DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1936 str. 3 <-- 3 --> PDF |
ŠUMARSKI h sr GOD, 60 JANUAR 1936 Dr. JOSIP BALEN (ZEMUN) : POGLEDI NA ŠUMARSTVO BUGARSKE (VUES SUR L´ÉCONOMIE FORESTIERE DE LA BULGARIE) U nizu manifestacija o zbližavanju bugarskoga i našega naroda uzela su učešća i šumarska udruženja i s naše i s bugarske strane. I članovi Bugarskog šumarskog udruženja i članovi našeg udruženja priredili su uzajamne ekskurzije. Braća Bugari bili su kod nas od 22 jula do 2 augusta 1935., a predstavnici Jugoslovenskog šumarskog udruženja vratili su im posjetu u vremenu od 22—31 augusta 1935 god. I jedna i druga ekskurzija imale su puni uspjeh. A to je i sasvim ra zumljivo. Jer malo ima staleža, koji se zaista mogu tako dobro razumjeti kao šumari naši i bugarski, malo u kome staležu ima toliko jakih uslova za zbližavanje baš kao u staležu šumarskom. Evo zašto je tome tako. Velik je broj bugarskih šumara svršio svoje studije u Jugoslaviji (u Križevcima i u Zagrebu), pa su im veze sa nastavnicima i sa drugovima, a onda i sa zemljom, u kojoj su proveli najljepše svoje godine, jake i žive. K tome treba dodati da su izvjesni stupili i u bliže porodične veze s nama. Ali osim toga ima još jedan vrlo dubok i neoboriv razlog, koji zbližava šumare jedne i druge zemlje, a to je rad u gotovo podjednakoj sredini, na rješavanju više ili manje podjednako teških i važnih pitanja. Ako se zamimislimo u odnos šume prema najbrojnijem staležu i kod nas i u Bugarskoj — prema staležu seljačkom — brzo ćemo doći do osvjedočenja, da je tome doista tako: ne samo namicanje drveta za ogrijev i gradju, pa namicanje sijena sa šumskih čistina, nego naročito pitanje o namicanju stočne hrane iz lisničkih šuma, satihšumskihlivada zasebne vrste, davanje zaposlenja u šumi, zaštićivanje produktivnih zemljišta vezanjem i umirivanjem bujica i vododerina pa pošumljavanje golijeti — pitanju su, koja se javljaju u malone istim stanišnim prilikama, a u svakom slučaju u gotovo identičnim socijalnim prilikama i kod nas i u Bugarskoj. I na jednoj i na drugoj strani veliki je dio naroda vezan za šumu. Ona mu je u mnogo slučajeva izvor uslova za život, bilo direktno bilo indirektno, ona ga hrani i brani. I upravo su ti momenti od naročite važnosti, kad govorimo o osnovici za zbližavanje šumarskih stručnjaka: radeći gotovo u podjednakim prilikama moći će jedni drugima da budu pri ruci u stručnoj saradnji. Jer nema zbora, da su nam rezultati rada susjedne Bugarske daleko bliži i korisniji nego velik dio rezultata u šumarstvu zapadno-evropskih država. 1 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1936 str. 4 <-- 4 --> PDF |
 to isto vrijedi i za Bugare u vezi sa nama. Nisu samo stanišne prilike zapada i Balkana različite, nego je, što naročito ističemo, i socijalna struktura sasvim različna. A razumljivo je onda, da će i šumsko gospodarstvo uopće, a naročito u mnogim detaljima, biti drugo kod nas, a drugo na Zapadu. Rješavajući pitanja šumskog gospodarstva osvjedočićemo se i mi i Bugari, da se u narodu, gdje su stočarski rajoni od velike važnosti sa narodno- gospodarskog gledišta, ne može šumsko gospodarstvo posmatrati samo i jedino sa gledišta proizvodnje drveta kao glavnoga proizvoda šume. U narodu, gdje ponekad život čovjeka upućuje, da i 80% potreba svojih namiruje izvan svoga individualnoga posjeda, a gdje nema razvijene industrije po uzoru država Zapada, ne može se šumsko gospodarstvo u mnogim svojim dijelovima ugledati u gospodarstvo srednje-evropskih i zapadno-evropskih država. Bugari i mi možemo jedni drugima biti mnogo od pomoći, da stvorimo tip šumskog gospodarstva, koji će odgovarati s jedne strane našim stanišnim uslovima, a s druge prilikama i potrebama narodnim. Naš je boravak u Bugarskoj prošao vanredno lijepo. Sa stručne strane bio je poučan i interesantan, sa gledišta dodira sa raznim narodnim slojevima nadasve srdačan, upravo veličanstven. Nadamo se, da će ovaj prvi jači naš susret otvoriti i vrata i srca jednih drugima tvrdo vjerujući, da će medjusobne posjete i u budućnosti biti srdačne i iskrene, a s time i jednima i drugima korisne. A naročito se nadamo, da će mladje generacije sada stvorene veze još više gajiti i pomagati. Imajući to pred očima odlučili smo, da se osvrnemo na prilike bratske Bugarske u vezi našega puta, specijalno na prilike u šumarstvu. Iskrena nam je želja, da drugovi, koji su bili u Bugarskoj, čitajući ove retke ponove koji lijepi trenutak — a drugojačijih nije ni bilo — a da oni, koji kane posjetiti Bugarsku, u ovim redcima nadu izvjesna obavještenja o toj bratskoj zemlji odnosno o njezinom šumskom gospodarstvu. Stojeći na gledištu da treba isticati sve ono što nas veže — držimo, da neće biti suvišno, ako prije svega iznesemo izvjesne činjenice, danas već istorijske, o našim vezama sa Bugarima i u toku XIX. stoljeća. Ovo je važno, jer su nam na našem putovanju bugarski intelektualci spominjali te veze. A ovo je važno i zbog toga, što smo bili svjedoci, kako su bugarski intelektualci iskreno osjećanje prema nama duboko prenijeli i medju najšire narodne slojeve — pa objašnjenje za to, barem u dobroj mjeri, nalazimo i u činjenicama iz XIX. stoljeća, koje ćemo navesti. Govoreći o bugarskim prilikama nećemo ići hronološkim redom, kako smo putovali. O tome je bilo riječi u Šumarskom Listu. Mi ćemo nastojati da iznesemo ono što mislimo da je od važnosti za dobivanje i ako letimične, a ono koliko toliko vjerne slike o prilikama bratske Bugarske, a napose o prilikama u šumarstvu. Razumljivo je, da pri tom ne možemo mimoići važnije podatke i o drugim prilikama specijalno o geografskim i o prilikama poljske privrede. Rad smo razdijelili u 6 poglavlja. U p r v o m govorimo o spomenutim istorijskim vezama iz XIX. stoljeća; u drugo m iznosimo važnije geografske podatke; u t r e ć e m dajemo sliku o fitoklimatskim rajonima imajući u vidu potrebe šumskoga gospodarstva; u četvrto m dajemo prikaz o šumarstvu; upeto m ćemo dati nekoliko napomena o poljskoj pri 2 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1936 str. 5 <-- 5 --> PDF |
vredi, dok ćemo u šesto m poglavlju iznijeti izvjesne reminiscencije s našega puta, koje će, držimo, pored onoga, što smo vidjeli u stručnom pogledu, ostati u najdubljoj uspomeni. Put ekskurzije članova našega Udruženja ucrtan je na pridruženoj karti. Literatura, kojom smo se služili, navedena je na kraju ovoga rada, ali već ovdje naročito ističemo, da nam jezaprvopoglavlje služilo djelo Pavić-Cepelić: Josip Juraj Strossmayer, biskup Bosansko-Djakovački i Srijemski, 1850—1890; za treći di o studija prof. N. Stojanova: Aklimatizacioni problemi u Bugarskoj; za četvrti dio Knjiga o bugarskoj šumi, kokoju je izdalo god. 1934 Ministarstvo Poljoprivrede u Sofiji povodom takozvane »šumske nedjelje«. I. Veza sa Bugarima nije stvorena u isto vrijeme, kada je došlo do zbliženja medu drugim Južnim Slovenima. I kad je misao o južno-slovenskom bratstvu osvajala i najšire narodne slojeve, nije se još javila težnja i za bližom vezom između Bugara na jednoj i ostalih Južnih Slovena na drugoj strani. Ilirski pokret, koji je obuhvatio i Hrvate i Srbe i Slovence, nema veze sa Bugarima. Ljudevi t Gaj , koji u pjesmi »Još Hrvatska nij´ propala« spominje »Kranjce, štajerce, Gorotance, Bosnu, Srbije, I s t r i j a n c e«, ne osvrće se na Bugare, koji su baš u to doba bili teško pritisnuti turskim jarmom. Bližu vezu sa Bugarima, upravo istinsko staranje za njih i za njihov napredak susrećemo kod apostola jugoslovenske misli J. J. Stross maye r a. I prije nego se osvrnemo na pojedine momente, koji su u vezi sa bugarskim šumarstvom, mislimo da neće biti suvišno, ako istaknemo izvjesne činjenice iz Strossmayerove dobe. One će nam dati u velikoj mjeri obrazloženje za mnoge izljeve simpatija, kojima su nas obasipali Bugari, one će nam objasniti u velikoj mjeri, zašto su bugarski intelektualci i u najšire narodne slojeve — o čemu smo se na svakom koraku osvjedočili — prenijeli ljubav i duboko osjećanje prema nama. Vidjećemo, da za vezu sa braćom Bugarima imamo i tradiciju , koja nije bez važnosti i osnova. Da damo barem donekle sliku o vezama, kojima je udario temelje Strossmayer, potrebno je da počnemo sa osnutkom Jugoslovenske Akamije Znanosti i Umjetnosti i sa osnutkom Univerziteta u Zagrebu. Strossmayer je udario temelje Akademiji 10. XII. 1860. god., kad je uputio hrvatskom banu pismo da polaže 50.000 forinti za osnivanj e jugoslovenskog naučnog društva. U tome pismu biskup kaže: »Tome kolu mogli bi se približiti i radini Bugari. Taj narod, jak do 5 milijuna, već iz toga zaslužuje svu našu pozornost, što je on njekada upravo na književnom polju prednjačio ne samo južnim nego i sjevernim Slovljenom; pa u novije takodjer doba pokazuje, danijeunjemuutrnuoduhSv. ĆirilaiMetoda, Kiementa, Ivana Eksarha i Velikoga cara Simeona.« 3 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1936 str. 6 <-- 6 --> PDF |
