DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 12/1935 str. 47 <-- 47 --> PDF |
SAOPĆENJA KRŠ I NJEGOVO POŠUMLJAVANJE.* I. Stvaranje krša. Dok su u posljednje ledeno doba u Evropi ledenjaci pokrivali Alpe i dio Balkana,. nalazile su se zemlje oko Sredozemnog mora u pogledu klime -u umjerenom pojasu, sa mnogo topline i obilnim kišama, te su se pod najpovoljnijim prilikama u njima . razvile lijepe i bogate šume. Od tih šuma viđamo danas te-k njihove kržljave ostatke. O postojanju šuma imamo dovoljno dokumenata u pisanoj istoriji (u Homeru, bibliji Ltd.). Sredozemlje bilo je kolijevka mnogih starih kultura i bogatih civilizacija ođ Krete i Helade do Rima. Osnov toj civilizaciji dale su šume, koje su podmirivale ogromne potrebe na drvu za ogrev, građevine, velike mornarice i trgovinu. Narodi su se množili, a potrebe za drvom i za poljoprivrednim tlom stalno su rasle. Šuma je uzmicala i ustupala tlo poljoprivredi. Kako uzgoj šuma onda nije bio poznat, to se ona nije samo iskorišćavala, nego i upropašćivala. Propast šume donijela je sa sobom i pogoršanje klimatskih i zemljišnih prilika, opiistošcnje obala i općenito osiromašenje. Sa šumom propala je skoro i civilizacija, koja nije mogla da shvati, da je njezin opstanak usko vezan sa opstankom šume. I ako je naše Primorje sastavni dio Mediterana, ono je ostalo prilično odijeljeno od starih civilizacija, te je spasilo svoje šume skoro do u novi vijek. No da ni ova obala Jadrana ne bude neka iznimka od ostalog Mediterana, pobrinule su se prilike, koje su zavladale u tim predjelima. Od dolaska našega naroda na more do danas najviše se zapaža u našem Primorju utjecaj Venecije. Venecija je za svojih povremenih vladavina našim obalama utisnula pečat,, koji se tek postepeno i polagano gubi. Pod Venecijom naš je seljački narod živio teškim životom, kao rob tuđe zemlje i tuđeg gospodara, kmet, koji je gospodaru morao često da daje i polovicu svih prihoda zemlje. Natapajući svojim znojem tuđu zemlju morao je da je proklinje i svom dušom mrzi, jer ga je zemlja stvarala,, robom. Kao pastir živio je ipak slobodnijim životom, te je ništio šumu pašom i vatrom stvarajući vještačku pašnjačku površinu, jer pravih prirodnih pašnjaka nije bilo. Venecija je vodila računa o našim šumama, jer je svoje velike potrebe na drvu podmirivala baš na našim obalama, no ona ih je čuvala samo za sebe, te ih je najstrožim kaznama branila od naroda. Takove su´prilike skrivile dvostruko zlo: seljak (kmet) nije imao ljubavi za zemlju, jer je morao u glavnom da radi za svog gospodara, a zamrzio je i šumu, koja nije bila njegova. Ovaj neprijateljski odnos naroda prema zemlji i šumi ispoljuje se u pojedinim predjelima još i danas, a predstavlja veliku kočnicu napretku. Bilo je nastojanja, da se šume spase od uništavanja pod mletačkim upraviteljem Grimanijem (g. 1756.) i pod francuskim generalnim upraviteljem Dandolom (1806.— 1809.), koji je osnovao u Ninu i rasadnik za pošumljavanje sadnicama. No uspjeha nije bilo. Šuma se uništavala vatrom, zbog zabrane paše u njoj, da se po paljevini može slobodno da pase. Šume su i nadalje išle u susret svojoj propasti, pa su tek najudaljeniji predjeli mogli da ostanu donekle pošteđeni. Pustošenje i ogoljavanje šumovitih predjela možemo i danas da promatramo. Ono nastaje ovako: Sječa ili šumski požar sruše postojeću šumu. Paša, koja odmah iza toga na toj površini slijedi, onemogućuje podizanje mlade lisnate šume iz panja,. te mjesto lijepo uzrasle šume ponaraste šikara. Stalna sječa šikare i kopanje panjeva te neprekidna paša ogole zemljište. Na izloženo i nezaštićeno golo tlo u jakoj * Iz predavanja održanog 25. I. i 1. II. 1934. u H. P.D . »Mosor« u Splitu. 591 |