicama viših dijelova Pijeska, gdje je noćno hlađenje zraka veliko, gdje zrak miruje i nema zračnih strujanja, pa se zato tamo redovito i nalaze mrazišta. U 1913 god. zadnji je mraz bio na Flamundi 17. VI. i prvi 12. X. Svega je bilo dana sa mrazom na Flamundi 132, u Kajtasovu 126. Znamo, da od temperature zavisi asimilacija, transpiracija, hranjenje i prirašćivanje. Nije valjda potrebno posebno naglašivati, od kolike su presudne važnosti za uzgoj drveća i trava na DeHblatskom Pijesku ekstremi u temperaturama, što se faktično i opaža na svakome koraku. Suviše visoka temperatura vrlo štetno utječe na rastvaranje humusa i na jako intenzivno izdavanje vlage iz tla. Suviše niske temperature, osobito za vrijeme vegetacije, kad su biljke nježne, unište mnoge biljčice, sadnice i trave ili uopće niže kulture. Poradi visoke temperature ljeti i niske temperature zimi na DeHblatskom Pijesku može da uspijeva u prvom redu ono drveće (i trave), koje podnosi visoku temperaturu, a spram mrazova je manje osjetljivo; dakle drveće (i trave), koje se može prilikama akomodirati. Takove su biljke kserofitno i pseudokserofitno drveće (i trave), koje se za svoj razvitak zadovoljava sa minimumom vlage ili ima dobro razvijeno žilje i krošnju sa dosta lišća. Intenzitet je svjetla na DeHblatskom Pijesku prilično velik. G. 1913, ma da je bila kišna godina, godišnje je sjalo sunce na Flamundi 1919.4 sa ti, u Kajtasovu 1930 sati ili prosječno dnevno 6.3 i 6.5 sati. Bez sunca je bilo u prvom slučaju 59 i u drugom slučaju 68 dana. Razumije se da je intenzivnost svjetla osobito bila i jaka i duga u ljetnim mjesecima. Tako je maximum trajanja sunčanoga svjetla iznosio u junu 13.5 i 14 sati. Svjetlo pospješuje asimilaciju, transpiraciju, hranjenje i prirašćivanje. Naprotiv jako svjetlo kod tople klime smanjuje količinu humusa u tlu i raširuje stomata u lišću i na taj način sjli na jače izdavanje vlage. Oborine ili vodeni taloži Deliblatskog Pijeska kreću se oko 700 m/m godišnje, dakle nešto više nego vodeni taloži ostaloga Alfölda, koji se kreću između 500—600 m/m. Po tome se vidi, da Deliblatski Pijesak pred stavlja jedan prelazni reon od alföldskoga stepsko-šumskoga reona k šum skome. Po Dr. R a p a i c h -u iznose oborine na DeHblatskom Pijesku prosječno 633 m/m. Po mjerenjima iz 1924/25 god. iznose vodeni taloži cea 690 m/m. Po podacima Đ u r i ć a (Vršac), u neposrednoj blizini Deli blatskoga Pijeska, bilo je u 1923. god. 707 m/m vodenih taloga. Prema 43 |