U akademiju ulaze i tri Bugarina. Hrvati akademici osvjetljuju pitanja i iz bugarske istorije, pa je prvi predsjednik akademije Fr. R a č k i u radnji »Borba južnih Slovjena za državnu neodvisn o s t u XI. vijeku « osvijetlio i najsjajnije doba iz života naroda bugarskoga — t. j . epohu cara Samuila. Tajnik akademije P. Matković, pišući o putovanjima po Balkanskom poluotoku, naročito se zadržava na zemlji Bugarskoj. Euzebij Fermendžin, starinom Bugarin, iznosi u Akademiji svoja »Acta Bulgariae ecclesiasticae« (1887.) Godine 1861. pomoću Strossmayerovom izilaze bugarske narodne pjesme i to ćirilicom, a ne grčkim pismenima, kako je onda bilo u običaju zbog jakog utjecaja fanariota Grka, koji su bili duševni gospodari Bugara. Strossmayer je naime u Beču upoznao Bugarina Konstantina Miladinova, doveo ga k sebi u Djakovo i dao mu mogućnosti da spremi za štampu bugarske narodne pjesme, koje su onda u Zagrebu i štampane, u Jakićevoj tiskari, pod naslovom »Bulgarski narodni pjesni odbratja Miladinov Dimitrija i Konstantina«. Knjiga je posvećena biskupu kao velikodušnome pokrovitelju narodne Književnosti »bez kojega bi pomoći i ove pjesme još dugo ostale u neizvjesnosti«. Braću Miladinove Grci su kasnije otrovali. Godine 1884. dne 25. maja, na praznik Ćirila i Metodija, bugarski učitelji, sabrani u Sofiji, depešom pozdravljaju svoga prijatelja Strossmayera. Iste godine prvo učeno »Blgarsko književno d r u ž est v o« u Sofiji izabire Strossmayera svojim počasnim članom za njegove velike zasluge učinjene bugarskoj knjizi u njenim najtamnijim časovima. I »Slavjanska besjeda« u Sofiji bira ga dana 27-XI.-1884. za počasnog člana. Dana 15. maja 1885. biskup se zahvaljuje Slavjanskoj besjedi i tom prilikom uvjerava bugarsku braću, dase»nitkonijeviše radovao od njega oslobodjenju bratskoga, mukotrpnoga i junačkog Bugarskog naroda, da nitko nije više od njega blagosivao onu slavnu junačku ruku, koja je izvela neumrlo djelo oslobodjenja Bugara — diku i ponos XIX. vijeka. « Strossmayer ističe, da je uvijek štovao i ljubio vrijedni, umom i srcem zdravi, osobito radini, čestiti i pošteni bugarski narod i da može reći, da ga uspomena na pok. Miladinova uvijek dira u srce. To pismo završuje biskup, da mi svi ovdje . . . . . . »bugarskome narodu osobito privrženi ostajemo. Već odavno smo mi vašu dičnu mladež rado medju nama vidjeli, rado je u Zagrebu primali; pa kad sada čitamo i slušamo, kako su njeki tih mladića do časti, do ugleda i do upliva dospjeli i kako se dično i uspješno sreći i napretku svoga naroda posvećuju, i mi se tomu izsvegasrcaidušeradujemoivašuslobodunašomslobodom, vašu sreću našom srećom, Vaš napredak vlastitim našim napretkom smatram o.« Ova poruka biskupova mnogo je oduševila Bugare. Prof. Dr. Al. Teodorov napisao je u »Periodičesko na književnoto družestvo v Srede c«, sveska XVI., raspravu »M iladinovskite pjesni i Strossmayer«, u kojoj dokazuje važ 4 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1936 str. 7 <-- 7 --> PDF |
nost Strossmayerovu za budjenje bugarske narodne svijesti i uopće za bugarsku književnost. Teodoro v kaže, da su narodne pjesme, koje su skupili braća Miladinovi, bile štampane grčkim pismenima, koja su u ono doba mnogo upotrebljavali Bugari, ne bi one niti iz daleka toliko djelovale na budjenje narodne svijesti. Slavenskim pismenima štampane narodne pjesme u zborniku braće Miladinova davale su mnogo mogućnosti za proučavanje i bugarskog jezika i bugarskoga narodnoga pjesništva. Kad je godine 1887. u Bugarskoj proslavljena 25-godišnjic a mučeničke smrti braće Miladinova, primio je biskup stotine pozdravnih depeša, ponajviše iz kola ljudi od nauke. Kažu, da je ta proslava bila prava pravcata apoteoza i za braću Miladinove i za Strossmayera. Godine 1892. priređuju Bugari u Plovdivu prvu izložbu u oslobodjenoj Bugarskoj. Tom prilikom bugarski ministar financija moli i poziva biskupa, da počasti Bugare i da dođe na otvorenje izložbe. U jubilarnoj Strossmayerovoj godini, 19. aprila 1900., prvi su bugarski preparandi, koji pozdravljaju biskupa u njegovom domu i čestitaju mu 50. godišnjicu biskupovanja. Na sam dan jubileja pozdravlja biskupa u Djakovu u ime svih Bugara prof. S. Jurinić iz Sofije. Strossmayer školuje i izvjestan broj mladih Bugara u Zagrebu »u tom duhovnom sredotočju svega Jugoslavenstva«. Kad je potpisan San Stefanski ugovor o miru dana 7. marta 1878., »dok se još po snijegu Balkana i po strmim obroncima Šipke rumenila krv ruskih vitezova, iz koje je nikla i razvila se sloboda Bugarske«, a u vrijeme kad se još nije znalo, kakva će sudbina zapravo da zadesi bugarski narod, dana 14. marta 1878. upućuje biskup Sv. Stolici opširna »P r o m e- mor i a«. On zna, da Bugarska mora dobiti svoju slobodu, svoju autonomiju, svoju kneževinu, ali se boji da će vlasti, koje su oslobadjale kršćane ispod turskoga jarma, nastojati da prikrate Bugare i da njezinu slobodu što više suze »na štetu naroda najuzornijega i najradinijega, kojega bi upravo radi čestitosti njegove i radi nečuvenih progonstva i pretrpljenih muka svi morali podupirati i zagovarati.« Moli sv. Stolicu, da se zauzme za bugarski narod. U govoru svome u hrvatskom saboru 29. aprila 1861., kad je Ljudevit Vukotinović iznio prijedlog, da se predmet o utemeljenju Jugoslovenske Akademije, kojoj je djakovački biskup udario temelj 10-XII-1860, stavi pod zaštitu sabora, ustao je Strossmayer i, pošto je ocrtao zadaću Akademije, iznosi duboke razloge i za što skorije utemeljenje sveučilišta u Zagrebu. Medu ostalim razlozima za to navodi biskup i potrebu braće sa Balkana: »Još jedno, gospodo narodni zastupnici! I na Balkanu već počima zora bolje budućnosti lice svoje pomaljati.... »Gospodo! Dužni smo po mom mnienju domovini i samim sebi, dužni smo akademiji znanosti, koju osnova s m o, dužni smo onoj veličanstvenoj zadaći, koju u interesu ustavne slobode i sretnije budućnosti naše riješiti imamo, dužni smo u interesu cijeloga slave n 5 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1936 str. 8 <-- 8 --> PDF |
stvanajugu, dužnismoibraćinašoj, koja pod turskim jarmom stenju . . .« A u to doba Bugari nisu još imali svoje slobode. U darovnici, kojom poklanja 50.000 for. za osnivanje sveučilišta u Zagrebu dne 21-.. 1866. povodom proslave 300. godišnjice junačke smrti hrvatskog junaka Nikole Šubića Zrinjskoga, piše biskup izmedju ostaloga: » . . . Mi Južni Sloveni zauzimamo neizmjerno važan položaj fizički ter smo bez ikakve dvojbe pozvani i učestvovati pri dogadjajima od velike važnosti za razvitak čovječanstva. Odatle je dužnost: neumorno otomenastojatidasipriskrbimočimprijeonamoralna sredstva, bez kojih na ovom svijetu ništa se višjega postići ne može. Izmedju nužda i potreboća naroda našega najveća i najpresnija je bez dvojbe sveučilište u Zagrebu . . . . « Poslije otvorenja sveučilišta godine 1874. upućuje biskup »tr i rieč i našem sveučilištu« i kaže između ostaloga.... »otvarajmo sveučilište braći našoj Bošnjaku i Bugarinu«. Akademija je doista u svoje kolo primila i braću Bugare, a Univerzitet je postao zajednička kuća mladeži bugarskoj kao i drugim Južnim Slovenima. Kad je godine 1900. proslavljan 50-god. jubilej Strossmaverov, nalazimo medu članovima Akademije i Bugare Drinova, Šišmanova, Zlatarskija i dr. Na studije u naše krajeve na razne struke pohrlilo je mnogo Bugara, pa ih je i mnogo svršilo šumarske nauke od česti u Križevcima, a od česti u Zagrebu. Prilikom proslave 50-godišnjice piše bugarski ministar prosvjete, slavni Vazov: »Povodom pedesetgodišnjice biskupovanja Vašeg preosveštenstva smatram za dužnost, da isporučim srdačan naš pozdrav i čestitke na svečani taj dan; ugodna mi je dužnost da blagodarim vašemu preosveštenstvu za dobročinstva, potpore i žrtve, što ste ih učinili za odgoj i naobrazbu sunarodnjaka naših i za preporod književnosti, za što će vam bugarski narod uvijek biti zahvalan. Živilo vaše preosveštenstvo na mnogaja! Ministar prosvjete Vazov.« Tom prilikom šalje svoje čestitke i rektor visoke škole u Sofiji i Slavensko dobrotvorno društvo u Sofiji i Učiteljska škola i njezini djaci iz Kjustendila i dr. Brojni bugarski intelektualci — svršivši svoje studije kod nas — zadržali su neizbrisive veze sa našom zemljom. Rad velikoga biskupa donio je obilne plodove, koji se ogledaju na svima stranama javnoga života. Marljivi Bugari, svršivši studije kod nas, postali su s jedne strane pioniri raznih struka u svojoj zemlji, a s druge i najrealnija spona između Bugara i nas. Bugarski šumari i svojim radom u struci i uopće svojim radom u javnom životu pokazuju i jedno i drugo u najvećoj mjeri, 6 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1936 str. 9 <-- 9 --> PDF |
