DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1935 str. 37 <-- 37 --> PDF |
je povećanje broja šumskih prekršaja i uništavanja najvrednije vrste drveća u šumi, a to je česmina i planika. Ove prekršaje ne čine ova imućnija lica, koja drže koze, a ne bi ih smjela držati, nego te prekršaje čine najsiromašniji, a zbog ovih prvih. Evo iz čega to slijedi: Ovi imućniji ljudi po većim mjestima, koje sam nabrojio da drže koze, u većini slučajeva nemaju svojih vlastitih šuma. Siromašnim seljacima sa sela pruža se prilika da zarade koji dinar sječom i prodajom kića ovim imućnijim ljudima za ishranu njihovih koza. Posve je razumljivo, da težak neće lako načiniti štete sječom kića na svojoj vlastitoj šumi, ali tim prije će on to učiniti na tuđoj, a pogotovo na općinskoj šumi. U bojazni da ne bude zatečen u prekršaju on će u brzini posjeći sve vrhove najboljih česmina, koje inu pod ruke dodu, a od kako štetnih posljedica je to po dalji razvoj dotičnog stabla česmine ne treba ni da navađam. Zbog toga bi bilo potrebno, da se Uredbom o držanju koza na kršu predvidi, da koze smije da drži samo težak i to samo onaj težak, kojemu je to životna potreba i u tolikom broju kojeg ta potreba iziskuje. Šumarskom referentu treba ostaviti, da na licu mjesta ustanovi, dali netko ima uslove za držanje koza prama toj uredbi ili nema, jer on najbolje poznaje prilike u srezu i težaka u njemu. Na ovaj način, ako bi sreski šumarski referenti bili savjesni i potpuno odani svojem zvanju, najbolje bi se riješilo ovo pitanje. Ponavljam još jednom, da najprije treba ekonomski podignuti stanovnika krša i pružiti mu razna druga vrela prihoda, pa će on sam mnogo doprinijeti riješavanju ovog pitanja. Treba imati pred očima ekonomsko podizanje naroda, a ne dalje njegovo osiromašenje, jer držanje koza na kršu nije luksus, nego znak siromaštva i bijede i nesmijemo to siromaštvo i tu bjedu još više povećavati samo za to, da se šuma nesmetano razvija i zeleni. Moramo imati pred očima, da nije čovjek tu radi šume, nego šuma radi čovjeka. Šuma treba čovjeku da olakša borbu za život, a ne da zbog što boljeg njezinog razvoja čovjek trpi i stradava. Sa ovim problemom držanja koza u vezi je i problem sječe kića za ishranu koza, ovaca i druge domaće stoke. U srezu hvarskom kreće se broj koza po porodici od dvije do tri i rijetko je taj broj veći. Ograničenje koza na ovaj broj provedeno je u smislu § 166 Zak. o šumama. Kako nema zajedničkih pastira, koji bi ove koze tjerali na pašu, to se ove koze najveći dio godine drže u štali i hrane sa kićem t. j . mladim izbojcima česmine i planike. Sječa ovog kića neophodno je potrebna i zabraniti ju se ne može. Ona ne mora biti štetna po šumu, ali može biti vrlo štetna, šta više i mnogo štetnija od same paše koza u šumi, ako se ne vrši racionalno i pod strogim nadzorom. Kad bi se dozvolilo svakom, da sječe kiće kada hoće, gdje hoće i koliko hoće, možemo biti potpuno uvjereni, da bi vrlo brzo nestalo svih vrijednih niskih šuma, a na njihovo mjesto došle bi šikare i loše makije u kojima bi neracionalnom sječom vrhova bila česmina i planika dovedene do zakržljatosti i podređenog položaja prema ostalim vrstama drveća niske šume. Sječa kića može da se vrši ili na privatnom vlasništvu ili na općinskoj šumi. Na svojem vlasništvu neće težak sječom kića napraviti nikakove štete, nego će naprotiv čišćenjem suvišnih grana i izbojaka pomoći brži i bolji razvoj najljepših stabala česmine. Ali zato, ako se sječa kića vrši na općinskoj šumi možemo biti potpuno sigurni, da se sječa kića bez intenzivnog nadzora neće racionalno obavljati, nego će uvijek biti posječeni baš najljepši i najbolji izbojci česmine, uglavnom samo vrhovi najboljih stabala. U ovom slučaju razvijale bi se česmine u obliku grmova bez vrhova i sa mnogim, ali slabim izbojcima na mjestu gdje im je vrh odsječen. Ovakova sjeća kića nije rijetka pojava na općinskim niskim sumarna, jer kako sam već ranije spomenuo »općinske šume su u pogledu iskorišćavanja svačije, a u pogledu čuvanja i podizanja ničije«. 581 |