DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 12/1935 str. 41 <-- 41 --> PDF |
za šumsku kulturu bude doista i pod šumom i to takovom šumom, koja će davati na rodu najviše koristi. Treba da sve ovo zemljište bude pokriveno sa visokom šumom četinjača, uglavnom sa potstojnom sastojinom od listača ili sa niskom šumom listača i četinjača. Kod postignuća toga treba da idemo za ciljem, da odgojimo što više niskih šuma sastavljenih u glavnom od listača i to česmine i planike kao vrste, koje sada, a sigurno će tako biti i u bliskoj budućnosti, daju narodu najviše koristi. U pozadini većih kupališnih mjesta treba ići za podizanjem takovih šuma, koje će najbolje poslužiti unapređenju prometa stranaca, a 11a ostalim položajima treba ići za ciljem podignuća najvrednijih šuma s obzirom na potrebe naroda. Kad budemo ovo postigli, a postići se može i to jednim smišljenim, dobro organizovanim i ustrajnim radom, moći ćemo reći da smo izvršili svoju zadaću — da smo bili tu da koristimo svome narodu — da smo učinili mnogo za narod, ali ipak samo ono, što nam je bila dužnost i što je narod s punim pravom od nas šumara mogao tražiti i očekivati. Ing. Vladislav Beltram (Supetar): POTREBE ŠUMARSTVA U DALMATINSKOM DIJELU PRIMORSKE BANOVINE4 Živimo u teškim prilikama i vremenima, kada naše šume mnogo stradavaju. Šumarstvo svake pokrajine pati na svojim specijalnim nedaćama, boje ga pritišću. Uza sve to ne smijemo ni u najtežim, skoro bezizglednim časovima, koje naše šumarstvo proživljuje, da klonemo i da prekrstimo ruke. Dužnost nam nalaže, da prikažemo pravo stanje stvari te da upozorimo i nadležne i javnost, kako i zašto propadaju šume, koje predočuju ogromno i nenadoknadivo dobro našeg naroda u Primorju. Primorska se banovina sastoji iz 13 političko-upravnih srezova bivše Dalmacije te iz 8 srezova bivše Bosne i Hercegovine. Kako su to općenito dva heterogena područja, tako se i njihovo šumarstvo u mnogočem razlikuje. Dok su bosansko-hcrcegovačke šume u velikoj većini državno vlasništvo, to u primorskom dijelu nema državnih šuma, već su one većinom općinske i privatne. Ukupna površina primorskih šuma iznosi oko 270.000 ha. Problem šumarstva na primorskom Kršu raščlanjuje se u 2 komponente: 1. pitanje održanja postojećih autohtonih šuma i njihovo unapređenje i 2. pitanje vještačkog pošumljenja goleti. Ističemo, da je zakonom 0 šumama i pravilnicima predviđeno, da se i prvo i drugo pitanje riješi za kratko vrijeme. Stvarnost međutim najbolje pokazuje, kako stvari stoje i u koliko se postizavaju postavljeni ciljevi. Sa ovog stanovišta razmotrićemo pojedino pitanje: ad 1. Najvažnije je pitanje održanja postojećih šuma i| njihov o unapređenje : Za održanje šuma postoje propisi o zabrani krčenja i pustošenja, propisi o zaštitnim šumama, 0 gospodarskim osnovama i programima, kaznena naređenja i t. d. Odnosni propisi bili bi dostatni za postignuće postavljene svrhe, ali se oni ne mogu da vrše, ako nema na terenu valjanog i dovoljno potrebnog kadra šumsko-čuvarskog osoblja. Kako se šume drže i čuvaju, najbolje dokazuje veliki broj šumskih prekršaja u ovim oblastima, što ćemo kasnije izložiti. Ti su prekršaji prouzrokovani ne samo potrebom naroda, nego i potpunom dezorganizacijom šumsko-čuvarske službe. U po * Referat održan na glavnoj 59 godišnjoj skupštini J. Š. U. 18 septembra 1935, u Jelsi na otoku Hvaru. 585 |
ŠUMARSKI LIST 12/1935 str. 42 <-- 42 --> PDF |
