DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1935 str. 50     <-- 50 -->        PDF

1) P r i m j e r francuskog L a n d a.
Jugozapadni dio Francuske između Atlantskog oceana te rijeka Garonne i Adour
zove se Land. Predjel velik 1,200.000 ha, veći od polovice Primorske banovine, bio.
je pred 80 godina ogromna pješčana ravnica s malim nagibom, neplodan, zamočvaren,
nezdrav, nenapučen i skoro neprohodan. Sredinom prošlog vijeka građevni inženjer
Chambrelent predložio je osnovu za melioraciju Landa, koja je izgledala neizredivu,
te nije prihvaćena. Chambrelent je izveo pokus u malom sa punim uspjehom, tako da
je zemljište (pokusnu površinu) odvodnio i pošumio, te dokazao da je njegova osnova
posve izvediva. Provedbom kanalizacije nestalo je močvare i groznice, a u razdoblju
od 1857. do 1877. izvršeno je pošumljenje cijelog Landa bez državne pripomoći.
Danas idu kroz Land željeznice, asfaltirane ceste, digli su se gradovi, lječilišta i
kupališta. Šumovitost te pokrajine iznosi 72%, od čega ima ´% privatnih šuma. U Landu
nalazi se blizu 1000 pilana sa oko 10.000 radnika, a dvostruki je broj radnika zaposlen
.*akupljavanjem smole u tamošnjim borovim šumama. Smola opet dala je uslova za
razvoj industrija, koje su u vezi sa destilacijom smole i drveta. Land spada među
najbogatije pokrajine francuske, gdje je vrijednost tla u roku od 10O godina poskočila
na 150-orostruki iznos. Land predstavlja najveće šumarsko djelo svijeta, pogotovo
jer mu nema primjera u istoriji. Zanimljivo je, da sačinjavaju tamošnje šume
dvije vrste bora, primorski i alepski, koji uspijevaju i u našem Primorju. Francuzi
ih nazivaju zlatnim borom, i atlantsku obalu Zlatnom obalom. Usporedimo li pošumljeni
Land i obešumljeni Mediteran i sve njihove dobre i zle prilike u prošlosti i u
sadašnjosti, moramo priznati, da su oni najjači argumenat poznatoj izreki: »Gdje
nema (nestane) šume, nema napretka; a gdje napretka nema, nestane i šume (Ohne
Forst keine Kultur, ohne Kultur kein Forst)«.


2) P r i m j e r Južne S r b i j e.
Za cara Dušana imala je Južna Srbija dosta dobre propise za upravljanje
šumama, što ukazuje, da je bila šuma u cijeni Invazijom Turaka zavladala je puna
sloboda uništavanja šume paljenjem, sječom i pašom, što je turska vlast i podupirala,
jer su šume krile njoj opasne borce za slobodu. Zakona za zaštitu šuma nije bilo,
a stručnjacima također ni traga, što je sve skupa dovelo do strahovitog opustošenja
Južne Srbije. Tek god. 1919. dolaze prvi malobrojni šumari pioniri, da pod najtežim
uslovima utru puteve restauraciji šume, koja se kroz pet vjekova samo
uništavala. Novo doba nastupilo je tekar godine 1929. osnivanjem Kr. Banske uprave
i Odsjeka za šumarstvo kod iste u Skoplju, koji je nastojao da što prije popuni kadar
šumara na Jugu. Uvida u rad i uspjeh tamošnj.h šumara dobićemo, ako čitamo Ing.
Lj. Markovića: »Šume i šumarstvo našega Juga« iz god. 1931. »Po našem mišljenja
u šumarstvu se nalazimo na prekretnici, a bolje rečeno, na tački izjednačenja dveju
sila, koje su u dejstvu, sila ništenja i podizanja šuma. Neodložno se nameće dužnost,
da prvo sprečimo uništavanje i umanjenje šumskog domena, zatim da sa poznatim
sretstvima u šumarskoj nauci poboljšamo postojeće šume i šumarke, a istovremeno
da vratimo šumskoj privredi one mnogobrojne : tužne površine, koje su danas mrtve
za svaku proizvodnju i štetne za ostalu privredu. Ovo je pravac, kojim će se probijati
šumarstvo na Jugu, a za brži i siguran uspeh potrebna je saradnja svih slojeva naroda
na Jugu, kao i ćele države. Smišljenom propagandom uspjelo je podići u narodu
smisao za pošumljavanje, te je on godine 1930 posadio preko 2/4 milijona šumskih
sadnica na 540 ha površine, dok se u državno; režiji pošumilo u isto vrijeme samo
258 ha. I ako su se šumske sadnice izdavale besplatno samo onima, koji su prethodno
iskrpali rupe za sadnju biljaka i obavezali se, da će sadnice posaditi i okopavati,
pokazala se potražnja sa strane naroda preko svakog očekivanja. Sam Higijenski
Zavod u Skoplju izdao je te godine 1% milijona sadnica bagrema iz svog šumskog
rasadnika. »Privatna lica su najviše zasadila, a nisu zaostala ni sela kao celine, a i


594