DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1935 str. 41 <-- 41 --> PDF |
za šumsku kulturu bude doista i pod šumom i to takovom šumom, koja će davati na rodu najviše koristi. Treba da sve ovo zemljište bude pokriveno sa visokom šumom četinjača, uglavnom sa potstojnom sastojinom od listača ili sa niskom šumom listača i četinjača. Kod postignuća toga treba da idemo za ciljem, da odgojimo što više niskih šuma sastavljenih u glavnom od listača i to česmine i planike kao vrste, koje sada, a sigurno će tako biti i u bliskoj budućnosti, daju narodu najviše koristi. U pozadini većih kupališnih mjesta treba ići za podizanjem takovih šuma, koje će najbolje poslužiti unapređenju prometa stranaca, a 11a ostalim položajima treba ići za ciljem podignuća najvrednijih šuma s obzirom na potrebe naroda. Kad budemo ovo postigli, a postići se može i to jednim smišljenim, dobro organizovanim i ustrajnim radom, moći ćemo reći da smo izvršili svoju zadaću — da smo bili tu da koristimo svome narodu — da smo učinili mnogo za narod, ali ipak samo ono, što nam je bila dužnost i što je narod s punim pravom od nas šumara mogao tražiti i očekivati. Ing. Vladislav Beltram (Supetar): POTREBE ŠUMARSTVA U DALMATINSKOM DIJELU PRIMORSKE BANOVINE4 Živimo u teškim prilikama i vremenima, kada naše šume mnogo stradavaju. Šumarstvo svake pokrajine pati na svojim specijalnim nedaćama, boje ga pritišću. Uza sve to ne smijemo ni u najtežim, skoro bezizglednim časovima, koje naše šumarstvo proživljuje, da klonemo i da prekrstimo ruke. Dužnost nam nalaže, da prikažemo pravo stanje stvari te da upozorimo i nadležne i javnost, kako i zašto propadaju šume, koje predočuju ogromno i nenadoknadivo dobro našeg naroda u Primorju. Primorska se banovina sastoji iz 13 političko-upravnih srezova bivše Dalmacije te iz 8 srezova bivše Bosne i Hercegovine. Kako su to općenito dva heterogena područja, tako se i njihovo šumarstvo u mnogočem razlikuje. Dok su bosansko-hcrcegovačke šume u velikoj većini državno vlasništvo, to u primorskom dijelu nema državnih šuma, već su one većinom općinske i privatne. Ukupna površina primorskih šuma iznosi oko 270.000 ha. Problem šumarstva na primorskom Kršu raščlanjuje se u 2 komponente: 1. pitanje održanja postojećih autohtonih šuma i njihovo unapređenje i 2. pitanje vještačkog pošumljenja goleti. Ističemo, da je zakonom 0 šumama i pravilnicima predviđeno, da se i prvo i drugo pitanje riješi za kratko vrijeme. Stvarnost međutim najbolje pokazuje, kako stvari stoje i u koliko se postizavaju postavljeni ciljevi. Sa ovog stanovišta razmotrićemo pojedino pitanje: ad 1. Najvažnije je pitanje održanja postojećih šuma i| njihov o unapređenje : Za održanje šuma postoje propisi o zabrani krčenja i pustošenja, propisi o zaštitnim šumama, 0 gospodarskim osnovama i programima, kaznena naređenja i t. d. Odnosni propisi bili bi dostatni za postignuće postavljene svrhe, ali se oni ne mogu da vrše, ako nema na terenu valjanog i dovoljno potrebnog kadra šumsko-čuvarskog osoblja. Kako se šume drže i čuvaju, najbolje dokazuje veliki broj šumskih prekršaja u ovim oblastima, što ćemo kasnije izložiti. Ti su prekršaji prouzrokovani ne samo potrebom naroda, nego i potpunom dezorganizacijom šumsko-čuvarske službe. U po * Referat održan na glavnoj 59 godišnjoj skupštini J. Š. U. 18 septembra 1935, u Jelsi na otoku Hvaru. 585 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1935 str. 40 <-- 40 --> PDF |
