DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1936 str. 22 <-- 22 --> PDF |
0 oborinama imamo podatke iz Malko-Trnova, gdje dolazi godišnje oko 865 m/m, od čega otpada na zimu 308 m/m, na proljeće 196 m/m, na ljeto 113 m/m, a na jesen 248 m/m. Prema tome je zimi maksimum. Razdjeljenje oborina potsjeća na mediteransku klimu. Srednja godišnja temperatura izgleda da je između 12° i 13° C, srednja januarska je viša od + 1° C, a srednja julska između 23° i 25° C. Ovaj rajon obiluje maglom, pa izgleda, da su baš magle razlogom, te južne termofilne kulture (pamuk, susam, afion) ne mogu ovdje da uspijevaju. Uporedujući je sa općim klimatskim prilikama u Bugarskoj — klima Strandže je dosta topla i vlažna, sa razmjerno blagom zimom i vjerojatno sa ne mnogo žarkim ljetom. Uporedjujući je sa mediteranskom klimom — klima Strandže je razmjerno surova; okarakterisana redovnim sniježnim pokrovom kroz zimu. Kirov zove taj rejon prelaznom zonom k sredozemnoj oblasti. 1 flora odgovara klimatskim prilikama. U vezi sa vlažnošću pokazuje flora fanerofitni biologični tip. Tu je šuma prirodna vegetacija, pa se fitoklima može označiti šumskom. Šuma zauzima 56% od čitavoga ovoga rajona. Ona pripada mezofilnom tipu i okarakterisana je time što gotovo sasvim nedostaje četinara (izuzetak čini veoma rijetka tisa). Prevladavaju mješovite šume lišćara, medu kojima se ističu dva tipa: 1) mješovite hrastove šume zauzimaju južne položaje, njihova staništa imaju razmjerno suhu mikroklimu. i 2) mješovite bukove šume, gdje je glavna vrsta bukva (Fagus orientalis Lipsky), koja je rasprostranjena u doljama, na sjevernim ekspozicijama a ponekad i na ravnim položajima. Stanište joj ima redovito vlažnu lokalnu klimu. Donj u sastojinu , specijalno u šumama ovoga drugoga tipa, čine zimzelene vrste Prunu s lauroce rasus, Ilex aquif olium i naročito Rhododendron ponticum. Na vlažnijim staništima, u doljama, ova je donja sastojina naročito razvijena, a na suhim staništima iščezava. U florističkom pogledu rajon Strandže približava se istočnom dijelu Stare Planine, gdje se također nalaze isti elementi kao na južnim obalama Crnoga mora, prije svega Fagus orientalis. Ovdje nema proizvodnje duhana, a ne dolaze ni južne kulture, koje nalazimo u dolini Marice i Strume, čemu je razlogom vjerojatno niska ljetna temperatura i velika magla. Šumski karakter ovoga rajona očituje se u slabom razvitku travnoga pokrova, pa gotovo i nema livada (u svemu ih ima u Malko-Trnovskom okrugu 13 ha.). Ad 6. Planinski rajon u jugozapadnoj Bugarskoj. Ovaj fitoklimatski rajon zauzima centralni dio Balkanskog Poluotoka . Tu se nalazi i najviša tačka na Balkanu: Musala (2924 m.) Njemu pripada Jugozapadna Bugarska, koja ima pretežno planinski karakter. Ovdje nalazimo i najviše bugarske planine: Rilo , ZapadneRo dopeiSjeverniPirin, OsogovoiVitošu. Tusui brojne manje planine: Verila, Šumatica, Ljuljin, Visker, Golo brdo, Konjova Planina i Paramunska planina. Ovamo spadaju Lozanska Planina i Ihtimanske planine, koje čine vezu sa Srednjom Gorom. Sama Srednja Gora više pripada 20 |