DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1935 str. 41     <-- 41 -->        PDF

za šumsku kulturu bude doista i pod šumom i to takovom šumom, koja će davati na


rodu najviše koristi.


Treba da sve ovo zemljište bude pokriveno sa visokom šumom četinjača, uglavnom
sa potstojnom sastojinom od listača ili sa niskom šumom listača i četinjača. Kod
postignuća toga treba da idemo za ciljem, da odgojimo što više niskih šuma sastavljenih
u glavnom od listača i to česmine i planike kao vrste, koje sada, a sigurno će tako biti
i u bliskoj budućnosti, daju narodu najviše koristi.


U pozadini većih kupališnih mjesta treba ići za podizanjem takovih šuma, koje
će najbolje poslužiti unapređenju prometa stranaca, a 11a ostalim položajima treba ići
za ciljem podignuća najvrednijih šuma s obzirom na potrebe naroda.


Kad budemo ovo postigli, a postići se može i to jednim smišljenim, dobro organizovanim
i ustrajnim radom, moći ćemo reći da smo izvršili svoju zadaću — da smo
bili tu da koristimo svome narodu — da smo učinili mnogo za narod, ali ipak samo
ono, što nam je bila dužnost i što je narod s punim pravom od nas šumara mogao
tražiti i očekivati.


Ing. Vladislav Beltram (Supetar):


POTREBE ŠUMARSTVA U DALMATINSKOM DIJELU PRIMORSKE BANOVINE4


Živimo u teškim prilikama i vremenima, kada naše šume mnogo stradavaju.
Šumarstvo svake pokrajine pati na svojim specijalnim nedaćama, boje ga pritišću. Uza
sve to ne smijemo ni u najtežim, skoro bezizglednim časovima, koje naše šumarstvo
proživljuje, da klonemo i da prekrstimo ruke. Dužnost nam nalaže, da prikažemo
pravo stanje stvari te da upozorimo i nadležne i javnost, kako i zašto propadaju
šume, koje predočuju ogromno i nenadoknadivo dobro našeg naroda u Primorju.


Primorska se banovina sastoji iz 13 političko-upravnih srezova bivše Dalmacije
te iz 8 srezova bivše Bosne i Hercegovine. Kako su to općenito dva heterogena
područja, tako se i njihovo šumarstvo u mnogočem razlikuje. Dok su bosansko-hcrcegovačke
šume u velikoj većini državno vlasništvo, to u primorskom dijelu nema državnih
šuma, već su one većinom općinske i privatne. Ukupna površina primorskih
šuma iznosi oko 270.000 ha.


Problem šumarstva na primorskom Kršu raščlanjuje se u 2 komponente: 1.
pitanje održanja postojećih autohtonih šuma i njihovo unapređenje i 2. pitanje vještačkog
pošumljenja goleti.


Ističemo, da je zakonom 0 šumama i pravilnicima predviđeno, da se i prvo i
drugo pitanje riješi za kratko vrijeme. Stvarnost međutim najbolje pokazuje, kako
stvari stoje i u koliko se postizavaju postavljeni ciljevi.


Sa ovog stanovišta razmotrićemo pojedino pitanje:


ad 1. Najvažnije je pitanje održanja postojećih šuma i| njihov
o unapređenje : Za održanje šuma postoje propisi o zabrani krčenja i
pustošenja, propisi o zaštitnim šumama, 0 gospodarskim osnovama i programima,
kaznena naređenja i t. d. Odnosni propisi bili bi dostatni za postignuće postavljene
svrhe, ali se oni ne mogu da vrše, ako nema na terenu valjanog i dovoljno
potrebnog kadra šumsko-čuvarskog osoblja.