čiti jedino visoke i dobre niske šume, te zajedničke općinske pašnjake i šumske po vršine u neposrednoj pozadini turističkih i kupališnih mjesta. Ostalo sve, bez obzira bila to loša niska šuma, makija ili golet trebalo bi podijeliti među pripadnike općine, jer bi se na taj način olakšao i ubrzao cijeli postupak oko obnove šuma na tim povr šinama, te ujedno najbolje zagarantovalo uspješno čuvanje tih novih šuma od ponovnog uništavanja. Da bi se to doista i postiglo najbolji je dokaz brzo podizanje niskih šuma na ovakovim općinskim površinama u nekoliko mjesta, gdje je ova podjela već izvršena. Razlog ovome leži u tome, što je u prirodi čovjeka da radije čuva i podiže ono što je samo njegovo vlasništvo, a ne štedi ono što je zajedničko. Treća skupina problema šumarstva na otoku Hvaru bili bi problem i umjetnog pošumljivanja krša i goleti, te ostalih nepošumljenih površina., koje su danas sposobne jedino za šumsku kulturu. Moram da odmah navedem, da se ovdje može raditi o dvojakom umjetnom po šumljavanju, i to: prvo rnože se raditi o pošumljivanju sa svrhom, da pošumljeno zemljište kao takovo daje u buduće u glavnom koristi u obliku drvne mase i ostalih nuzgrednih užitaka, ili drugo, može se raditi o umjetnom pošumljivanju sa svrhom, da umjetno podignuta šuma na takovom zemljištu ne daje u buduće jedino koristi u obliku drvne mase i ostalih nuzgrednih užitaka, nego da ta umjetno podignuta šuma daje mnogo veće koristi u tome, što će se podizanjem iste mnogo unaprediti promet stra naca, koji postaje svaki dan sve veće vrelo prihoda svih većih mjesta otoka Hvara, a preko njih također i manjih mjesta i sela na otoku. Umjetno pošumljivanje s obzirom na ovu drugu svrhu je za otok Hvar mnogo važnije i treba mu posvetiti veću pažnju, nego li u onom prvom pošumljivanju. Pošumljivanje sa svrhom unapređenja prometa stranaca i turizma dolazi u obzir u neposrednoj pozadini svih većih mjesta otoka Hvara, te uz ceste i puteve, kako bi se pored odlične klime i ostalih pogodnosti, koje strani gosti nalaze i zbog kojih u mnogom broju dolaze u sva veća mjesta otoka Hvara, još i na ovaj način privukao što veći broj ovih stranaca. Posve je razumljivo, da će stranci u mnogo većem broju posjećivati naša primorska kupališna mjesta, ako je neposredna pozadina tih mjesta pošumljena i zelena, nego ako je pusta i gola, jer zelena pozadina prestavlja pluća tih mjesta. Moramo, znati da promet stranaca igra već danas važnu ulogu u cijelom našem Primorju, pa i mi šumari moramo o tome da vodimo računa i pridonesemo sve što možemo, ako se radi o ekonomskom podizanju naroda tih naših pasivnih krajeva. Kod ovoga rada treba imati u vidu, da se što prije postigne što veći uspjeh, sa što manje materijalnih izdataka. Zato ovo pošumljivanje treba izvoditi sa vrstama drveća, koje se tu nalaze u svojem optimumu i na vrijeme, te na načine, koji će najprije dovesti do cilja. Ovo pošumljivanje treba izvoditi u državnoj režiji, dok umjetno pošumljivanje krša, goleti i nepošumljenih površina, gdje je svrha pošumljivanja krša, goleti i nepošumljenih šumskih površina samo to, da se dotično zemljište privede kulturi, nije na otoku Hvaru toliko važno iz više razloga, te stoga ovo pošumljivanje treba u glavnom prepustit i privatnoj inicijativi. Ovo treba učiniti zbog toga, jer je umjetno pošumljivanje po državu vrlo skupo s obzirom na troškove tog pošumljivanja i veliku nesigurnost, da će to pošumljivanje uspjeti iz razloga vrlo nepovoljnih metereoloških faktora. Može ovo pošumljivanje da nam i uspije, a da zatim mlada kultura strada u. starosti od 2 i 3 godine od pomanjkanja oborina preko ljeta, kao što je slučaj ovog ljeta, gdje je na lošijem staništu propalo i do 50% borića starih 2 do 4 godine. Ovo su gospodo najvažniji problemi šumarstva otoka Hvara, koje treba riješavati i riješiti. Neki su više, a neki manje važni, ali o svima jednako zavisi razvoj i prelaz k onome, što želimo, a to je, da sve šumsko zemljište koje je jedino sposobno 5S4 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1935 str. 39 <-- 39 --> PDF |