menutim 13 političko-upravnih srezova bilo je stanje općinskih lugara dne 31. XII. 1934. ovako: zakletih lugara-čuvara svega 685; od toga sa mjesečnom plaćom do 100 Din 172 čuvara ili 25%; sa plaćom po 100—200 Din 369 čuvara ili 54%; sa 300—400 Din 86 čuvara (13%); 400—500 Din 7 čuvara (1%); preko 500 Din 22 čuvara (3%) i 29 besplatnih čuvara (4%). Prosječna mjesečna plaća čuvara općinskih šuma iznosi 160 Din, a čuvarski rajon 250 ha općinske šume. Upada u oči da ima 29 besplatnih lugara. I plaće mnogih ostalih čuvara su tek prividne, pošto ih neki godinama uzalud po tražuju, a mnogima se mjesto plaće u novcu daju bonovi za kupovanje robe kod tr govaca. Od 685 čuvara ima samo njih 115, koji primaju preko 300 Din plaće na mjesec. Nije čudo, da uz takove prilike većina čuvara vrši službu neredovito, a pošto je njihov službeni odnos prema poslodavcu — općini regulisan samo davanjem i oduzimanjem službenog dekreta sa strane općinske uprave, uz slobodan ili iznuđen pristanak sreskog šumarskog referenta, nastoje, naravno, čuvari šuma da udovolje željama većine članova općinske uprave, da ne bi izgubili i ono malo što imadu. Kako mnoge općinske šume često služe ličnim i lokalnopolitičkim interesima pojedinaca, tako su i lugari često postavljeni zato, da jednima brane svako korišćenje šume, a drugima to dozvoljavaju. Promjenom općinske uprave, mijenjaju se u pravilu i čuvari šuma, a šuma u jednakoj mjeri i nadalje stradava. Nije osamljen slučaj, da se savjestan i pošten lugar nakon 40 godine službe otpušta bez otštete i penzije, ako je još sposoban za službu. Osim toga čuvari nisu osigurani ni za slučaj smrti ni ozleda. Broj čuvara šuma nije doduše malen. Na jedan srez otpadaju prosječno 53 općinska čuvara šuma, ali o pravom čuvanju šuma nema govora. Sve dotle dok se čuvanje šuma ne uredi, dok se svuda samo ruši, a malobrojni stručni šumarski personal, koji se u svojstvu sreskih šumarskih referenata nalazi, bude morao svu energiju trošiti u borbi oko čuvanja šume, nepotrebno je izdvajanje zaštitnih šuma, izrada privrednih planova, uopće svako nastojanje u pogledu podizanja šuma. Sadanji broj čuvara općinskih šuma je prevelik i mogao bi se reducirati, ako bi se provela organizacija čuvarske službe na drugoj osnovi. Šume na primorskom Kršu su po svome značaju stalno zaštitne. Bez obzira na kategoriju vlasništva treba posvetiti naročitu pažnju njihovom opstanku, u prvom redu valjanom čuvanju. To će se postići samo onda, ako se ispravno riješi čuvarsko pitanje, to jest organizacija čuvarske službe. Neposredno pred sam svjetski rat postojao je projekt o uređenju lugarske službe, ali nije ostvaren. Godine 1931. izradila je Banska uprava, a Ministarstvo Š. i R. odobrilo, uredbu o općinskim lugarima. Po toj uredbi dobivali bi lugari polovicu plaće od općina, a drugu polovicu od banovine. Uredba nažalost nije ostvarena zbog pomanjkanja materijalnih sretstava. Smatramo međutim, da je organizacija lugarske službe tako važna i neodložna da su i najveće materijalne žrtve za njenu provedbu opravdane. Pri tom ukazujemo na Vardarsku banovinu, koja je, pored postojećih čuvara državnih šuma, postavila na teret banovinskog budžeta još znatan broj čuvara općinskih šuma. Vještačko pošumljavanje goleti je težak i skupocjen posao. Za to se troše skoro svi krediti fonda za pošumljavanje, državnog i banovinskog budžeta, na općinskim i privatnim zemljištima (državnih zemljišta nema), dok se za čuvanje propadajućih autohtonih šuma ništa ne žrtvuje. Sa radošću valja pozdraviti odluku Ministarstva Š. i ´R., da se u svakom srezu na Kršu postavi po jedan nadlugar na teret banovinskog budžeta. Opravdana je nada, da će to biti početak organizacije šumsko-čuvarske službe, t. j . da se postepeno postave čuvari šuma, koji će biti bolje plaćeni, a nezavisni od ličnosti i prilika u selu i općini. Oni će u službi biti nepristrani i savjesni te će valjano da vrše povjerenu im dužnost. U svakom srezu treba barem 20% današnjeg broja općinskih lugara da bude u banovinskoj službi. Potrebno je, da se to što prije provede, pa bilo to :ia teret kredita za pošumljavanje, bilo banovinskog ili fonda za pošumljavanje, uz umje 586 |