II. Površina je Bugarske 103.146 kv. km., od čega otpada na Sjevernu Bugarsku 43.400 kv. km, na Južnu 42.259, a na Jugozapadnu 17.487 kv. km. Bugarska zahvata Vs Balkanskoga Poluotoka. Do 500 m. nadmorske visine iznosi površina 66.584 kv. km.; između 500—1000 nadmorske visine ima 23.659 kv. km, a iznad 1.000 m. nadmorske visine 12.911 kv. km. Prema statistici iz 1926. god. imala je Bugarska oko 5,480.000 stanovnika. Računa se, da danas broji preko 6 milijuna stanovnika. Bugarska je podijeljena na 16 okruga; ima 93 gradske općine, 2566 seoskih općina, 93 grada, 4.278 sela i 1.384 zaselka. Velik dio Bugarske leži s jedne strane u slivu Dunava i Crnoga mora, a još veći u slivu Bijeloga mora. Tako sliv crnomorski sa Dunavom obuhvata 40.313 kv. km., a bjelomorski preko 46.000 kv. km, pri čemu sliv Marice iznosi 35.192 kv. km, sliv Strume 8.617 kv. km., a sliv Meste 3.497 kv. km. Od bugarskih rijeka najduža je Marica (530 kim.) Onda dolazi Tundža (416 km.), Isker (401 km.), Struma (392 km.) te Osm (332 km.) Od najviših vrhova napomenućemo El-Tepe u Pirin-planini (2.918 m.), Musala u Rili (2.935 m.), Čadi-Tepe u Rili (2.789 m.), Popova Sapka u Rili (2.699 m.), Manča u Rili (2707 m.), Belmeken u Zapadnim Rodopima (2640 m.) U Bugarskoj se može približn o dobro odijeliti 6 klimatskih oblasti: 1) Podunavska suha i studena oblast. To je srazmjerno niski kraj uz Dunav sa malo oborina, svega (najčešće) oko 500 mm., sa studenom i surovom zimom i žarkim ljetom. Tu je i najviša godišnja amplituda u temperaturi na bugarskim staništima. 2) Umjeren o-k ontinentalna oblast zauzima preostali južni dio podunavskog kraja. Oborina ima prosječno oko 650 mm. I tu je studena zima, dosta duga i surova, ljeto je duže i dosta toplo. U toj oblasti česte su štete od tuče. 3) Gornjo-trakijska nizina zauzima gotovo čitavu Južnu Bugarsku. To je izrazita kontinentalna oblast. Uporedivši je sa umjerenom kontinentalnom oblasti, ovdje je srednja godišnja temperatura viša, a godišnja amplituda manja. Proljeće je meko, hladno, ljeto je toplo, jesen i proljeće su produženi na račun zime. Godišnja količina oborina manja je nego u ranije pomenutoj oblasti. 4) Crnomorska oblast zauzima razmjerno uski pojas uz Crno more. Utjecaj mora očituje se u malim amlitudama temperature. One su malene između dana i noći kao i godišnje. Utjecaj mora očituje se i u tome, što je jesen toplija nego proljeće, a i oborine su veće s jeseni nego s proljeća. U ovoj se oblasti vidi tendencija da zimske oborine budu veće. Godišnja količina oborina je razmjerno malena; maksimum je u junu, minimum u južnoj polovini te oblasti mjeseca septembra. Razmjerno je vrlo yelika relativna vlažnost zraka i vrlo malene amplitude u relativnoj vlazi. 7 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1936 str. 10 <-- 10 --> PDF |
5) Južna prelazna oblast čini prelaz k sredozemno-morskoj oblasti, koja dolazi južno od Rodopa. Maksimalne oborine dolaze mjeseca novembra, a minimum mjeseca augusta i septembra. Ova oblast ima karakteristike sredozemno-morske oblasti u izvjesnoj mjeri bez dugih ljetnih suša. Rijetko se javlja snijeg, a naročito je rijedak na niskim južnim položajima. U ovoj je oblasti srednja godišnja temperatura zraka srazmjerno najviša u Bugarskoj. 6) Visoka planinska oblast, kojoj pripadaju gotovo sva staništa, gdje je nadmorska visina preko 1.000 m. Tu ima najviše oborina, preko 800 mm. godišnje, a tu je i pojas najvećega snijega. 1 godišnja i srednja mjesečna temperatura niska je; ovdje je razmjerno najmanja godišnja amplituta u temperaturi. U ovoj oblasti opaža se tendencija da maksimalna godišnja temperatura dodje kasnije. Mjesto u julu dolazi u augustu. S obzirom na razdiobu kulture, stanje je u Bugarskoj ovakovo: od ukupne površine, što znači da s pogledom na taj procenat dolazi kultiviranog zemljištašumepašnjakaneproduktivnog 3,674.191 ha ili 35,5% 2,886.159 ha „ 28.1% 2,654.270 ha „ 25,7% 1,100.000 ha „ 10,7% Bugarska dakle ima oko 2.9 milijun a ha šume odnosno 28.01% — po Marchetu — poslije Finske, Švedske, Rusije, Kanade, Austrije i Čehoslovačke. Na cijelom Balkanskom Poluotoku najduža planina — Star a PlaninailiBalkan, stari H e m u s — dolazi u Bugarskoj. Po njoj je dobio ime i čitav poluotok. Na jugoistoku Stare Planine uzdižu se najviše planine Bugarske — Rilo i Rodopi. Među najplodnije ravnice i nizine na poluotoku Balkanskom spadaju Dunavska i Trakijska nizina. Bugarska ima vrlo povoljan položaj. Dunav je veže sa Evropom, a Crno more sa čitavim svijetom; kroz Bugarsku prolazi važna medjunarodna pruga, koja veže Evropu sa Azijom. U glavnom je Bugarska kontinentalna zemlja, s umjerenom klimom. Srednja nadmorska visina Bugarske iznosi oko 480 m. Planinski lanci, što presijecaju zemlju, razlogom su vrlo velikoj raznolikosti u pogledu oborina i zračnih strujanja, a onda i u pogledu temperature i klime uopće. Srednja godišnja temperatura u nizinama kreće se između 10° i 13.5° C, dok je na staništima s nadmorskom visinom iznad 1.500 m. jedva 4.5° C. Uzima se, da je srednja godišnja temperatura za Sjevernu Bugarsku 12° C, a za Južnu 13° C. U najjužnijim oblastima srednja je temperatura oko 14° C. Srednja januarska temperatura kreće se oko — 3° C, a srednja julska temperatura oko + 20° C. Od velike je važnosti za Bugarsku Crno more, stari P o n t u s E u . i n u s, koje je četiri puta veće od Bugarske. Duljina je bugarske obale 311 km. sa mnogo zaljeva i zatona. Uz bugarsku obalu dolaze vrlo često plićaci. Crn o mor e čuveno je po hladnim vjetrovima; naročito 8 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1936 str. 11 <-- 11 --> PDF |
je čest sjeverni vjetar, koji naglo i silno uzburka more da ono upravo pocrni. I nesreće su na njemu česte. Biće, da je po tome dobilo i ime. Najveći su zaljevi Varnenski i Burgaski. Crno more daje Bugarskoj jeftin saobraćaj, obilje riba i soli i pomaže razvijanju prometa stranaca. Crnomorska voda nije toliko slana kao primjerice voda našega Jadrana. Jedan litar crnomorske vode daje oko 18 gr. soli, dok se iz našega mora dobije više. Bugari dobivaju godišnje oko 30,000.000 kg. soli. Crno more vrši utjecaj na klimu samo u najbližoj svojoj okolici. Duna v ulazi u Bugarsku kod ušća Timoka, ide oko 400 km između Bugarske i Rumunije, te niže Ruščuka ostavlja Bugarsku. Širina mu je oko 650—2.800 m., dubina 3—4, a negdje i preko 30 m. U toku godina promijenio je on svoje korito, pa nam stare tokove pokazuju brojni plićaci i blata, koja su bogata i ribom i trskom (Svištovsko blato). Kraj oko Dunava dosta je suv i ljeti ima izgled prave stepe, koju oživljavaju brojne rijeke, što izviru u Staroj Planini i utječu u Dunav. I ako kraj uz Dunav nazivaju Dunavskom ravnicom, teren ovdje nije ni izdaleka ravan nego je dosta razveden. Bugarsko podunavlje je inače žitnica Sjeverne Bugarske. Izmedju Srednje Gore, Rodopa i Egejskoga mora nalazi se T r a k i j s k a nizina , kroz koju teče najduža i vodom najbogatija balkanska rijeka — Marica, mitska rijeka H e b r u s. Po Marici zove se ta nizina i Maričina nizina. Marica izvire u Rilo-planini iz tri jezera, protječe kroz Mominuklisuru i natapa Trakijsku nizinu. U donjem svome toku ima ponegdje i širinu od 300 m. Pritoke Maričine dolaze iz Stare Planine i Srednje gore i kada nabujaju, natapaju prostrana Trakijska polja — Plovdivsko i Staro-zagorsko polje. Trakijska nizina je Bogom blagoslovljeni kraj Bugarske. Tu se uzgaja odavna najbolji pirinač na Balkanu, tu je bogata kultura groždja, voća, žita i duhana, a tu je i bogata kultura ruža. Možemo mirno kazati, da je čitava dolina Marice samo jedna prekrasna, ali golema bašća Bugarske. Ogradjena sa sjevera padinama Stare Planine, a s juga Srednjom Gorom, redaju se takozvana Podbalkanska polja — Karlovsko, Kazanličko, Sofijsko i druga, koja su također izvor blagostanja. Uporedo sa Starom Planinom diže seSrednjaGora — od Iskra do glavnog zavoja Tundže. Marica je dijeli od Rodopa, a Podbalkanska polja od Stare Planine. Srednja Gora je niža od Stare Planine i najviši joj je vrh Bogdan (1.573 m.) R o d o p i čine najveći dio Rilo-Rodopskog masiva između rijeka Meste i Marice i između Bjelomorske nizine. R o d o p i nisu ni iz daleka tako dugi kao Stara Planina, a niti toliko visoki kao Rilo. Oni su na glasu zbog prostranih planinskih pašnjaka, imaju obilje vode i mnogo romantičnih klisura. Rijeka Arda prosijeca Rodope i dijeli ih u dvoje: u sjeveroistočne i u jugoistočne. Od ranog proljeća do kasnog ljeta napasuju Karakačani obilna stada sitnoga blaga na sočnim rodopskim pašnjacima. Istočni Rodopi daju dobar duvan, za koji mnogi kažu da je najbolji u Evropi. U Rodopima živi dosta Bugarskih muslimana. To su t. zv. Pomaci, koji vjeru promijeniše, ali zadržaše ne samo jezik nego i mnoga druga narodna bugarska obilježja. Rijeka Tundža dijeli Tundžanski masiv na dva nejednaka dijela: s jedne je strane Sakar-planina, a s druge Strantjža planina , koja ide sve do Carigrada. 9 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1936 str. 12 <-- 12 --> PDF |
Južno od Sofije, sa pravim alpinskim karakteristikama, dolazi najviša Balkanska planina: Rilo-planina . Rijeka Struma dijeli je od Osogovskih planina. Djelovanje vode i ledenjaka dali su Rilo-Planini alpijske karakteristike. Tu nalazimo brojne nehotične vrhunce i mnoge neprohodne klisure. Najviši vrh (Musala, 2.923 m.) okružen je mnoštvom krševitih vrhunaca, ispod kojih dolazi mnogo alpijskih jezera. Tu je i Ledeno Jezero, najviše na cijelom Balkanskom Poluotoku. U Rili je izvor najvećih bugarskih rijeka: Marice, Meste i drugih. Šuma dolazi ovdje s v e d o 2.000 m. nadmorske visine, a iznad nje su planinski pašnjaci. Vodena snaga Rilo-planine služi za elektrifikaciju Jugozapadne Bugarske. Odavde na daljinu od 80 km. ide voda u sofijski vodovod U Rilo-planini nalazi se i starodrevni Rilski manastir sv. Ivana (sa nekih 300 soba), koji je dao u prošlosti prve bugarske književnike i vodje bugarskoga naroda. Glavni stanovnici Rile su kaluderi. P i r i n je po visini druga Bugarska planina, alpijskog karaktera, između Meste i Strume, sa mnogo dolina i silnih ponora i sa zaoštrenim vrhuncima. Najveći je vrh El-Tepe (2.916 m.). Inače Pirin ima 25 vrhunaca viših od 2.600 m., ima preko 100 jezeraca sa najvećim Popazdolom (Popovim jezerom). Južno od Sofije uzdiže se Vitoša planina (2.285 m.) Teško je prohodna i bez šume. Ispod njezinog Crnog Vrha izvire rijeka Struma. III. Geografski smještaj i utjecaj klimatskih činilaca daju u velikoj mjeri osnovicu za određivanje fito-klimatskih rajona. Pošto su oni od važnosti za šumsko gospodarstvo, razmotrićemo s te strane prilike u Bugarskoj, da bi nam bila razumljivija kasnije naša izlaganja. Treba imati pred