Kako se šume drže i čuvaju, najbolje dokazuje veliki broj šumskih prekršaja u
ovim oblastima, što ćemo kasnije izložiti. Ti su prekršaji prouzrokovani ne samo potrebom
naroda, nego i potpunom dezorganizacijom šumsko-čuvarske službe. U po


* Referat održan na glavnoj 59 godišnjoj skupštini J. Š. U. 18 septembra 1935,
u Jelsi na otoku Hvaru.
585




ŠUMARSKI LIST 12/1935 str. 42     <-- 42 -->        PDF

menutim 13 političko-upravnih srezova bilo je stanje općinskih lugara dne 31. XII. 1934.


ovako: zakletih lugara-čuvara svega 685; od toga sa mjesečnom plaćom do 100 Din


172 čuvara ili 25%; sa plaćom po 100—200 Din 369 čuvara ili 54%; sa 300—400 Din


86 čuvara (13%); 400—500 Din 7 čuvara (1%); preko 500 Din 22 čuvara (3%) i 29


besplatnih čuvara (4%). Prosječna mjesečna plaća čuvara općinskih šuma iznosi 160


Din, a čuvarski rajon 250 ha općinske šume. Upada u oči da ima 29 besplatnih lugara.


I plaće mnogih ostalih čuvara su tek prividne, pošto ih neki godinama uzalud po


tražuju, a mnogima se mjesto plaće u novcu daju bonovi za kupovanje robe kod tr


govaca. Od 685 čuvara ima samo njih 115, koji primaju preko 300 Din plaće na mjesec.


Nije čudo, da uz takove prilike većina čuvara vrši službu neredovito, a pošto
je njihov službeni odnos prema poslodavcu — općini regulisan samo davanjem i oduzimanjem
službenog dekreta sa strane općinske uprave, uz slobodan ili iznuđen pristanak
sreskog šumarskog referenta, nastoje, naravno, čuvari šuma da udovolje željama
većine članova općinske uprave, da ne bi izgubili i ono malo što imadu. Kako
mnoge općinske šume često služe ličnim i lokalnopolitičkim interesima pojedinaca,
tako su i lugari često postavljeni zato, da jednima brane svako korišćenje šume, a
drugima to dozvoljavaju. Promjenom općinske uprave, mijenjaju se u pravilu i čuvari
šuma, a šuma u jednakoj mjeri i nadalje stradava. Nije osamljen slučaj, da se savjestan
i pošten lugar nakon 40 godine službe otpušta bez otštete i penzije, ako je još sposoban
za službu. Osim toga čuvari nisu osigurani ni za slučaj smrti ni ozleda.


Broj čuvara šuma nije doduše malen. Na jedan srez otpadaju prosječno 53 općinska
čuvara šuma, ali o pravom čuvanju šuma nema govora. Sve dotle dok se
čuvanje šuma ne uredi, dok se svuda samo ruši, a malobrojni stručni šumarski personal,
koji se u svojstvu sreskih šumarskih referenata nalazi, bude morao svu energiju
trošiti u borbi oko čuvanja šume, nepotrebno je izdvajanje zaštitnih šuma, izrada
privrednih planova, uopće svako nastojanje u pogledu podizanja šuma.


Sadanji broj čuvara općinskih šuma je prevelik i mogao bi se reducirati, ako
bi se provela organizacija čuvarske službe na drugoj osnovi. Šume na primorskom
Kršu su po svome značaju stalno zaštitne. Bez obzira na kategoriju vlasništva treba
posvetiti naročitu pažnju njihovom opstanku, u prvom redu valjanom čuvanju. To će
se postići samo onda, ako se ispravno riješi čuvarsko pitanje, to jest organizacija
čuvarske službe. Neposredno pred sam svjetski rat postojao je projekt o uređenju
lugarske službe, ali nije ostvaren. Godine 1931. izradila je Banska uprava, a Ministarstvo
Š. i R. odobrilo, uredbu o općinskim lugarima. Po toj uredbi dobivali bi lugari
polovicu plaće od općina, a drugu polovicu od banovine. Uredba nažalost nije ostvarena
zbog pomanjkanja materijalnih sretstava.