ŠUMARSKI LIST 12/1935 str. 43 <-- 43 --> PDF |
ren doprinos sa strane općina. Konačno bi šumsko-čuvarska služba, kako nad općin skim šumama tako i nad ostalim, osim državnih, imala da prede potpuno u nadležnost banske uprave. Ovamo spada i pitanje šumskih prekršaja i izvršivanje kazne . To je najtužnije pitanje. Izgleda, da sadržinu šumarstva Primorske banovine ispunjuju šumski prekršaji. Ukupan broj prijavljenih šumskih prekršaja u svih 13 srezova iznosi za god. 1931: 33.579; 1932: 39.185; 1933: 30.552; 1934: 27.0:21 slučaj. Lugari šalju prijave o šumskim štetama preko općinskih uprava sreskom na čelstvu, U mnogo slučajeva općinske uprave odlučuju o tome, hoće li prijave dalje poslati ili ne. Veliki broj prekršaja lugari i ne zateku na mjestu, izvjestan broj »ne vide«. Vjerojatno je, da broj počinjenih šumskih prekršaja iznosi godišnje najmanje 1OO.000 slučajeva. U jednom deceniju dakle jedan milijon slučajeva. Sudeći po gornjim brojkama izgleda, da broj šumskih prekršaja iz godine u godinu opada. To je prividno. Broj šumskih prekršaja ni prije godine 1931. nije bio ništa manji, u doba boljih životnih uslova, dok on sada faktički raste. To, što god. 1934. ima manje prijava, samo je posljedica pogoršanog materijalnog stanja lugarskog osoblja. U glavnom su prekršaji: krađa drva po općinskim šikarama i vađenje panjeva, dalje nedozvoljena paša po zabranima. U posljednje vrijeme su učestale krade i u privatnim šumama. Kako bi ovolikom broju šumskih prekršaja bio uzrok samo bijeda pučanstva, morala bi općenita krađa i nesigurnost imetka da bude njihova pratilica, čega stvarno nema. Krađa pogađa skoro isključivo šumu. Uzroci su: 1) nejednakost u iskorišćavanju općinske šume; 2) vrlo loša i nikakova šumsko-čuvarska služba; 3) neizvršivanje kazna po presudama za ove prekršaje; 4) povremene amnestije šumskih krivica i najzad 5) nerazumijevanje za zajedničko dobro. Neke od ovih uzroka suzbile bi individualne diobe općinskih šikara i organizovana čuvarska služba. Brzo izvršivanje pravomoćnih presuda učinilo bi amnestije nepotrebnim. Kako sudovi nemaju kredita za primanje u zatvor lica, osuđenih po upiavno-političkim vlastima, treba barem za ove krajeve da se otvore u tu svrhu posebni krediti, kako bi mogle kazne, barem u slučajevima najtežih ´krivica da se izvršuju. Neizvršivanje izrečene kazne vodi do demoralizacije, do opadanja ugleda vlasti, dovodi do izrugivanja i napadaja prekršitelja na čuvare šuma te do pojačanog i tako reći sankcionisanog uništavanja posljednjih ostataka šuma. ad 2) Pitanje vještačkog pošumljavanja goleti. Poznato je, da vještačko pošumljavanje goleti traži velike materijalne žrtve. Zbog toga se prema zakonu o šumama izdvajanje zemljišta za pošumljavanje imade ograničiti samo na ona zemljišta, čije pošumljavanje traži opći javni interes. U općem javnom interesu u širem smislu bilo bi privođenje svega apsolutno šumskog tla šumskoj privredi. Sve se ovo mora izvoditi postepeno, kako bude narod prema svome shvaćanju i svojim snagama mogao sam to da provodi. U tom smislu i glase upute Ministarstva Š. i R. za izdvajanje zemljišta. Treba naime da smo već jednom na čisto s time, da se iz javnih sretstava kroz daljnjih 50 godina ne može pošumiti ni 10% površine gologa Krša, a da se niti ostalih 90% ne može silom naturiti narodu da ih pošumi, i kad bi se našla zakonska mogućnost. Stvarati novi prisilni kuluk za pošumljavanje značilo bi ubijati i ono malo smisla i ljubavi za taj rad, u koliko ih u narodu uopće ima. Za postignuće cilja treba nastojati svim sretstvima, osim sile, da se u taj pothvat angažiraju silni rezervoari narodne snage, da konačno narod sam prione tom poslu. U ministarstvu šuma i rudnika se je shvatilo posve ispravno, da treba privatnu inicijativu za pošumljavanje što jače poduprijeti. U tom smislu raspis Ministarstva Š. i R. ´Br. 19.189 od 17. VII. 1935. traži predlog za nagradu lica i ustanova, koji su o svom trošku uspješno pošumili svoje goleti. U toj odredbi vidimo nove puteve, koji vode bržem i po državu jeftinijem pošumljavanju Krša putem narodnog pošumljavanja, koje 587 |