očima, da je Bugarska u susjestvu Male Azije, upravo da čini najugoistočniji dio evropskoga kontinenta. U vezi toga ima i mišljenja, da je jugoistočni dio Bugarske — specijalno kraj, koji dolazi istočno od rijeke Marice — u florističkom i u fitogeografskom pogledu veoma blizu Maloj Aziji. Na to mišljenje upućuje prije svega činjenica, da flora u Strandža-planini nema analognosti drugdje u Evropi. Ona u mnogo čemu potsjeća na floru u Maloj Aziji i na Kavkazu, pa zbog toga i taj floristički pojas smatraju nastavkom florističkog pojasa u Maloj Aziji i na Kavkazu. Za posmatranje fitoklimatskih rajona u Bugarskoj treba imati u vidu, da Bugarska leži od česti u neposrednoj blizini mediteranske oblasti, a od česti u blizini stepskog pojasa Južne Rusije i Rumunije. Razumljivo je, da utjecaj i s jedne i s druge strane nije bez posljedica s obzirom na dolazak biljnih vrsta. U vezi toga treba imati pred očima i klimatske oblasti, koje smo već napomenuli. Stepski se utjecaj zapaža u velikoj mjeri u Sjevernoj Bugarskoj. Planinska oblast D e 1 i 0 r m a n formira južnu granicu stepnoga pojasa, kojemu pripada veći dio Dobrudže. Taj rajon ima oko 600 mm oborina i srednju godišnju temperaturu oko 10° C. Glavni maksimum oborina dolazi mjeseca maja, minimum u septembru odnosno u februaru ili martu. Orografske prilike daju ponegdje mogućnosti i za formiranje klimatskih činilaca, koji su analogni onima u Srednjoj Evropi. 10 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1936 str. 13 <-- 13 --> PDF |
Za obrazovanje fitoklimatskih rajona igra vrlo važnu ulogu reljef . Planinski lanci mogu da budu sigurne i trajne barijere za utjecaj mnogih klimatskih činilaca. Takvu barijeru čini prije svega Stara Planina ili Balkan , koji siječe čitavu Bugarsku po dužini dijeleći je na dvoje. Istina, Stara Planina nema naročitih visina, ali je njezin utjecaj u fitoklimatskom pogledu vrlo određen. Možemo kazati, da Stara Planina dijeli jednu od druge dvije fitoklimatske oblasti: dunavsku , koja ima izrazito kontinentalnu klimu i silan utjecaj sjevernih vjetrova, i gornju-trakij s k u, gdje je kontinentalna klima donekle ublažena sa utjecajem toplih vjetrova sa Bijeloga mora. U vezi toga imamo na sjevernim ekspozicijama više oborina i više dana sa snijegom, a vegetacija se javlja kasnije dok na jugu Stare Planine imamo dosta mediteranskih vrsta, kojima nema ni traga na sjevernim padinama. Tu su, pored ostalih, Mespillus , O s .ris, Phillyrea, Zizyphus, a tu dolaze i rentabilne južne kulture: susam, pamuk i pirinač. Fitoklimatska barijera, koju čini Stara Planina, iščezava na njezinom istočnom dijelu. Tu je ona i dosta niska, a tu je dovoljno jak i klimatski utjecaj Crnoga mora. Zato tu nalazimo i prodiranje mediteranskih elemenata na sjever. Zasebnu fitoklimatsku barijeru pretstavlja planinska oblast, koja zauzima zapadne i južne dijelove Bugarske. Sačinjava je Ihtimanska planina, Vitoš, Ruj, Osogovo i druge manje planine, pa Rilsko- Rodopski masiv zajedno sa Pirinom, Ali-botušem i Belasicom, te na istoku Sakar i Strandža-planina. Ta planinska oblast čini naročitu fitoklimatsku barijeru — utječući mnogo na klimatske i na florističke prilike. Na jugu te planinske oblasti dolazi Južna Makedonija i Trakija s mediteranskim fitoklimatskim uslovima; na sjeveru od nje dolaze nizine sa drugim klimatskim prilikama, a onda i sa drugim prilikama u vegetaciji. Osobito je velik utjecaj te barijere na zapadnom dijelu, gdje je ona najšira i najviša i gdje zajedno sa Starom Planinom odvaja Dunavski kraj od južnih krajeva. Tu su klimatski uslovi dosta blizu srednje-evrops k i m a. Ova planinska oblast stoji na putu prodiranju mediteranskih vrsta u kontinent. Vrste, koje su vječno zelene, odijeljene su od srednjeevropskih, medu kojima zauzimaju najvidnije mjesto listopadne šume. Dok je na jugu te barijere, u Solunu, srednja godišnja temperatura 15.9° C, na sjevernoj padini Stare Planine iznosi ona oko 12° C; srednja temperatura u januaru iznosi u Solunu + 5.4° C, u Kavali + 5.6° C, a na padini zapadne Stare Planine oko — 1.3° C. Pomenuta planinska oblast stvara među ostalim i barijeru širenju kulture masline. S obzirom na mogućnost prodiranja klimatskih elemenata analognih onima Srednje Evrope, dolazi u ovoj planinskoj oblasti mnogo biljnih tipova, koje nalazimo na staništima srednje- i sjevero-evropskim. Pomenuta barijera nije kompaktna, jer tu i tamo dolazi do prodora, pa se izvjesne mediteranske vrste protisnu i sjevernije. Tako primjerice Ph. media prodire sve do Stare Planine. Prodori dolaze od česti na Strandža-Planin i, a od česti u dolini Marice i Tundže ulazeći u Gornjotrakijsku oblast. Biljni elementi mediteranske oblasti prodiru dublje u kontinenat i dolinom rijeka Strume i Meste. Crn o mor e je naročiti činilac za obrazovanje specijalnih fitoklimatskih uslova. Sa klimom, koja je blaža od okolnoga mu kopna, daje 11 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1936 str. 14 <-- 14 --> PDF |
povoljne uslove za život mnogih vrsta, kojih tu inače ne bi bilo. Istina, Crno more nema mnogo utjecaja na dalju svoju okolinu. Na sjeveru dopire taj utjecaj do Deli Ormana i malo dalje u dolini rijeke Kamčije, na jugu do vododjelnice izmedju sliva rijeke Tundže i Crnoga mora. U zimsko doba osjeća se taj utjecaj zajedno sa zaštitnim utjecajem, što ga vrši Stara Planina u tome, što su zimske temperature u Južnoj Bugarskoj i u blizini Crnoga mora blaže. Najbolje to pokazuju biljne vrste. Fitoklimatski utjecaj Crnoga mora najjači je na južno m dijel u Crnomorskoga primorja. Tu se on očituje naročito u ublažavanju djelovanja sjeveroistočnog vjetra. U vezi toga počinje proljeće sjevernije od Burgasa kasnije nego na staništima južnijim od Burgasa. Za rajon, što ga čini Strandža-planina na najjužnijem dijelu Crnomorskog primorja Bugarske, karakteristično je obilje oborina. Tu pada najviše kiše u Bugarskoj (izmedju 800—1.000 mm). Ljeto je u tom kraju razmjerno hladno i vlažno, ima dosta rose i magle. Zimi ima ovaj kraj i sniježnog pokrova. Tu je januarska temperatura oko + 2° C. Kao naročita floristička karakteristika ističe se ovdje vječno zelena prizemna sastojina lišćara u bukovoj šumi. Inače je, općenito uzevši, ovo kraj mješovitih listopadnih šuma. Južni predjeli Bugarske nalaze se pod utjecajem Bijeloga mora. Osjeća se to na južnim i istočnim dijelovima Rodopa. Mnoge doline, koje služe za zimsku ispašu, zahvaljuju svoju klimu pomenutom utjecaju. Sa mora dolaze topli južni vjetrovi, koji donose kišu i pomažu širenju mediteranskih elemenata u dolini rijeka Marice, Arde, Meste i Strume. Da bi nam razmatranje fitoklimatskih rajona bilo potpunije, osvrnut ćemo se (i ako samo ukratko) i na pedološke prilike Bugarske. S jedne strane imajući pred očima pedološku kartu N. Puškarova, a s druge strane koristeći se mišljenjem prof. Al. Stebuta — kome i na ovom mjestu neka je najsrdačnija hvala — držimo da nećemo mnogo griješiti, ako okarakterišemo pedološke prilike Bugarske ovako: 1) Sva zemljišta uz Dunav, koja je Puškarov označio kao kestenjastostepska zemljišta, kao tamno-kestenjasto-stepska zemljišta i kao černozem čokoladne boje (na karti označeno sa 1, 2, 3), čine pravu stepsk u pedološku zonu, u kojoj ne dolaze šumski masivi, nego se šumsko drveće javlja samo u malim, parkovima sličnim skupinama. 2) Zemljište, koje je Puškarov označio kao glinenasto, slično černozemu (na karti označeno sa 4), možemo smatrati s m o n i c o m. To zemljište može biti podesno i za uzgajanje šume. 3) Zemljište, koje je Puškarov označio kao smedje-šumsko slabo opodzoljeno (na karti označeno sa 5), naša je g a j n j a č a, gdje dolaze šume (bukva, hrast). 4) Zemljište označeno na karti sa 6 jest umjereno opodzoljeno. 5) Sa 7 i 8 označena zemljišta — skeletna (7), odnosno skeletnovapnenasta (8) — jesu apsolutna šumska zemljišta. 6) Zemljišta označena sa 9 Puškarov je odredio kao tresetišta na visokim planinskim pašnjacima. Medjutim je najvjerojatnije, da će to biti alpijsk e crnice , koje i kod nas dolaze na visokim alpijskim pašnjacima u Slovenačkoj odnosno na suvatima na Jugu. Naročito je vjerojatno, da na Rili nisu tresetišta u tolikoj površini, kako je to označeno na karti Puškarova. 12 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1936 str. 15 <-- 15 --> PDF |