Smatramo međutim, da je organizacija lugarske službe tako važna i neodložna
da su i najveće materijalne žrtve za njenu provedbu opravdane. Pri tom ukazujemo
na Vardarsku banovinu, koja je, pored postojećih čuvara državnih šuma, postavila


na
teret banovinskog budžeta još znatan broj čuvara općinskih šuma.
Vještačko pošumljavanje goleti je težak i skupocjen posao. Za to se troše
skoro svi krediti fonda za pošumljavanje, državnog i banovinskog budžeta, na općinskim
i privatnim zemljištima (državnih zemljišta nema), dok se za čuvanje propadajućih
autohtonih šuma ništa ne žrtvuje.
Sa radošću valja pozdraviti odluku Ministarstva Š. i ´R., da se u svakom srezu
na Kršu postavi po jedan nadlugar na teret banovinskog budžeta. Opravdana je nada,
da će to biti početak organizacije šumsko-čuvarske službe, t. j . da se postepeno
postave čuvari šuma, koji će biti bolje plaćeni, a nezavisni od ličnosti i prilika u selu
i općini. Oni će u službi biti nepristrani i savjesni te će valjano da vrše povjerenu
im dužnost. U svakom srezu treba barem 20% današnjeg broja općinskih lugara da
bude u banovinskoj službi. Potrebno je, da se to što prije provede, pa bilo to :ia
teret kredita za pošumljavanje, bilo banovinskog ili fonda za pošumljavanje, uz umje


586




ŠUMARSKI LIST 12/1935 str. 43     <-- 43 -->        PDF

ren doprinos sa strane općina. Konačno bi šumsko-čuvarska služba, kako nad općin


skim šumama tako i nad ostalim, osim državnih, imala da prede potpuno u nadležnost


banske uprave.


Ovamo spada i pitanje šumskih prekršaja i izvršivanje


kazne . To je najtužnije pitanje. Izgleda, da sadržinu šumarstva Primorske banovine


ispunjuju šumski prekršaji. Ukupan broj prijavljenih šumskih prekršaja u svih 13


srezova iznosi za god. 1931: 33.579; 1932: 39.185; 1933: 30.552; 1934: 27.0:21 slučaj.


Lugari šalju prijave o šumskim štetama preko općinskih uprava sreskom na


čelstvu, U mnogo slučajeva općinske uprave odlučuju o tome, hoće li prijave dalje


poslati ili ne. Veliki broj prekršaja lugari i ne zateku na mjestu, izvjestan broj »ne


vide«. Vjerojatno je, da broj počinjenih šumskih prekršaja iznosi godišnje najmanje


1OO.000 slučajeva. U jednom deceniju dakle jedan milijon slučajeva.


Sudeći po gornjim brojkama izgleda, da broj šumskih prekršaja iz godine u
godinu opada. To je prividno. Broj šumskih prekršaja ni prije godine 1931. nije bio
ništa manji, u doba boljih životnih uslova, dok on sada faktički raste. To, što god.
1934. ima manje prijava, samo je posljedica pogoršanog materijalnog stanja lugarskog
osoblja. U glavnom su prekršaji: krađa drva po općinskim šikarama i vađenje
panjeva, dalje nedozvoljena paša po zabranima. U posljednje vrijeme su učestale
krade i u privatnim šumama.


Kako bi ovolikom broju šumskih prekršaja bio uzrok samo bijeda pučanstva,
morala bi općenita krađa i nesigurnost imetka da bude njihova pratilica, čega stvarno
nema. Krađa pogađa skoro isključivo šumu. Uzroci su: 1) nejednakost u iskorišćavanju
općinske šume; 2) vrlo loša i nikakova šumsko-čuvarska služba; 3) neizvršivanje
kazna po presudama za ove prekršaje; 4) povremene amnestije šumskih krivica i
najzad 5) nerazumijevanje za zajedničko dobro.