\ do određenog vremena podnijeti PTijave za sječu kako bi šumarski referent mogao na. jednom pregledati sve te šume na teret putnog paušala. Ujedno bi trebalo potpuno izvesti propise § 15—19 Zak. o šumama, u pogledu proglašenja šuma na kršu stalno ili privremeno zaštitnim šumama. Propisi ovih para: grafa nisu do danas u cjelosti izvršeni i to iz tehničkih poteškoća, na koje kod toga nailazi šumarski referent. Prema »Pravilniku o zaštitnim šumama« potrebno je, da neka šuma bude proglašena stalno ili privremeno zaštitnom, izvještaju da se prilaže slijedeće: izvadak zemljišnog uloška dotične šume; katastarski posjedovni list; pregledni nacrt dotične čestice u katastralnom mjerilu sa naznačenom najnižom i najvišom kotom; stručni šumarski nalaz o dotičnoj šumi naročito u pogledu na stanište i sastojinu. Prvo što kod tih šuma na kršu moramo imati pred očima, je to, da su to go tovo sve stalno zaštitne šume s obzirom na stanište. Drugo, koje kod toga dolazi u obzir jesu podaci, koje sam naveo u početku, a to je veliki broj šumskih posjeda, te još veći broj parcela obraslih šumom, pa zato izrada svih onih priloga, potrebnih za proglašenje svih tih šuma stalno zaštitnim šumama, prestavlja jedan tako ogroman posao, kojeg šumarski referent obzirom na vrijeme, koje mu stoji na raspoloženju i materijalna srestva, kojima se može poslužiti kod toga, ne može apsolutno da izvrši. Prikupljanje svih ovih podataka na terenu morao bi šumarski referent da također izvrši na račun onih 390 Din mjesečnog paušala, na račun kojega već mora da vrši nadzor nad gospodarenjem sa šumama, te pregled šuma i umjetnih kultura i još mnoge druge terenske poslove, koje mu propisuje »Pravilnik o uređenju šumarske službe kod opštih upravnih vlasti«. Pravilnik za proglašenje šuma stalno zaštitnim šumama može se doslovce izvr šavati samo tamo, gdje nema mnogo šuma karaktera stalno ili privremeno zaštitnog, a na kršu je to skoro nemoguće. Ali da bi se i ovdje izvršili propisi § 17—19 Zak. o šumama potrebno bi bilo taj cijeli posao pojednostavniti i jednim generalnim nare đenjem proglasiti sve šume na izrazito kraškom terenu stalno zaštitnim, te ujedno propisati način gospodarenja sa njima. Ne bude li se ovako radilo dogodiće se, da pro pisi § 17—19 Zak. o šumama još dugo neće biti potpuno izvršeni, jer treba imati u vidu, da broj šumskih posjeda u srezu hvarskom iznosi 3.574, a svaki taj posjed sa stavljen je od više parcela, koje su često raštrkane i različne s obzirom na nagib, geološku podlogu, biljni pokrov i vrste drveća, koje sačinjavaju šumu. Samo pojedno stavljenjem cijelog postupka moćiće se ovaj posao izvršiti, a inače ne. Ovo do sada bili bi problemi održavanja dobrih visokih i niskih šuma od pro padanja i uništavanja. Druga skupina problema šumarstva na otoku Hvaru bili bi problemi pretva ranja loših niskih šuma i makija u vrlo vrijedne niske šume. Ove loše niske šume nastale su uslijed neracionalnog gospodarenja t. j . prekomjerne sječe i paše, za što imamo najbolji dokaz u tome, da se ovako loše niske šume nalaze u blizini