7) Zamljište označeno sa 10 jest aluvijum poplavnih površina üz rijeke i na obalama jezera. U vezi klimatskih i pedoloških osobina imamo u Bugarskoj 7 f i t oklimatskih rajona: 1) Dunavski bez crnomorskog primorja; 2) Staro-Planinski bez najistočnijeg primorskog dijela; 3) Sjevero-trakijski, t. j. južnobugarska ravnica uključivši ovamo Srnenu goru i Sakar-Planinu; 4) Crnomorsko-primorski rajon; 5) Strandža-planina; 6) Planinski rajon u jugozapadnoj Bugarskoj sa Vitošom, Rilom, Rodopima, Pirinom, Osogovskim planinama, kojima se prudružuju manje planine i to Ljuljin, Visker, Verila, Plana i druge. Ovamo spada Srednja gora u većem dijelu, pa polja: Sofijsko, Samokovsko, Radomirsko, Perniško, Razloško i t. d. 7) Istočno-makedonski fitoklimatski rajon u dolinama rijeka Meste i Strume sa planinskim masivima Bjelasica, Alibotuš i Ogražden. Ad 1. Dunavski rajon. Ovaj rajon dolazi na sjeveroistočnom dijelu balkanskog poluotoka. Zbog orografskih prilika ne dolazi ovdje blagotvoran utjecaj ni Jadranskoga ni Bijeloga mora. Tu je od najvećeg utjecaja za fitoklimatske odnose blizina stepske oblasti, koja je u Dobruči i u Istočnoj Rumuniji. Ovaj se kraj može smatrati produžetkom velikih stepskih područja Jugoistočne Evrope, koja zalaze i duboko u Aziju. Južnu i zapadnu granicu ovoga rajona čini planinski lanac Stara Planina ili Balkan. Zbog prevelike udaljenosti ne mogu imati puno utjecaja Karpati, ali se ipak ponešto osjeća njihov utjecaj na najzapadnijem dijelu ovoga rajona. Dunav čini sjevernu granicu sa nadmorskom visinom između 15 i 35 m (35 m kod ušća Tirnoka, a 15 na granici Dobrudže). Teren se od Dunava prema unutrašnjosti razmjerno vrlo brzo diže, pa ponegdje i u samoj njegovoj blizini nalazimo nadmorske visine i od 200 m (Lom, Nikopolj, Svištov) ili prelazi tu visinu (Orehovo, Ostrov, Vidin). U dolinama nekojih glavnijih pritoka Dunava nalazimo terene ispod 100 m nadmorske visine (uz Isker, Osm, Jantru, Rosicu), pa i podalje od njihovog ušća u Dunav, na 50—70 km u unutrašnjosti. Napomenuli smo, da je važan činilac u fitoklimatskom pogledu S t a- r a P 1 a n i n a, koja se u glavnom pruža u smjeru istok — zapad. Vegetacija je u vezi sa klimatskim prilikama kao i karakteristikama zemljišta. Uz Dunav dolazi slaba stepska vegetacija. Jedino u riječnim dolinama i u vlažnim uvalama vegetacija je nešto jača od šiblja i drveća analogno vegetaciji u južno-ruskoj stepi. Tu je intenzivna zemljoradnja i jaka popaša, pa je prvotna stepna vegetacija gotovo iščezla. Od šumskih vrsta mnogo se kultivira bagrem. Na gajnjačama dolazi hrast i bukva. 13 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1936 str. 16 <-- 16 --> PDF |
Sjeverna granica slabo opodzoljenog šumskog zemljišta odgovara ü izvjesnoj mjeri prirodnoj granici kompaktne šume. Vrlo je vjerojatno, da se je šumska zona u predistorijsko vrijeme vezala sasvim na stepu, kako se to vidi još i danas u ruskim stepama. Količina oborina (500—800) odgovara u glavnom onoj, koja je karakteristična za travnjake. Gdje u ovoj zoni dolazi samo oko 500 m/m oborine, tu susrećemo i osobine jugoistočne evropske stepske oblasti. Samo na visinama prelaze oborine 600 m/m, a to daje i bolje uslove za vegetaciju. Sezonska razdioba oborina također je karakteristična. Ljeti (u junu, rjeđe u julu) je maksimum, a zimi (decembra, januara ili februara je minimum. Voda ljetnih kiša ne prodire medjutim duboko u zemlju, jer visoka temperatura pojačava isparivanje vlage. Zimska je vlaga nedovoljna da bi mogla osigurati dovoljno rezervne vlage. Na sjevero-zapadnom dijelu nalazimo modifikaciju klime. Tu su dva maksimuma u oborinama (proljetni i jeseni), jedan u maju, drugi u septembru odnosno u maju i oktobru, a ponekad u junu i septembru, dok je minimum u decembru i februaru, a ponekad i u julu. Kao suhi mjeseci dolaze juli u Vidinu, august u Trnovu, juli i august u Lomu, septembar u Šumenu i Obrascov-Čifliku, a august i septembar u Plevenu. U ovom rajonu temperaturni uslovi imaju naročite karakteristike: velika godišnja amplituda, studena zima i vrlo toplo ljeto. Proljeće i jesen javlja se kao prelazna sezona. Ovo je kraj, gdje je najkontinentalnija klima u Bugarskoj. Treba istaći opažanje, da je u dolini Dunava — kao uostalom i u dolini Marice — padanje temperature u vezi sa nadmorskom visinom, jedno do 500 m., a drugo (intenzivnije) na većim visinama. U toj činjenici, koja ima utjecaja i na vegetaciju, nalazimo osnovicu za odvajanje fito-klimatskog dunavskog rajona od rajona StarePlanine. Za šumsku vegetaciju je od važnosti sniježni pokrov. U visinama, a na južnim ekspozicijama, topi se gotovo istovremeno kao i na nižim položajima. Od vjetrova prevladuju u ovom rajonu zapadni odnosno sjeverozapadni. Samo u sjeveroistočnom dijelu (Obrascov Čiflik) prevladava sjeveroistočni i jugozapadni vjetar. Na padinama Balkana, na primjer u Vršecu, ima veliko značenje južni vjetar sa karakterom Föhna. Od vjetrova s juga karakterističan je »Crn i v j e t a r«, koji se javlja, kad je nad sjevero-afričkom obalom obrazovan visoki atmosferski pritisak. Taj vjetar kao i oni, što dolaze sa jugoistoka, a koji se javljaju na južnoruskim stepama, od velike su važnosti sa fitoklimatskog gledišta, jer je s njima vezana visoka temperatura i mala relativna vlada zraka. Oni nose sa sobom sitan pješčani prah, koji ponekad zatamni horizont. Kako ti vjetrovi pojačavaju isušivanje, ako se javljaju za vrijeme vegetacionog perioda, mogu biti katastrofalni za poljoprivredu. U svakom slučaju imaju utjecaja na dolazak biljnih vrsta odnosno na sastav biljnih zajednica. Biljni sastav odgovara u velikoj mjeri onome južno-ruskih travnih stepa. Od prvotnog drveća zadržali su se samo ostaci. Opći je utisak, da su tu bile mješovite hrastove šume. N. Stojanov našao je u okolini Vidina ove vrste drveća: 14 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1936 str. 17 <-- 17 --> PDF |
Populus nigra Cytisus leucotrichuš Ulmus campestris C. austriacus Berberis vulgaris Evonymus europeus Pirus communis Tilia argentea Crataegus monogyna Acer campestre Cotoneaster vulgare Rhus cotinus Rosa canina Cornus mas R. dumalis Syringa vulgaris R. spinosissima Fraxinus ornus Prunus spinosa Viburnum lantana P. mahaleb U šumarcima prevladjuje ponegdje T i 1 i a a ponegdje Ulmus . Uz Dunav je mnogo raširen Q. conferta i Q. cerris, manje Q. sessilifora. Njima se pridružuje uz ostale Ulmus campestris, Acer campestre, Fraxinus ornu s. Takva flora siže do padina Stare Planine, gdje joj se pridružuje bukv a sa drugim planinskim elementima, koji postepeno dolaze do sve jačeg izražaja. Konačno na izvjesnim planinskim staništima dominira bukov a šuma . Bukva se javlja na visinama od 400—500 m. (kod Berkovice i Veršeca, a i drugdje). Na padinama centralnoga dijela Stare Planine javlja se bukva i niže, ponekad između 200 i 375 m. Donja granica sklopljenih bukovih šuma nalazi se na visini od 600—700 metara. Prethodnu zonu šume čini biljna zajednica, u kojoj prevladava Carpi- nus betulus. Tu dolaze ponekad i kestenove sastojine (kod Berkovice između 500 i 700 m). Osim kestena dolaze ovdje još i ove vrsti: Populus nigra S. aucuparia P. tremula Crataegus monogyna Alnus glutinosa Rubus hirtus Corylus avellana R. idaeus Q. sessilifora Rosa canina Fagus silvatica Prunus avium Carpinus betulus P. divaricata Ulmus montana Tilia platyphyllos Clematis vitalba Acer campestre Berberis vulgaris Cornus mas Pirus communis C. sanguinea P. malus Hedera hélix (na zemlji) Sorbus torminalis U ovom je rajonu mnogo rasprostranjena drača (Paliurus australis), elemenat mediteranske i submediteranske flore. Ona dolazi sve do padina Balkana, do 400—500 m nadmorske visine. Najviše dolazi na vapnencu. Ovaj rajon daje mnogo odličnog vina. Ponegdje rodi vino i na visini od 400 m. (u okolini Šumena). Granica između Dunavskog rajona i rajona Stare Planine može se uzeti u nadmorskoj visini od 5—600 m etara. Na nižim položajima dolazi kultura loze i javlja se drača, na višim položajima bukva, a s njome i drugi planinski elementi. Ponegdje sve do 800 metara dolazi kultura voća. 15 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1936 str. 18 <-- 18 --> PDF |
Ad 2. Staro-planinski fitoklimatski rajon. Ovaj se rajon pruža od zapadne granice Bugarske pa do istočnog dijela Stare Planine, do crnomorskog fitoklimatskog rajona. To je od prilike ondje, gdje nadmorska visina Stare Planine iznosi 500 do 600 m. i gdje dolazi sliv donje Kamčije. U orografskom pogledu nije taj rajon u svemu podjednak. Stara Planina se na dva mjesta uzdiže visoko (na zapadnom i srednjem svome dijelu) pa na taj način nastaju i dvije jače depresije — jedna uz rijeku Iskar, a druga, na istočnom kraju Planine. Sjevernoj ekspoziciji pripada daleko prostranije područje nego južnoj. U hidrografskom pogledu veći dio leži u slivu Dunava, manji u slivu Crnog mora i Marice odnosno Bijelog mora. Stara je planina u velikoj mjeri izgrađena od vapnenca. Kserofitizam planinske flore javlja se kao reakcija na to. Klimatske prilike su vrlo interesantne. Minimalna oborina zabilježena je 1902 god. (u svemu 793 mm), a maksimalna 1901 god. (u svemu 1.553 mm). Maksimum je redovito u junu, a minimum u januaru. Od sredine novembra do kraja aprila stvara se redovito sniježni pokrov, čija maksimalna debljina nije ispod 50 cm. Na nekojim staništima leži snijeg i za vrijeme ljetnih mjeseci (na visinama od 2000 m i više). Pojas mješovite hrastove šume siže do 600—800 m. i sastoji se od vrsta Q. s e s s i 1 i f 1 o r a, Q. pedunculiflora, Castenea vesca, Carpinus betulu s, Coryllus avellana, Pirus communis, Pirus malus, Crataegus monogyna, Prunus spinös a, Ligustrum vulgare i t. d. U tome pojasu dolazi kultura zrnatih usjeva, voća i loze. Nad tim pojasom dolazi pojas bukove šume, koji siže sve do 1.550—1.700 m., u kojemu razlikujemo donji i gornji dio. U donjem dijelu u bukovoj sastojini dolazi Populus tremula, Carpinus betulu s, Alnus g lutin os a, Ulmus montan a, Pirus communis, Pirus malus, Crataegus monogyna, Crataegus oxyacantha, Evonymus europaeus, Acer campe stre, Tilia argen te a, Tilia grandi f o 1 i a, Viburn um 1 a ntana, Viburnum opulus i dr. U gornjem višem dijelu dolazi Abies pectinata, Salix caprea, Betula alba, Sorbus aucuparia, Sorbus torminalis, Acer pseudoplatanus, A. visianii, Sambucus race m o s a. Tu dolazi i Juniperus nana i Nardus strict a. Na više staništa, a specijalno na istočnom dijelu Stare Planine, dolazi Fagus orientalis. Nad bukovim pojasom dolazi pojas četinara, širok 50—200 m. Tu je Picea excelsa, na čijoj gornjoj granici dolazi Pinus montana. Najviše položaje zauzima visoko-planinski pojas, pojas alpijskih pašnjaka, suvata. U Gabrovskom dijelu Stare Planine čini u bukovoj sastojini donju sastojinu Prunus lauro-cerasus. Izgleda da su se u toku vremena izmjenili fitoklimatski pojasi Stare Planine. Utjecaj čovjeka, čini se, potisnuo je četinare. Sudeći po nazivu mjesta izgleda, da je tu bilo negda i borove šume. 16 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1936 str. 19 <-- 19 --> PDF |