Neke od ovih uzroka suzbile bi individualne diobe općinskih šikara i organizovana
čuvarska služba. Brzo izvršivanje pravomoćnih presuda učinilo bi amnestije
nepotrebnim. Kako sudovi nemaju kredita za primanje u zatvor lica, osuđenih po
upiavno-političkim vlastima, treba barem za ove krajeve da se otvore u tu svrhu
posebni krediti, kako bi mogle kazne, barem u slučajevima najtežih ´krivica da se
izvršuju. Neizvršivanje izrečene kazne vodi do demoralizacije, do opadanja ugleda
vlasti, dovodi do izrugivanja i napadaja prekršitelja na čuvare šuma te do pojačanog
i tako reći sankcionisanog uništavanja posljednjih ostataka šuma.


ad 2) Pitanje vještačkog pošumljavanja goleti. Poznato je,
da vještačko pošumljavanje goleti traži velike materijalne žrtve. Zbog toga se prema
zakonu o šumama izdvajanje zemljišta za pošumljavanje imade ograničiti samo na ona
zemljišta, čije pošumljavanje traži opći javni interes. U općem javnom interesu u
širem smislu bilo bi privođenje svega apsolutno šumskog tla šumskoj privredi. Sve
se ovo mora izvoditi postepeno, kako bude narod prema svome shvaćanju i svojim
snagama mogao sam to da provodi. U tom smislu i glase upute Ministarstva Š. i R.
za izdvajanje zemljišta. Treba naime da smo već jednom na čisto s time, da se iz
javnih sretstava kroz daljnjih 50 godina ne može pošumiti ni 10% površine gologa
Krša, a da se niti ostalih 90% ne može silom naturiti narodu da ih pošumi, i kad bi
se našla zakonska mogućnost. Stvarati novi prisilni kuluk za pošumljavanje značilo
bi ubijati i ono malo smisla i ljubavi za taj rad, u koliko ih u narodu uopće ima. Za
postignuće cilja treba nastojati svim sretstvima, osim sile, da se u taj pothvat angažiraju
silni rezervoari narodne snage, da konačno narod sam prione tom poslu.
U ministarstvu šuma i rudnika se je shvatilo posve ispravno, da treba privatnu inicijativu
za pošumljavanje što jače poduprijeti. U tom smislu raspis Ministarstva Š. i R.


´Br. 19.189 od 17. VII. 1935. traži predlog za nagradu lica i ustanova, koji su o svom


trošku uspješno pošumili svoje goleti. U toj odredbi vidimo nove puteve, koji vode


bržem i po državu jeftinijem pošumljavanju Krša putem narodnog pošumljavanja, koje


587




ŠUMARSKI LIST 12/1935 str. 44     <-- 44 -->        PDF

se do danas dosta zanemarivalo. S pravom očekujemo, da će se pristupiti svim sretstvima
u svrhu ojačanja smisla za narodno pošurnljavanje te da će se početi si stematskom
propagandom za šumu, od grada do posljednjeg sela. To će
se postići putem predavanja, skioptičkih slika i filma, besplatnom podjelom propadandnih
knjižica i t. d. Na ovom se polju kroz pola stoljeća do danas nije uradilo
skoro ništa. Rad šumara narod promatra s nerazumijevanjem, pasivno, dapače i neprijateljski.
Ovako se dalje ne može. U vremenima najgore rastrojenih općenitih
prilika, kada je i autoritet zakona popustio, nemamo drugog načina borbe za čuvanje
i podizanje šuma, nego putem prosvjećivanja. Sigurno je, da bi ustrajni propagandni
rad mnogo popravio današnje teške prilike šumarstva u ovim krajevima. U tome slažu
se i lajici.. Tako se je n. pr. banovinski vijećnik g. Dr. Tudor u banovinskom vijeću
Primorske banovine na zasjedanju u decembru 1932. zalagao za pojačanje propagande
u cilju, da bi se u narodu probudila veća ljubav prema šumi. Sretstva potrebna
u tu svrhu relativno su malena a najbolje uložena. Neka se u jačoj: mjeri
nego dosada primjenjuju §§ 118 i 120 Zakona o šumama i Pravilnik o fondu za pošurnljavanje,
u koliko se propagande tiče.