ŠUMARSKI LIST 12/1935 str. 44 <-- 44 --> PDF |
se do danas dosta zanemarivalo. S pravom očekujemo, da će se pristupiti svim sretstvima u svrhu ojačanja smisla za narodno pošurnljavanje te da će se početi si stematskom propagandom za šumu, od grada do posljednjeg sela. To će se postići putem predavanja, skioptičkih slika i filma, besplatnom podjelom propadandnih knjižica i t. d. Na ovom se polju kroz pola stoljeća do danas nije uradilo skoro ništa. Rad šumara narod promatra s nerazumijevanjem, pasivno, dapače i neprijateljski. Ovako se dalje ne može. U vremenima najgore rastrojenih općenitih prilika, kada je i autoritet zakona popustio, nemamo drugog načina borbe za čuvanje i podizanje šuma, nego putem prosvjećivanja. Sigurno je, da bi ustrajni propagandni rad mnogo popravio današnje teške prilike šumarstva u ovim krajevima. U tome slažu se i lajici.. Tako se je n. pr. banovinski vijećnik g. Dr. Tudor u banovinskom vijeću Primorske banovine na zasjedanju u decembru 1932. zalagao za pojačanje propagande u cilju, da bi se u narodu probudila veća ljubav prema šumi. Sretstva potrebna u tu svrhu relativno su malena a najbolje uložena. Neka se u jačoj: mjeri nego dosada primjenjuju §§ 118 i 120 Zakona o šumama i Pravilnik o fondu za pošurnljavanje, u koliko se propagande tiče. Osim dvaju gornjih pitanja valja reći koju riječ o kozama , koje mnogo utiču na stanje šuma u Primorskoj banovini. Koza je dobrotvor malog čovjeka na Kršu, ako se racijonalno drži. Ona ali može da postane najgori zatornik uslova opstanka čovjeka na Kršu. Za pojedince više koza znači vrelo privrede, dok za šumsku privredu ona znači propast. Za kozu se može reći, da je dobročinitelj, koji dvaputa više traži nego što daje. Prvi šumari na Kršu uočili su veliko zlo, koje čini koza po šumu, i mukom donekle uspjeli da narod uvjere, da mu ovo korisno zlo donosi koliko koristi toliko i štete. Tako se u nekim srezovima već odavna drži samo jedna koza po obitelji, a negdje su koze dobrovoljno ukidane i zamjenjivane sa ovcama. U »Službenim novinama« Br. 147 od 28. III. 1935. izašla je Uredba o držanju koza za područje nekih srezova u Vrbaskoj i Drinskoj banovini, a za sv e srezove u Primorskoj banovini. Po ovoj Uredbi mogu obitelji, koje plaćaju godišnje neposrednog poreza manje od 100 Din, držati po članu obitelji do matra 1936. godine po 3 koze; marta 1937. po 2; marta 1939. po 1 kozu. Kada bi narod tamo, gdje je do danas držao po jednu kozu po obitelji, primijenio »blagodati« ove Uredbe, skočio bi broj koza odmah na 15-torostruko, računajući da u obitelji ima prosječno po 5 članova. Tako se jednom uredbom može u najkraće vrijeme da uništi napor generacija šumara, koji su u tome nešto postigli. Izvršivanje ove uredbe je povučeno time, da će se provesti njena revizija. Nesumnjivo je, da se takovim postupkom u velike otežava pozitivan rad oko unapređivanja šumarstva. Kod donošenja sličnih uredaba u buduće treba više opreza. Najposlije treba da istaknemo potrebu smjernica za unapređenje šumarstva na Kršu. Da se može ispravnim putem doći postavljenom cilju, treba odrediti smjernice, koje imadu da postanu osnova rada u sadašnjosti i u budućnosti. Do danas se troše gotovo svi krediti za šumarstvo samo na vještačko pošurnljavanje i za izdvajanje zemljišta za pošurnljavanje, dok imade mnogo važnih problema, koji se mogu i sa manje žrtava riješiti. U jeseni 1934. godine izvršilo je Ministarstvo Š. i R. komisionalni pregled svih dosada podignutih vještačkih šumskih kultura u Primorskoj i Zetskoj banovini. Želiti je, da jednaka inspekcija izvrši pregled stanja postojećih autohtonih šuma. Na temelju izvještaja komisije treba da posebn a konferencija priznatih stručnjaka i radnika sa Krša utvrdi smjernice budućem radu, koje treba da budu obavezne za lokalne i centralne državne šumarske ustanove. 588 |