Ad 3. Sjevero-trakijski fitoklimatski rajon. Izuzevši planinske položaje ovaj rajon obuhvata sliv rijeke Marice. Tu se osjeća dosta jaki utjecaj Sredozemnoga, a još jači Crnoga mora. Zbog toga se gornjo-trakijski klimatski rajon može u izvjesnoj mjeri smatrati samo proširenjem crnomorsko-klimatske zone. Ovaj rajon leži između dvije izrazite fitoklimatske barijere. S jedne je strane Stara Planina, koja ga štiti sa sjevera, a s druge je Rilsko-Rodopski masiv, koji daje zaštitu sa jugozapadne strane. Istočni i južni dio nema zaštite. Pri tom treba imati u vidu razmjerno dosta visoki položaj, koji je samo ponegdje, u dolnjem toku Marice, ispod 100 m. nad morem. Zbog toga cijeli taj rejon ima karakteristiku više manje visokog platoa. Istočni dijelovi ovoga rajona izgleda da su bez šume iz čisto prirodnih razloga. Na to upućuju izvjesne biljne vrste, koje tu dolaze, a koje su inače tipične za prednjeazijsko i južno-trakijsko stepno područje (Astragallus arnacantha, A. thracicus, Phlomis pungen s). S obzirom na klimatske prilike treba istaći, da je ovdje razmjerno blaga zima, ohladno proljeće, žarko ljeto i topla jesen. Godišnja je izoterma oko 13.2° C — 13.5° C, januarska 0« — 1° C, a julska 24.5° - 25" C. U ovom rajonu možemo razlikovati dva podrajona: 1) Gornjo-Marički i Tundžanski, sa tipičnom kontinentalnom šumskostepnom klimom i 2) Istočno-Rodopski ili Ardenski, sa modificiranom mediteranskom klimom. Klimatske razlike između ta dva podrajona imaju za posljedicu i razliku u vegetaciji. Približnu granicu između tih podrajona daje linija S akar- planina — Harmanli. Općenito uzevši Gornjo-Trakijski fitoklimatski rajon ima u većem svome dijelu 500—700 m/m oborina. Samo sjevernije od Tatar-Pazardžika i Plovdiva ima manje od 500 m/m. Predplaninski položaji imaju više oborina, a to naročito vrijedi za jugozapadne dijelove ovoga rajona, gdje kod 600 m nadmorske visine ima ponekad 945 m/m oborina. Gornjo-Marički i Tundžanski rajon ima submediteransko grmlje i drveće. Tu je formacijašibljaka, koja u stvari predstavlja izvjestan stepen u degradiranju šume odnosno put ka obešumljavanju. Vrste Paliurus aculeatus, Juniperus oxycedrus Jasminum fruticans, Colutea arborescens, Coronilla emeroides, Pistacia terebinthus, Ruscus aculeatus i dr. dolaze ovdje. Rasprostranjenje tih vrsta na padinama Stare Planine, Srednje Gore i Rodopa daje približnu granicu ovoga rajona. Vertikalna granica leži na južnim padinama Stare Planine i na sjevernim padinama Rodopa izmedju 400—600 m nadmorske visine, a nekada i više. Za Gornjo-Trakijski rajon karakteristične su kulture pirinča, pamuka, sušama, afiona i duhana, a u najtoplijim dijelovima ovoga rajona uspijeva i a n a s o n. Istočno-Rodopski fitoklimatski podrajon ima biljne zajednice od Phillyreamedia . Tu dolaze i druge karakteristične vrste Cistus villosus, Lonicera etrusca i dr. U unutrašnjosti se ove vrste postepeno gube. Ovdje se javlja i Fagusorientalis, u okolini Harmanlija i Dar-dere. 17 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1936 str. 20 <-- 20 --> PDF |
Ad 4. Rajon Crnomorskog primorja. Sa sjevera je ovaj rajon omedjen Starom Planinom, što nije bez utjecaja s obzirom na klimatske prilike. Inače samo Crno more ne vrši onako jak utjecaj na kopno kao Jadransko i Sredozemno. Tome nalazimo objašnjenja u ovoj interesantnoj pojavi: Crno je more razmjerno maleno, ima i manje soli nego voda drugih mora. U nj ulazi slanija voda Mramorskog mora, a koja je osim toga i toplija i gubi se u dubini, dok na površini ostaje hladnija. Zimi je ponekad voda u dubini i za 2° C toplija nego na površini. Na izmjene u temperaturi, koje se odigravaju na površini, nema utjecaja toplija voda, što je u nižim slojevima. Naprotiv, mnogo utjecaja imaju zračna strujanja, što dolaze najčešće sa sjevera. A te su izmjene na površini velike i česte. Crno se more u tom pogledu ponaša kao plićak. U vezi toga imamo činjenicu, da je godišnja temperaturna amplituda vode Crnoga mora kod Varne 20° C, dok u Britanskom zaljevu iznosi svega 12° C. S time se objašnjava i smrzavanje u Crnom moru, koje je — istina — češće na sjevernom njegovom dijelu, ali se događa i uz bugarsku obalu. Uporedivši utjecaj Crnoga mora sa Jadranskim u pogledu zagrijavanja odnosno ohladnjivanja bliže okoline, stvar stoji ovako: Jadransko more povećava zagrijavanje u decembru i januaru, a pomaže ohladnjivanju obale u julu. Crno more utječe na zagrijavanje u novembru, a na ohladnjivanje u aprilu i maju. Zimi i ljeti utjecaj Crnoga mora na temperaturu nije od važnosti. Na Crnomorskoj obalnoj zoni prema Staikoffu proljeće je produženo i hladno, a jesen duga i topla. Zima nije ublažena utjecajem mora, vjerojatno zbog surovih vjetrova. Prema računu Staikoffa utjecaj Crnoga mora dosiže na kopnu u sjevernoj Bugarskoj do ovih udaljenosti (izračunato na morski nivo): zimi s proljeća ljeti s jeseni 285 km 185 km 175 km 185 km Oborineovako: su na sjeverno m dijel u obal e okarakterisane 1) oborina ima razmjerno malo (oko 500 m/m ili malo više) godišnje. 2) oborine su raspodijeljene kontinentalno , maksimum je mjeseca juna, a nekad i s jeseni. Južn i di o obal e ima više oborina, sa tipičnim jesenjim maksimumom, pokazujući odlike modificirane mediteranske klime. Taj kraj ne samo što geografski leži južnije nego je i pod utjecajem Crnog i Mramornog mora, te Strandža-planine, koja je paralelna s obalom. Jugozapadni dio stoji naročito pod utjecajem Crnoga mora. Južnije od Bugarskoga zaljeva vidi se i u flori očita razlika prema ostalim dijelovima primorja. Taj dio obale Crnoga mora može se smatrati primorje m Strandža-planine. Kod Malog Trnova ima najviše oborina zimi a najmanje ljeti, kao u Mediteranu. U crnomorskoj obalnoj zoni je i srednja vlaga zraka viša nego u unutrašnjosti. 18 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1936 str. 21 <-- 21 --> PDF |
Glavni je istočni morski vjetar, koji donosi kišu. Dolazi i crn i v j et a r s juga kao i drugdje na obali. Primorski crnomorski rajon može se podijeliti u dvoje: sjeverni dio s kontinentalnim klimatskim osobinama i južni s modificiranom mediteranskom klim o m. Granica leži otprilike u Burgaskom zaljevu. Ova dva dijela bitno se razlikuju medu sobom i u pogledu vegetacije. Sjeverni dio crnomorskog primorja, osobito onaj što leži sjeverno od Stare Planine, razlikuje se od susjednih staništa Sjeverne Bugarske u glavnom po južnim vrstama, koje se tu drže obale: Ci s tus villosus, Celtis australis, Jasminum fruticans, Colutea arborescens, Coronilla emer o i d e s i d r. Granicu u rasprostranjenju mediteranskih vrsta u Sjevernoj Bugarskoj čine vrste Trifolium : T. Purpureum, T. multistriatum i dr. Od kulturnih vrsta karakteristična je tvrda pšenica — Triticu m duru m Des. Ad 5. Rajon Strandža-planine. Ovaj rajon nije jasno odijeljen od Crnomorskog obalnog rajona. I on bi se mogao pribrojiti k obalnoj klimatskoj zoni u širem smislu, jer se i ovdje vidi jasan utjecaj mora. U biljno-geografskom pogledu predstavlja Stradža-planin a je dan od najinteresantnijih dijelova Evrope. Dosta je napomenuti, da ovdje dolazi Fagus orien tališ i Rhododendron ponticum. Strandž a nije detaljnije proučena, nema o njoj prije svega detaljnijih meteoroloških podataka, a ni podataka o florističkim prilikama Ni gra nica ovoga rajona nije točno određena, a prema tome niti areal raširenja važnijih biljnih vrsta, koje su karakteristične za ova staništa. Za istočnu granicu može se uzeti linija više manje proizvoljna, koja ide paralelno sa obalom Crnoga mora, koja dijeli asociacije subkserofilne flore na obali od mesofilnih, koje su rasprostranjene uveliko u Strandži. Kako se medjutim i na jednoj i na drugoj strani nalazi i subkserofilnih i mesofilnih eleme nata, ne može pomenuta granica biti tačno povučena, pa je treba još de taljnije proučavati. Izgleda, da bi ta granica mogla biti otprilike 10 km od obale. Jednako nemamo podataka za ustanovljenje sjeverne granice, koja ne dopire do Sozopolja i leži 10—20 km. južno od Burgaskog zaljeva. Sjeverozapadna granica nije uopće proučavana i samo može da se zamisli negdje u slivu rijeke Fakije. Južna granica ovoga rajona leži na turskoj teritoriji, o njoj nemamo podataka. Prostranstvo, koje ovaj rajon zauzima na bugarskoj teritoriji, nije veliko. Granice mu se podudaraju otprilike sa granicom Malko-Trnovskog okruga. Prema tome bi čitavi ovaj rajon u Bugarskoj iznosio oko 850 do 900 kv. km. U orografskom pogledu ovo je brežuljkast kraj. Najviši je vrh Mahijada (1.100 m.), koji leži na turskoj teritoriji, a to bi bio i fitoklimatski centar ovoga rajona. Na bugarskoj teritoriji najviša je kota u ovom rajonu 687 m. Opća je ekspozicija sjeveroistočna. Čitav kraj ima obilje dubokih dolina, u kojima je uvijek razmjerno jako zadržavanje vlage. 19 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1936 str. 22 <-- 22 --> PDF |