Osim dvaju gornjih pitanja valja reći koju riječ o kozama , koje mnogo
utiču na stanje šuma u Primorskoj banovini.


Koza je dobrotvor malog čovjeka na Kršu, ako se racijonalno drži. Ona ali
može da postane najgori zatornik uslova opstanka čovjeka na Kršu. Za pojedince
više koza znači vrelo privrede, dok za šumsku privredu ona znači propast. Za kozu
se može reći, da je dobročinitelj, koji dvaputa više traži nego što daje.


Prvi šumari na Kršu uočili su veliko zlo, koje čini koza po šumu, i mukom
donekle uspjeli da narod uvjere, da mu ovo korisno zlo donosi koliko koristi toliko
i štete. Tako se u nekim srezovima već odavna drži samo jedna koza po obitelji, a
negdje su koze dobrovoljno ukidane i zamjenjivane sa ovcama.


U »Službenim novinama« Br. 147 od 28. III. 1935. izašla je Uredba o držanju
koza za područje nekih srezova u Vrbaskoj i Drinskoj banovini, a za sv e srezove
u Primorskoj banovini. Po ovoj Uredbi mogu obitelji, koje plaćaju godišnje neposrednog
poreza manje od 100 Din, držati po članu obitelji do matra 1936. godine
po 3 koze; marta 1937. po 2; marta 1939. po 1 kozu.


Kada bi narod tamo, gdje je do danas držao po jednu kozu po obitelji, primijenio
»blagodati« ove Uredbe, skočio bi broj koza odmah na 15-torostruko, računajući
da u obitelji ima prosječno po 5 članova. Tako se jednom uredbom može u
najkraće vrijeme da uništi napor generacija šumara, koji su u tome nešto postigli.
Izvršivanje ove uredbe je povučeno time, da će se provesti njena revizija. Nesumnjivo
je, da se takovim postupkom u velike otežava pozitivan rad oko unapređivanja
šumarstva. Kod donošenja sličnih uredaba u buduće treba više opreza.


Najposlije treba da istaknemo potrebu smjernica za unapređenje
šumarstva na Kršu.
Da se može ispravnim putem doći postavljenom cilju, treba odrediti smjernice,
koje imadu da postanu osnova rada u sadašnjosti i u budućnosti.


Do danas se troše gotovo svi krediti za šumarstvo samo na vještačko pošurnljavanje
i za izdvajanje zemljišta za pošurnljavanje, dok imade mnogo važnih problema,
koji se mogu i sa manje žrtava riješiti. U jeseni 1934. godine izvršilo je Ministarstvo
Š. i R. komisionalni pregled svih dosada podignutih vještačkih šumskih kultura
u Primorskoj i Zetskoj banovini. Želiti je, da jednaka inspekcija izvrši pregled
stanja postojećih autohtonih šuma. Na temelju izvještaja komisije treba da posebn a
konferencija priznatih stručnjaka i radnika sa Krša utvrdi
smjernice budućem radu, koje treba da budu obavezne za lokalne i centralne
državne šumarske ustanove.


588




ŠUMARSKI LIST 12/1935 str. 45     <-- 45 -->        PDF

Prva anketa šumara ovog područja sastala se 19. VI. .93.. u Splitu na inicijativu
i pod pretsjedanjem tadanjeg bana g. Dr. Ive Tartaglie. I ako nije donijela


naročitog rezultata, ona nije smjela da bude posljednja. I u tom pogledu ukazujemona
Vardarsku banovinu, gdje se barem jedamputa godišnje održavaju zajedničke
konferencije svih šumara, sa zadaćom da rasprave stručna pitanja.