mjesta. Što idemo dalje od mjesta, to nalazimo sve bolje niske šume. Pretvaranje loših niskih šuma i makija u vrijedne niske šume može se vrlo lako i brzo izvesti na taj način, da se na takovim površinama izvrši resurekciona sječa, a praznine umjetno pošume, te nakon toga stavi cijela površina izvjestan niz godina pod zabranu paše i svakog drugog iskorištavanja. Resurekciju rado izvodi narod, jer se i najlošija makija može vrlo dobro upotrebiti za paljenje vapna. Nešto teže je umjetno pošumljivanje praznina, te čuvanje kasnije ovakovih pomlađenih šuma od paše koza i sječe kića, a to pogotovo još i zbog toga, jer su to uglavnom općinske šume. Zbog toga, da se ubrza pomlađenje ovih devastiranih općinskih niskih šuma i makija, te da se olakša kasnije njihovo čuvanje od ponovnog devastiranja, bilo bi vrlo podesno, kad bi se sve ovakove općinske površine razdijelile proporcionalno među pripadnike dotične općine. Od ove podjele treba isklju 583 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1935 str. 38 <-- 38 --> PDF |
Zbog ovog što sam naveo potrebno je da se za sječu kića u općinskoj niskoj: šumi zavede izvjestan red, a to će se najbolje postići na taj način, ako se izvjesne površine općinskih niskih šuma izluče jedino za sječu kića. Ova izlučena površina treba: da odgovara potrebi dotičnog mjesta. Izlučenu površinu potrebno je vidljivo označiti u terenu i razdijeliti je na pet jednakih dijelova, tako da se sječa kića na jednom od: ovih dijelova ponavlja svake pete godine. Sječa kića ima se obavljati sa mašklinom, potpuno razizemno, jer će na taj način iz panjeva opet potjerati mnogobrojni i snažni izbojci. Ako se na ovaj način reguliše sječa kića i strogo pazi, da se to u cjelosti i tako. vrši, možemo biti potpuno sigurni, da će se na ostalim površinama niska šuma odlično, i brzo razvijati. Vrijeme, kada se može sječa kića vršiti, malo je teže odrediti i to zbog toga, jer je kiće za hranu stoke najpotrebnije baš onda, kada sječa mladih izbojaka nije najzgodnija s obzirom na mogućnost ponovnog tjeranja mnogobrojnih i snažnih izbojaka iz panjeva, a to je ljeto, kada vlada najveća oskudica na paši i to zbog velike suše. Uslijed navedenog, ako se česmine potuku ljeti, ne tjeraju tako snažne izbojke iz panjeva kao česmine potučene u jesen, preko zime i u proljeće. Potpuno zabraniti sječu kića preko ljeta je gotovo nemoguće. Jedino bi se ovo moglo riješiti na taj način, da se svi vlasnici koza i ovaca prisile da uzmu zajedničkog pastira, koji će svu ovu stoku preko ljeta tjerati na pašu i to na onaj dio izlučene površine za sječu kića, koji će dioi u jesen doći na red za sječu kića. Slijedeći problem za održanje visokih i niskih šuma, je proble m sječ e ti h šum a i u vezi s tim proglašenje većine tih šuma za stalno zaštitne šume. U § 74 Zak. o šumama dozvoljeno je privatniku slobodno iskorišćavanje vlastitih, šuma pridržavajući se odredaba Zakona o šumama. Privatnik je dužan samo prijaviti sječu šume opštoj upravnoj vlasti prvog stepena radi unosa u iskaz izvedenih sječa u koliko se ne radi o šumi proglašenoj za stalno ili privremeno zaštitnu ili o šumi za koju, je sastavljen privredni plan ili program. Ako bi se ovo doslovce izvršavalo, bez obzira na druge propise Zakona o šumama, koji to ograničuju, budite uvjereni, da bi kod današnjeg teškog stanja težaka-vlasnika šuma, brzo nestalo svih dobrih privatnih niskih šuma, a i visokih, a na njihovo mjesto došle bi šikare, makije, a djelomično i goleti. Uzrok ovome bio bi u tom, što u podnesenoj prijavi