0 oborinama imamo podatke iz Malko-Trnova, gdje dolazi godišnje oko 865 m/m, od čega otpada na zimu 308 m/m, na proljeće 196 m/m, na ljeto 113 m/m, a na jesen 248 m/m. Prema tome je zimi maksimum. Razdjeljenje oborina potsjeća na mediteransku klimu. Srednja godišnja temperatura izgleda da je između 12° i 13° C, srednja januarska je viša od + 1° C, a srednja julska između 23° i 25° C. Ovaj rajon obiluje maglom, pa izgleda, da su baš magle razlogom, te južne termofilne kulture (pamuk, susam, afion) ne mogu ovdje da uspijevaju. Uporedujući je sa općim klimatskim prilikama u Bugarskoj — klima Strandže je dosta topla i vlažna, sa razmjerno blagom zimom i vjerojatno sa ne mnogo žarkim ljetom. Uporedjujući je sa mediteranskom klimom — klima Strandže je razmjerno surova; okarakterisana redovnim sniježnim pokrovom kroz zimu. Kirov zove taj rejon prelaznom zonom k sredozemnoj oblasti. 1 flora odgovara klimatskim prilikama. U vezi sa vlažnošću pokazuje flora fanerofitni biologični tip. Tu je šuma prirodna vegetacija, pa se fitoklima može označiti šumskom. Šuma zauzima 56% od čitavoga ovoga rajona. Ona pripada mezofilnom tipu i okarakterisana je time što gotovo sasvim nedostaje četinara (izuzetak čini veoma rijetka tisa). Prevladavaju mješovite šume lišćara, medu kojima se ističu dva tipa: 1) mješovite hrastove šume zauzimaju južne položaje, njihova staništa imaju razmjerno suhu mikroklimu. i 2) mješovite bukove šume, gdje je glavna vrsta bukva (Fagus orientalis Lipsky), koja je rasprostranjena u doljama, na sjevernim ekspozicijama a ponekad i na ravnim položajima. Stanište joj ima redovito vlažnu lokalnu klimu. Donj u sastojinu , specijalno u šumama ovoga drugoga tipa, čine zimzelene vrste Prunu s lauroce rasus, Ilex aquif olium i naročito Rhododendron ponticum. Na vlažnijim staništima, u doljama, ova je donja sastojina naročito razvijena, a na suhim staništima iščezava. U florističkom pogledu rajon Strandže približava se istočnom dijelu Stare Planine, gdje se također nalaze isti elementi kao na južnim obalama Crnoga mora, prije svega Fagus orientalis. Ovdje nema proizvodnje duhana, a ne dolaze ni južne kulture, koje nalazimo u dolini Marice i Strume, čemu je razlogom vjerojatno niska ljetna temperatura i velika magla. Šumski karakter ovoga rajona očituje se u slabom razvitku travnoga pokrova, pa gotovo i nema livada (u svemu ih ima u Malko-Trnovskom okrugu 13 ha.). Ad 6. Planinski rajon u jugozapadnoj Bugarskoj. Ovaj fitoklimatski rajon zauzima centralni dio Balkanskog Poluotoka . Tu se nalazi i najviša tačka na Balkanu: Musala (2924 m.) Njemu pripada Jugozapadna Bugarska, koja ima pretežno planinski karakter. Ovdje nalazimo i najviše bugarske planine: Rilo , ZapadneRo dopeiSjeverniPirin, OsogovoiVitošu. Tusui brojne manje planine: Verila, Šumatica, Ljuljin, Visker, Golo brdo, Konjova Planina i Paramunska planina. Ovamo spadaju Lozanska Planina i Ihtimanske planine, koje čine vezu sa Srednjom Gorom. Sama Srednja Gora više pripada 20 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1936 str. 23 <-- 23 --> PDF |
masivu Stare Planine. Između pomenutih planina dolaze zatvorene visoke kotline (Sofijska, Samokovska, Trnska, Ihtimanska, Raz1 o š k a), koje leže redovito više od 300 m. nad morem, a neke i više od 700 m., kao Breznička, Trnska, Samokovska i Razloška. Cijeli ovaj rajon predstavlja neke ruke. labirint planina i brdâ sa raznolikim modifikacijama fitoklimatskih uslova, jer svaki planinski masiv kao i svaka dolina predstavlja više ili manje zasebnu fitoklimatsku jedinicu sa zasebnim prirodnim uslovima. Ovdje možemo razlikovati dvije glavne skupine planina: 1) visoke planine — uključivši ovamo Rilo, Zapadne Rodope i Sjeverni Pirin i 2) umjereno visoke planine, kamo pripadaju ostali dijelovi ovoga rajona. Na ovim planinama općenito uzevši, ima dosta oborina, više nego u nizinama Sjeverne Bugarske i Gornje Trakije. Sa nadmorskom visinom raste i količina oborina. U kotlinama i na planinskim poljima ovoga rajona kreće se njihova godišnja količina između 500 i 700 m/m (Pernik, Sofija, Samokov), a rijetko prelazi 700 m/m (Bojana). Taj kvantum zaostaje za onim, što ga imaju sjeverne strane Stare Planine i Srednje gore i kod manje nadmorske visine, t. j . Berkovica sa 405 m nadmorske visine ima godišnje 785 m/m Vraća sa 224 m nadmorske visine ima godišnje 830 m/m Gabrovo sa 375 m nadmorske visine ima godišnje 884 m/m Gradec sa 405 m nadmorske visine ima godišnje 784 m/m Pod utjecajem Srednje Gore imamo ove odnose u pogledu oborina: Kalofer sa 625 m nadmorske visine ima godišnje 704 m/m Koprivštica sa 945 m nadmorske visine ima godišnje 751 m/m U maloj količini oborina, koju nalazimo u jugozapadnom planinskom rajonu, vidi se kontinentalni karakter ove klime. Na većim visinama ima daleko više oborina: Čam-Korija, 1340 m nadmorske visine, ima godišnje 846 m/m Vitoša, 1780 m nadmorske visine, ima godišnje 850 m/m Rilski manastir, 1175 m nadmorske visine, ima godišnje 791 m/m I raspodjela oborina ovdje je kontinentalna. Maksimum je ljeti, mjeseca juna, a nekad i maja, vrlo rijetko u julu; minimum je zimi, najčešće decembra, a ponekad januara, rijetko kad februara mjeseca. Ovaj rajon pripada medu najkontinentalnije u Bugarskoj. Tu su zabilježene i najniže temperature u Bugarskoj. Godine 1893. u Sofiji je zabilježeno — 31,2° C, a 1929. u Ihtimanu — 32.2° C. Najviša je temperatura zabilježena u Sofiji 1916. god. sa 38.8° C. Apsolutna amplituda ustanovljena je u Sofiji sa 700 c. Prirodn a flor a u ovom rajonu nosi prije svega karakter šumskog srednje-evropskog tipa. N. Stojanof f drži, da u ovom rajonu nema stepskih elemenata, i ako o njima govori B. Stefan o v, osim ako se ne smatra stepskom flora, što dolazi u velikoj mjeri na vapnenim terenima, gdje se razvijaju kserotermične biljne zajednice u zavisnosti od edafskih činilaca. Prostrane livade, koje dolaze u kotlini Sofijskoj, Sa 21 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1936 str. 24 <-- 24 --> PDF |
mokovskoj i drugdje, predstavljaju najvjerojatnije rezultate postepenog isušivanja vodenih bazena, koji su negda tu bili. Inače su doline odavna uzete za ispašišta i oranice. Zbog toga možemo reći, da je tu nestalo prvobitne vegetacije. Izgleda da je prvobitna šumska vegetacija bila ona, koja dolazi na obalama, a to je Ulmus campestris, Q. peduncu1 i f 1 o r a, zatim Acer campestre, Acer tataricum, Populus tremula, Salix, Alnusglutinosaa kao donja sastojina Coryllus avellana, Crataegus monogyna, Evonymus europeu s, Rubus caesius i dr. A kao povijuša Clematis vitalba. Na nižim dijelovima padina dolaze mješovite sastojine lišća r a, a onda bukove sastojine, približno slično kao i na padinama Stare Planine. Međutim na sjevernim padinama Stare Planine, gotovo po dužini čitavoga toga planinskoga lanca, dolaze reliktn i floris tički tipovi higrotermičnog karaktera kao jedan od rezultata obilnijih oborina i vjerojatno veće atmosferske vlage, a to su primjerice Castanea vesca, Prunus laurocerasus, Aesculus hyppocastanum, Cercis siliquastrum, Fagus orientalis, Ilex aquifolium. Tih elemenata ovdje nema. Naprotiv reliktni elementi, koji su blizu hekistotermičnima, nalaze ovdje svoje predstavnike i to poglavito u vrstama Pinus peuce i Pinus leucodermis. Rajon bukove šume ima ovdje dva podrajona: Umjereno visoki podrajon redovito je mnogo razvijen i tu bukva često dostiže visoko vertikalno prirodno rasprostranjenje: na sjevernoj padini Vitoše gornja joj je granica oko 1700 m., nad Dragalevcima 1.500—1.600 m., na južnim padinama kod Čupetlova 1.400—1.500 m., a pojedini strukovi dosegnu i 1.600—1.700 m. Donja granica bukve leži kod Kujačeva oko 700 m., kod Dragalevaca oko 800 m. Na Vitoši je medü prirodnom gornjom granicom bukove šume i planinskim golim pojasom razvijen slabi pojas četinara. Na Osogovskim planinama bukva čini gornju granicu šumske vegetacije i na sjevernoj ekspoziciji dosiže 1.700 m., pa i 1.800 m. nadmorske visine. U Rilo-Rodopskom i Sjeverno-Pirinskom masivu, koji čini visoki planinskipodrajon u Jugozapadnoj Bugarskoj, imamo određene kontinentalne fitoklimatske odnose: obilje četinjara, koji zauzimaju srednji dio tih masiva, ograničava širenje bukve. Četinari tu čine redovito gornju granicu šume. Prirodna granica bukve leži kod Sitnjakova na 1.600 m, a kod Obesenika na 1.900 m nad morem. U Centralnim Rodopima, kod Bele Crkve, pojas hrasta dolazi do 600—800 nadmorske visine, a pojedini strukovi penju se sve do 1.600 m. Buko v poja s započinje kod 700 m., a gornja mu granica siže do 1.500 m. Pojas bora, koji je na mnogo mjesta miješan s bukvom i izgleda da je s njome u stalnoj borbi oko zauzimanja areala, leži između 1.300—1.600 m. Jako razvijeni pojas četinara daje karakterističan biljeg fitoklimatskim odnosima i vidnu razliku između visoko- planinskog podrajona u Jugozapadnoj Bugarskoj i onoga u Staro- Planinskom rajonu, u kome je pojas četinara slabo razvijen i gdje je na gornjoj granici vrlo često bukva . Druga fito klimatska karakteristika u ovom visokoplaninskom podrajonu očituje se u tomu, što je gornja granica šume raz 22 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1936 str. 25 <-- 25 --> PDF |