ŠUMARSKI LIST 12/1935 str. 45 <-- 45 --> PDF |
Prva anketa šumara ovog područja sastala se 19. VI. .93.. u Splitu na inicijativu i pod pretsjedanjem tadanjeg bana g. Dr. Ive Tartaglie. I ako nije donijela naročitog rezultata, ona nije smjela da bude posljednja. I u tom pogledu ukazujemona Vardarsku banovinu, gdje se barem jedamputa godišnje održavaju zajedničke konferencije svih šumara, sa zadaćom da rasprave stručna pitanja. Na temelju svega, što je rečeno, predlažem, da glavna skupština donese rezoluciju,* u kojoj bi se istaklo da je hitna potreba: 1. da se na ovom području, zbog iznimnih prilika, organizuje šumsko-čuvarskal služba, tako da se barem 20% današnjeg broja općinskih lugara postavi kao dnevnicare sa mjesečnom nagradom 300—700 Dinara tako, da bude čuvanje šuma potpuno neovisno od seoskih i općinskih neprilika; 2. da se za izvršivanje presuda po težim šumskim krivicama (kazne zatvora) otvore krediti, pošto ih sudovi nemaju; 3. da se vještačko pošumljavanje u režiji po § 92. Zakona o šumama ograniči na najnužnije te da se za nj pomoću propagande, a ne prisilno, angažiraju sile naroda i moralna pomoć javnosti; 4. da se propagandi šumarstva posveti najveća pažnja i otvore za nju posebni krediti za: besplatnu podjelu edicija Narodne šumarske knjižnice; izradu filma i skioptičkih slika za popularna predavanja iz šumarstva; davanje novčanih nagrada privatnicima za uspjela vještačka pošumljavanja; potpomaganje Jugoslovenskog Šumarskog Udruženja, da i ono može sa svoje strane da vrši propagandu, i t. d.; 5. da se prigodom najavljene revizije Uredbe o držanju koza, obnarodovane u »Službenim novinama« br. 147 od 28. VI. 1935., koja je dozvolila držanje prosječno 15 koza po obitelji, drži u vidu, da ima srezova, gdje se od davnine drži po jedna sama koza po obitelji; 6. da se na širokoj i solidnoj osnovi, putem jedne konferencije stručnjaka, utvrde smjernice budućeg rada na unapređenju šumarstva Krša te odredi, kojim putem i kojim redom pojedini problemi imadu da se rješavaju. UPLATA ČLANARINE U MJESECU OKTOBRU. Redovitih članova: Bilinski Stanko, Zagreb Din 100.— 1935; Belov Dimitrije Našice Din 100.— za god. 1935; Bestal Vilim, Draganac Din 100.— za god. 1936; Danda Edo, Brod na Savi Din 100.— za god. 1935; Ferić Ilija, Dubica Din 100L— za god. 1935; Frušić Andrija, Nova Gradiška Din 100.— za god. 1935; Htadil Dragutin, Zagreb Din 50.— za II. polugod. 1935; Kelcz Marin, Aleksinac Din 100.— za god. 1935; Marković Miodrag, Kraljevo, Din 25 za .* 1935; Majnarić Marjan, Zagreb Din 100.— za god. 1935; Popović Radojka, Zagreb Din 50.— za II. polugod. 1934; Petračić Andrija, Zagreb, Din 100.— za god. 1935; Pavlić Ante, Zagreb Din 100.— za god. 1935; Rudeš Kamilo, Slavnik Din 10O.— za god. 1934; Smilaj Ivan, Vinkovci Din 200.— za god. 1935. i 1936; Strepački Vjekoslav, Novska Din 10O.— za god. 1934; Ulehla Arnošt, Lekenik Din 100.— za 1935. Redovitih članova sa područja podružnice Beograd: Baianac Slobodan, Beograd Din 28.— % 1935; Ranitović Svetozar, Beograd Din 200.— za god. 1934 i 1935; Savić Đorđe, Novi Sad Din 100.— za god. 1935. Redovitih članova sa područja podružnice Skoplje: Doković Radovan, Prizren Din 100.— za god. 1935 i 8-ostatak 1934. Redovitih članova sa područja podružnice Sarajevo: Belanović Sava, Sr. Mitrovica Din 100.— za god. 1935; Loparić Nikola, Vitez, Din 100.— za god. 1935 i upis. * Skupština je jednoglasno izglasala takovu rezoluciju.. 589 |