za sječu od strane vlasnika šume nebi nikad bili navedeni tačno svi podaci iz kojih bi se moglo vidjeti, da li je sječa šume u skladu sa svim propisima §§ 5 do 47 Zak. o šumama. Provjeravanje istinitosti tih podataka u prijavi za sječu preko općinskih lugara gotovo je nemoguće iz razloga, koje sam naveo kod tretiranja pitanja općinskih lugara. Ostalo bi dakle jedino to, da sreski šumarski referent povjeruje podacima navedenim u prijavi i dozvoli sječu šume, a prigodom službenih putovanja po srezu na teret putnog paušala da se na licu mjesta uvjeri, da li su navodi u podnesenoj prijavi za sječu odgovarali istini i da li se je kod sječe vlasnik držao svih propisa §§ 5—47 Zakona o šumama. Budite uvjereni gospodo, da bi se kod teškog ekonomskog stanja, u kojemu se velika većina vlasnika šuma nalazi, sreski šumarski referent na licu mjesta uvjerio, da kod velikog dijela prijava za sječu nisu bili tačni svi podaci u prijavi, a isto tako da sječa nije zbog toga izvršena tačno prema propisima §§ 5—47 Zakona o šumama. Posljedica ovoga bila bi propadanje šuma i gomilanje prijava i kazni za prekršaje po- Zakonu o šumama. Da se ovo spriječi, potrebno bi bilo, da se za izvođenje sječe šuma na kršu i jugu naše države donese posebna Uredba, koja će ovo pitanje regulisati. Jer lakše je i bolje spriječiti unaprijed neko zlo, nego li kasnije štetne posljedice toga zla ispravljati. Princip ove Uredbe treba da bude, da se ni jedna sječa visoke ili niske šumena kršu i jugu naše države ne smije izvesti prije nego što istu pregleda šumarski referent i na licu mjesta naredi vlasniku kako ima izvoditi sječu i to mu isto pismeno izda. Da bi se ovo moglo izvršiti, a da ne tereti ništa vlasnika šume, morali bi isti* 582 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1935 str. 37 <-- 37 --> PDF |
je povećanje broja šumskih prekršaja i uništavanja najvrednije vrste drveća u šumi, a to je česmina i planika. Ove prekršaje ne čine ova imućnija lica, koja drže koze, a ne bi ih smjela držati, nego te prekršaje čine najsiromašniji, a zbog ovih prvih. Evo iz čega to slijedi: Ovi imućniji ljudi po većim mjestima, koje sam nabrojio da drže koze, u većini slučajeva nemaju svojih vlastitih šuma. Siromašnim seljacima sa sela pruža se prilika da zarade koji dinar sječom i prodajom kića ovim imućnijim ljudima za ishranu njihovih koza. Posve je razumljivo, da težak neće lako načiniti štete sječom kića na svojoj vlastitoj šumi, ali tim prije će on to učiniti na tuđoj, a pogotovo na općinskoj šumi. U bojazni da ne bude zatečen u prekršaju on će u brzini posjeći sve vrhove najboljih česmina, koje inu pod ruke dodu, a od kako štetnih posljedica je to po dalji razvoj dotičnog stabla česmine ne treba ni da navađam. Zbog toga bi bilo potrebno, da se Uredbom o držanju koza na kršu predvidi, da koze smije da drži samo težak i to samo onaj težak, kojemu je to životna potreba i u tolikom broju kojeg ta potreba iziskuje. Šumarskom referentu treba ostaviti, da na licu mjesta ustanovi, dali netko ima uslove za držanje koza prama toj uredbi ili nema, jer on najbolje poznaje prilike u srezu i težaka u njemu. Na ovaj način, ako bi sreski šumarski referenti bili savjesni i potpuno odani svojem zvanju, najbolje bi se riješilo ovo pitanje. Ponavljam još jednom, da najprije treba ekonomski podignuti stanovnika krša i pružiti mu razna druga vrela prihoda, pa će on sam mnogo doprinijeti riješavanju ovog pitanja. Treba imati pred očima ekonomsko podizanje naroda, a ne dalje njegovo osiromašenje, jer držanje