mjerno visoko. A to je također jedan od znakova kontinentalne klime i opća karakteristika za prostrane planinske masive. Gornja granica šume, koju čine četinari, nalazi se u Rili medu 1.900 i 2.100 m. i prema tome prelazi istu granicu na Vitoši (1.800—1.900 m.), u Osogovu (1.700—1.800 m.) i u Staroj Planici (1.700—1.800 m.). Ovaj rajon ima među bugarskim planinama najtipičniji o r e o f i t n i pojas , na kome dolazi oko 250 raznih biljnih vrsta. Taj pojas siže u Rili preko 2.000 m., pa sve do 2.924 m. nadm. visine. Interesantno je posmatrati, do kojih nadmorskih visina dolaze pojedine vrste drveća primjerice u sjevernoj i južnoj Rilo-Planini: Sjeverno Rilo Južno Rilo Dol. granica Gor. granica Dol. granica Gor. granica Abies alba 1150 m. 2000 m. 1250 m. 1800 ni. Picea excelsa 1300 2000—2200 1250—1300 1900—2000 Pinus silvestris 1100 2000 1250—1300 2000 Pinus montana 1500 — — — Pinus peuce 1600 2000 1600 1800 Betula verrucosa 1350—1450 2000—2200 1100—1200 1900—2000 Sorbus aucuparia — 1950 1100 1900 Populus tremula — 1600 — 1450 Coryllus avellana — 1650 — 1450 Salix caprea — — 1100 1600 Na Pirinu, u dolini Damjanice, dolazi Pinus leucodermis između 1.500 do 2.000 m. Donja granica kleke leži oko 1.800 m. Razumljivo je, da u ovom planinskom rajonu nema tipičnih mediteranskih i submediteranskih elemenata. Jednako nema ovdje južnih kultura — pirinča, sušama, afiona, pamuka, anasona i dr. To je u vezi prije svega sa kratkom vegetacionom sezonom kao i sa nedostatnom ljetnom temperaturom. Zbog toga je ovdje jedna žetva i jedna do dvije kosidbe. Vinogradi dolaze ovdje samo u ograničenoj mjeri i nemaju većega privrednoga značaja. Na ovom mjestu neće biti možda suvišno, da navedemo nekoliko podataka o vertikalnom rasprostiranju raznih usjeva na Vitoši: Sjev. eks. Istoč. eks. Zap. eks. Juž. eks. pšenica: 800—900 m. 1000—1200 m. 1050 850— 950 raž 800—900 „ 1230 1050 1000—1500 ječam 800—900 „ 900—1150 1020 1400 zob 800—900 „ 900—1300 1000—1150 950—1000 kukuruz 600—800 „ 750—1000 1050 900—1000 krumpir 600—800 „ 1100—1200 1050 900—1290 pasulj 600—800 „ 750 1050 900 Ad 7. Istočno-makedonski fitoklimatski rajon. Ovaj rajon na bugarskoj teritoriji predstavlja samo dio većega fitoklimatskog rajona, koji leži izvan Bugarske, u Jugoslaviji i u Grčkoj. On predstavlja početak planinske oblasti, koja čini sjevern u granic u mediteranskogpojas a karakterističnog za južne dijelove Balkan-. 23 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1936 str. 26 <-- 26 --> PDF |
skoga poluotoka. Ovaj planinski sistem sastoji se od Rodopskog masiva u širem smislu, a onda od Kruše planine, Belasice i dr. Po širokoj dolini donjega toka rijeke Strume ulazi mediteranska zona gotovo do bugarske granice i ima utjecaja na južne dijelove Bugarske. I dok je u unutrašnjosti surova kontinentalna fitoklima, u kojoj prevladuju srednje-evropski i borealni elementi u flori, na pomenutoj su granici ovoga rajona fitoklimatski uslovi mnogo izmijenjeni. No oštra se granica ne može odrediti. Prije svega su od interesa donji i srednji tok Strume na bugarskoj teritoriji. Tu se osjeća utjecaj Mediterana najjače, tu on zalazi razmjerno daleko. To se opaža i na Južnoj padini Vitoše. Granica toga utjecaja može se odrediti sa dolaskom vrsta: Paliurus aculeatus, Juniperus oxicedrus, Colutea arborescens, Coronilla emeroides, Jasminum fruticans i dr. Taj utjecaj pokazuje i dolazak loze kao i drugih tipičnih južnih kultura. Ovome rajonu pripada i donji dio doline rijeke Meste, naročito Nevrokopsko polje, a ovamo treba pribrojiti i planine Belasicu, Ali-Botuš, i južni dio Pinna. U fitoklimatskom pogledu ovamo pripada i dio južnih Rodopa s dolinom Dara-dere. Vrhovi planina u ovome rajonu dosižu preko2.000 m. nad morem. Doline su se tu duboko usjekle. Tako donji tok Strume na Bugarskoj teritoriji leži između 70 i 100 m. nadmorske visine. U klimatskom pogledu ovaj rajon pripada submediteranskoj zoni. Planinske barijere pomažu u velikoj mjeri stvaranju te zone. Uporedena sa klimom centralnih oblasti, klima je ovdje ublažena i iz drugih razloga — prije svega što je rajon nagnut i otvoren prema jugu, a onda što južnije geografski leži. O godišnjoj količini oborina imamo ove podatke: Petrič 227 m. nad morem ima 651 mm. Nevrokop 565 m. nad morem ima 635 mm. Gornja Džumaja 393 m. nad morem ima 502 mm. Dar-dere 600 m. nad morem ima 955. Pašmakli 1.010 m. nad morem ima 952 mm. Dupnica 520 m. nad morem ima 651 mm. Raspored oborina kroz godinu vidi se iz ovoga: zima: proljeće: ljeto: jesen: Petrič 208 171 84 188 NevrokopGor. DžumajaDar-dere 174 103 324 168 138 223 126 109 154 167 152 254 Pašmakli 282 224 214 232 Dupnica 117 186 169 179 Vidi se jasan utjecaj mediteranske klime — tendencija da maksimum oborina bude zimi, a minimum ljeti. Petrič ima zabilježenu najvišu temperaturu u Bugarskoj, ali mu je klima ipak kontinentalna, s amplitudom od gotovo 23° C. Uopće klima bugarske Makedonije ima kontinentalni karakter. Visoke ljetne temperature i malo oborina ljeti imaju za posljedicu ljetnu sušu, koja gotovo nikada ne izostane. Vapnenac igra ovdje naročitu ulogu. Na njemu dolaze mediteranski elementi u punoj mjeri. Tu sretamo čitav niz mediteranskih vrsta, medu kojima od šumske flore treba napomenuti Q. coccifera, Junipe 24 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1936 str. 27 <-- 27 --> PDF |
rus oxycedrus, Pirus amygdaliformis, Colutea arbore s c e n s, Jasminum fruticans pa Coronilla emeroides. Osim toga ovdje dolazi na izoliranim staništima Juniperu s excelsa, pa Castaneavesca. Tu dolaze i druge submediteranske vrste, koje su inače dosta rasprostranjene i u Južnoj i Sjevernoj Bugarskoj: Ruscus aculeatus, Paliurus aculeatus, Vitis silvatica i t. d. U južnim dijelovima Rilo planine, u dolini Gornjo-Džumajske Bistrice interesantno je vertikalno rasprostiranje pojedinih biljnih vrsta: Vitis vinifera 600 m Alnus glutinosa 900 m Paliurus aculeatus 659 „ Pirus amygdaliformis 1000 „ Carpinus duinensis 800 „ Fraxinus ornus 1000 ., Cornus mas 800 „ Acer campestre 1000 „ Salix triandra 800 „ Juglans regia 1000 „ Prunus spinosa 800 „ Salix alba 1250 „ Clematis vitalba 900 ., Kao gornja granica ovoga rajona može se ovdje uzeti pojas između 600 i 700 m. nadmorske visine. Na sjevernoj padini Belasice imamo ove podatke za vertikalnu granicu: Platanus orientalis 600 m Castanea vesca 850 m Juglans regia 800 „ Juniperus oxycedrus 900 „ Ficus carica 800 „ Tilia alba 900 „ Coronilla emeroides 800 „ Clematis vitalba 1000 „ Terenske prilike stvaraju i ovdje prirodne barijere prodiranju mediteranskih vrsta na sjever. S južne strane Rupelskog prohoda zaustavlja se maslin a i konopljika — Vitex agnus castus. A tu se zaustavljaju i biljne zajednice, u kojima obilno dolazi Q. coccifera i Phillyrea media. Q. cocifera dolazi sa vrstama Juniperus oxycedrus, Carpinus duinensis, Q. pubescens, P a 1 ,i u r u s aculeatus, Fraxinusornus, a tu dolazi i Rhus ulmif oliu s, Cornus mas, Colutea arborescens, Pistacia terebinthus, Coronilla emeroides, Ficus carica, Asparagus acutifolius i druge vrste. Na južnom dijelu Kresnenskijevog prohoda nalazi sjevernu granicu svoga rasprostiranja više mediteranskih elemenata. Tu dolaze karakteristični kserofitni šumarci, koji se sastoje od vrsta Juniperu s excel sa i Phillyrea media, kojima se pridružuju Paliurus aculeatus, Juniperus oxycedrus, Fraxinus ornus, Q. pubescens, Pistacia terebinthus, Carpinus duinensis, S .ringa vulgaris. Planinska travnjačka flora pokazuje ovdje naročite karakteristike. Prema ispitivanju — od vrsta, koje dolaze na Ali-Botušu, 19% dolazi na staništima sjeverne Evrope, 16% na staništima Srednje Evrope, a ostatak 65% su oreofiti Južno-Evropski, od kojih 31% čine vrste, 25 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1936 str. 28 <-- 28 --> PDF |
što su endemične na Balkanskom poluotoku. Taj silni endemizam približava ovaj rejon mediteranskoj oblasti, jer se medu ovim oreofitnim vrstama nalaze i brojne mediteranske vrste. Kao znak mediteranskih fitoklimatskih odnosa služe i sastojine p itomog a kestena , koje su naročito karakteristične za donje dijelove padina Belasice. Taj pojas dolazi između 250 i 850 m. nadmorske visine. Osim pitomoga kestena dolazi u toj zajednici i mnogo drugih vrsta. Tako često čine glavni dio sastojine: Q. pubescens C. duinensis Q. conferta P. tremula Q. sessilifora Fagus silvatica Q. pedunculiflora C. betulus Tilia argentea Juglans regia Fraxinus ornus Platanus orientalis Ulmus campestris Prunus avium Acer campestre P. divericata A. monspessulanum U donjoj sastojini dolaze također mnoge vrste: Paliurus aeuleatus Jasminum fruticans Coryllus avellana Ligustrum vulgare Crataegus monogyna Cornus mas Rhus ulmifolius Sambucus nigra R. thyrsoides Viburnum lantana Colutea arborescens Juniperus oxycedrus Coronilla emeroides Od lijana dolazi također više vrsta: Clematis vitalba Periploca jjraeea Vitis vinifera Calystegia silvatica Hedera hélix Tamus communis Kao epifiti dolaze: Loranthus europaeus (na hrastu i kestenu) i Arceuthobium oxycedri (na vrsti Junip. oxycedrus). Kao i u Gornjo-Trakijskom rajonu i tu se s uspjehom kultiviraju pirinač, afion, pamuk, susam, anason, kikiriki; tu se kultivira i duhan. Kraj ima po dvije žetve i po tri kosidbe. Plodovi imaju obilje šećera, što je u vezi sa visokom temperaturom. Kulturu loze omogućava razmjerno blaga zima. Tu dolazi i smokva i badem. U P e t r i č u izdrži u parkovima i Albizzia julibrissin. Danas se prave tamo pokusi i sa uvođenjem masline. Možemo ukratko resimirati karakteristike ovoga rajona: On je vrlo blizu mediteranskom, ali niti u florističkom niti u klimatskom pogledu nije mediteranski. On ima modificiranu mediteransku klimusubmediteransku floru, a to u punoj mjeri odgovara i njegovom geografskom položaju. (Nastaviće se — A suivre) 26 |