Na temelju svega, što je rečeno, predlažem, da glavna skupština donese rezoluciju,*
u kojoj bi se istaklo da je hitna potreba:


1. da se na ovom području, zbog iznimnih prilika, organizuje šumsko-čuvarskal
služba, tako da se barem 20% današnjeg broja općinskih lugara postavi kao dnevnicare
sa mjesečnom nagradom 300—700 Dinara tako, da bude čuvanje šuma potpuno
neovisno od seoskih i općinskih neprilika;
2. da se za izvršivanje presuda po težim šumskim krivicama (kazne zatvora)
otvore krediti, pošto ih sudovi nemaju;
3. da se vještačko pošumljavanje u režiji po § 92. Zakona o šumama ograniči
na najnužnije te da se za nj pomoću propagande, a ne prisilno, angažiraju sile naroda
i moralna pomoć javnosti;
4. da se propagandi šumarstva posveti najveća pažnja i otvore za nju posebni
krediti za: besplatnu podjelu edicija Narodne šumarske knjižnice; izradu filma i skioptičkih
slika za popularna predavanja iz šumarstva; davanje novčanih nagrada privatnicima
za uspjela vještačka pošumljavanja; potpomaganje Jugoslovenskog Šumarskog
Udruženja, da i ono može sa svoje strane da vrši propagandu, i t. d.;
5. da se prigodom najavljene revizije Uredbe o držanju koza, obnarodovane u
»Službenim novinama« br. 147 od 28. VI. 1935., koja je dozvolila držanje prosječno
15 koza po obitelji, drži u vidu, da ima srezova, gdje se od davnine drži po jedna
sama koza po obitelji;
6. da se na širokoj i solidnoj osnovi, putem jedne konferencije stručnjaka, utvrde
smjernice budućeg rada na unapređenju šumarstva Krša te odredi, kojim putem i
kojim redom pojedini problemi imadu da se rješavaju.
UPLATA ČLANARINE U MJESECU OKTOBRU.


Redovitih članova: Bilinski Stanko, Zagreb Din 100.— 1935; Belov Dimitrije
Našice Din 100.— za god. 1935; Bestal Vilim, Draganac Din 100.— za god. 1936; Danda
Edo, Brod na Savi Din 100.— za god. 1935; Ferić Ilija, Dubica Din 100L— za god. 1935;
Frušić Andrija, Nova Gradiška Din 100.— za god. 1935; Htadil Dragutin, Zagreb Din
50.— za II. polugod. 1935; Kelcz Marin, Aleksinac Din 100.— za god. 1935; Marković
Miodrag, Kraljevo, Din 25 za .* 1935; Majnarić Marjan, Zagreb Din 100.— za god.
1935; Popović Radojka, Zagreb Din 50.— za II. polugod. 1934; Petračić Andrija, Zagreb,
Din 100.— za god. 1935; Pavlić Ante, Zagreb Din 100.— za god. 1935; Rudeš
Kamilo, Slavnik Din 10O.— za god. 1934; Smilaj Ivan, Vinkovci Din 200.— za god.
1935. i 1936; Strepački Vjekoslav, Novska Din 10O.— za god. 1934; Ulehla Arnošt,
Lekenik Din 100.— za 1935.


Redovitih članova sa područja podružnice Beograd: Baianac Slobodan, Beograd
Din 28.— % 1935; Ranitović Svetozar, Beograd Din 200.— za god. 1934 i 1935; Savić
Đorđe, Novi Sad Din 100.— za god. 1935.


Redovitih članova sa područja podružnice Skoplje: Doković Radovan, Prizren
Din 100.— za god. 1935 i 8-ostatak 1934.


Redovitih članova sa područja podružnice Sarajevo: Belanović Sava, Sr. Mitrovica
Din 100.— za god. 1935; Loparić Nikola, Vitez, Din 100.— za god. 1935 i upis.


* Skupština je jednoglasno izglasala takovu rezoluciju..
589