koza na kršu nije luksus, nego znak siromaštva i bijede i nesmijemo to siromaštvo i tu bjedu još više povećavati samo za to, da se šuma nesmetano razvija i zeleni. Moramo imati pred očima, da nije čovjek tu radi šume, nego šuma radi čovjeka. Šuma treba čovjeku da olakša borbu za život, a ne da zbog što boljeg njezinog razvoja čovjek trpi i stradava. Sa ovim problemom držanja koza u vezi je i problem sječe kića za ishranu koza, ovaca i druge domaće stoke. U srezu hvarskom kreće se broj koza po porodici od dvije do tri i rijetko je taj broj veći. Ograničenje koza na ovaj broj provedeno je u smislu § 166 Zak. o šumama. Kako nema zajedničkih pastira, koji bi ove koze tjerali na pašu, to se ove koze najveći dio godine drže u štali i hrane sa kićem t. j . mladim izbojcima česmine i planike. Sječa ovog kića neophodno je potrebna i zabraniti ju se ne može. Ona ne mora biti štetna po šumu, ali može biti vrlo štetna, šta više i mnogo štetnija od same paše koza u šumi, ako se ne vrši racionalno i pod strogim nadzorom. Kad bi se dozvolilo svakom, da sječe kiće kada hoće, gdje hoće i koliko hoće, možemo biti potpuno uvjereni, da bi vrlo brzo nestalo svih vrijednih niskih šuma, a na njihovo mjesto došle bi šikare i loše makije u kojima bi neracionalnom sječom vrhova bila česmina i planika dovedene do zakržljatosti i podređenog položaja prema ostalim vrstama drveća niske šume. Sječa kića može da se vrši ili na privatnom vlasništvu ili na općinskoj šumi. Na svojem vlasništvu neće težak sječom kića napraviti nikakove štete, nego će naprotiv čišćenjem suvišnih grana i izbojaka pomoći brži i bolji razvoj najljepših stabala česmine. Ali zato, ako se sječa kića vrši na općinskoj šumi možemo biti potpuno sigurni, da se sječa kića bez intenzivnog nadzora neće racionalno obavljati, nego će uvijek biti posječeni baš najljepši i najbolji izbojci česmine, uglavnom samo vrhovi najboljih stabala. U ovom slučaju razvijale bi se česmine u obliku grmova bez vrhova i sa mnogim, ali slabim izbojcima na mjestu gdje im je vrh odsječen. Ovakova sjeća kića nije rijetka pojava na općinskim niskim sumarna, jer kako sam već ranije spomenuo »općinske šume su u pogledu iskorišćavanja svačije, a u pogledu čuvanja i podizanja ničije«. 581 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1935 str. 36 <-- 36 --> PDF |
u Primorskoj banovini da dadu svoje mišljenje, što bi trebalo u toj Uredbi dodati ili izmijeniti s obzirom na prilike šumarstva Primorske banovine, jer se radi na donošenju iste Uredbe i za Primorsku banovinu. Kako je to dalje svršilo nije mi poznato, ali je i dalje ostala teška stvarnost, ostalo je po starom, da sreski šumarski referenti na terenu i dalje muku muče sa ovim neriješenim pitanjem. Ovo pitanje može da se riješi samo na jedan način, a to je da se donese jedna Uredba o općinskim lugarima, koja će tačno predviditi sve što se odnosi na spremu i opskrbu općinskih lugara, te njihov odnos prema poslodavcu i nadzornim vlastima prvog stepena. Trebalo bi odgojiti novi kadar općinskih lugara, ljudi mladih i sposobnih za napornu lugarsku službu, sa barem nekim lugarskim tečajem i ispitom, koji bi im dao najosnovnije znanje za vršenje njihove službe. Njihov odnos prema općini kao poslodavcu i šum. referentu, kao nadzornoj vlasti, trebalo bi preciznije odrediti, nego što je to u »Službenom naputku za općinske lugare od 1905 godine«, koji je u Primorskoj banovini još na snazi. Ovaj naputak za općinske lugare od 1905. godine nije loš, ali bi ga trebalo prema današnjem stanju