DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1936 str. 19 <-- 19 --> PDF |
Ad 3. Sjevero-trakijski fitoklimatski rajon. Izuzevši planinske položaje ovaj rajon obuhvata sliv rijeke Marice. Tu se osjeća dosta jaki utjecaj Sredozemnoga, a još jači Crnoga mora. Zbog toga se gornjo-trakijski klimatski rajon može u izvjesnoj mjeri smatrati samo proširenjem crnomorsko-klimatske zone. Ovaj rajon leži između dvije izrazite fitoklimatske barijere. S jedne je strane Stara Planina, koja ga štiti sa sjevera, a s druge je Rilsko-Rodopski masiv, koji daje zaštitu sa jugozapadne strane. Istočni i južni dio nema zaštite. Pri tom treba imati u vidu razmjerno dosta visoki položaj, koji je samo ponegdje, u dolnjem toku Marice, ispod 100 m. nad morem. Zbog toga cijeli taj rejon ima karakteristiku više manje visokog platoa. Istočni dijelovi ovoga rajona izgleda da su bez šume iz čisto prirodnih razloga. Na to upućuju izvjesne biljne vrste, koje tu dolaze, a koje su inače tipične za prednjeazijsko i južno-trakijsko stepno područje (Astragallus arnacantha, A. thracicus, Phlomis pungen s). S obzirom na klimatske prilike treba istaći, da je ovdje razmjerno blaga zima, ohladno proljeće, žarko ljeto i topla jesen. Godišnja je izoterma oko 13.2° C — 13.5° C, januarska 0« — 1° C, a julska 24.5° - 25" C. U ovom rajonu možemo razlikovati dva podrajona: 1) Gornjo-Marički i Tundžanski, sa tipičnom kontinentalnom šumskostepnom klimom i 2) Istočno-Rodopski ili Ardenski, sa modificiranom mediteranskom klimom. Klimatske razlike između ta dva podrajona imaju za posljedicu i razliku u vegetaciji. Približnu granicu između tih podrajona daje linija S akar- planina — Harmanli. Općenito uzevši Gornjo-Trakijski fitoklimatski rajon ima u većem svome dijelu 500—700 m/m oborina. Samo sjevernije od Tatar-Pazardžika i Plovdiva ima manje od 500 m/m. Predplaninski položaji imaju više oborina, a to naročito vrijedi za jugozapadne dijelove ovoga rajona, gdje kod 600 m nadmorske visine ima ponekad 945 m/m oborina. Gornjo-Marički i Tundžanski rajon ima submediteransko grmlje i drveće. Tu je formacijašibljaka, koja u stvari predstavlja izvjestan stepen u degradiranju šume odnosno put ka obešumljavanju. Vrste Paliurus aculeatus, Juniperus oxycedrus Jasminum fruticans, Colutea arborescens, Coronilla emeroides, Pistacia terebinthus, Ruscus aculeatus i dr. dolaze ovdje. Rasprostranjenje tih vrsta na padinama Stare Planine, Srednje Gore i Rodopa daje približnu granicu ovoga rajona. Vertikalna granica leži na južnim padinama Stare Planine i na sjevernim padinama Rodopa izmedju 400—600 m nadmorske visine, a nekada i više. Za Gornjo-Trakijski rajon karakteristične su kulture pirinča, pamuka, sušama, afiona i duhana, a u najtoplijim dijelovima ovoga rajona uspijeva i a n a s o n. Istočno-Rodopski fitoklimatski podrajon ima biljne zajednice od Phillyreamedia . Tu dolaze i druge karakteristične vrste Cistus villosus, Lonicera etrusca i dr. U unutrašnjosti se ove vrste postepeno gube. Ovdje se javlja i Fagusorientalis, u okolini Harmanlija i Dar-dere. 17 |