i prilikama upotpuniti i donekle izmijeniti. Za izvjesno vrijeme dok se financijalno stanje općina ne popravi, bilo bi potrebno, da se jedan dio plate općinskih lugara prenese bilo na banovinu bilo na državu, a od općina da se naplaćuje u ime toga izvjestan prirez. Ovo bi trebalo učiniti barem kod onih općina, koje nisu u stanju da redovno isplaćuju svoje namještenike. Osim toga bilo bi potrebno postaviti u srezu barem dva bano vinska nadlugara. Neka se radije ograniče krediti za umjetno pošumljavanje, da bi se sačuvalo ono šta već imamo, jer izgleda nelogično na jednoj strani nešto podizati i to sa velikim naporom i velikim materijalnim izdacima, a na drugoj strani puštati da propada ono, što imamo već od prirode. Ovo je jedno pitanje koje bi trebalo čim prije riješiti s obzirom na čuvanje i održavanje dobrih visokih i niskih šuma od propadanja i uništavanja. Drugo isto tako važno i neriješeno pitanje je pitanje držanja koza, ograničenja broja istih, te sječe kića u vezi sa držanjem koza. Ovo pitanje držanja koza na kršu riješava se već decenijama, a da se nije moglo s uspjehom riješiti do danas i to samo zbog toga, jer se kod riješavanja tog pitanja imalo u glavnom pred očima samo šumu a ne i čovjeka, kojemu treba ta šuma da služi, jer se nije postavilo za osnovicu ekonomsko stanje i životne potrebe onoga, koji te koze drži, jer se nije riješavalo ovo pitanje uporedo sa ekonomskim podizanjem stanovnika krša. Držanje koza na kršu od strane težaka znak je siromaštva i teških ekonomskih prilika u kojima se taj težak nalazi. Podignimo u prvom redu ekonomski toga čovjeka, pružimo mu druga vrela prihoda, pa će on sam riješiti donekle ovo pitanje, a sav rad nas šumara biće na tom polju okrunjen uspjehom. Prvi dakle uslov riješavanja ovog pitanja je ekonomsko podizanje onoga, koji zbog siromaštva te koze drži, a zatim je potrebno donijeti jednu Uredbu o držanju koza na kršu, kojoj će osnovica biti ekonomsko stanje i životne potrebe onoga, koji drži koze. Posljedica ove Uredbe nesmije biti dalje osiromašenje težaka na kršu, nego baš ekonomsko podizanje njegovo, što će se u prvom redu postići na taj način, da se zabrani držanje koza onima, kojima to nije životna potreba. Na taj način dići će se vrijednost i korist od koza kod onih obitelji, koje ih drže zbog siromaštva i podmirivanja najnužnijih životnh potreba. Treba naime imati na umu, da danas, barem sam to našao na otoku Hvaru, ne drže koze samo siromašni težaci po selima, nego koze drže i imućniji težaci, te manji trgovci, obrtnici i drugi bolje stojeći ljudi po većim mjestima, a kojima to nije životna potreba. Sva ova lica imaju dovoljno prihoda i trebala bi kupovanjem mlijeka pružiti siromašnom seljaku da zaradi koji dinar. Ovo ima dvije štetne posljedice, a to je povećanje broja koza kod onih, koji prodajom mlijeka namiruju najnužnije potrebe u kući, jer padanjem cijena mlijeku moraju povećati produkciju istoga, da im prihod ostane na istoj visini. Druga štetna posljedica ovoga 580 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1935 str. 35 <-- 35 --> PDF |
Dali je to šumarskom referentu sreza hvarskog moguće, biće Vam gospodo jasno iz ovoga što slijedi: Sve šume na otoku Hvaru, kako sam već ranije naveo, jesu općinske ili privatne šume. Državnih šuma nema. Prema tome nema ni državnih lugara, te postoje samo općinski i privatni lugari. Otok Hvar ima svega 16 općinskih lugara i dva privatna, a otok Vis 6 općinskih lugara. Ni jedan od ovih lugara nema nikakvog lugarskog tečaja ni ispita, njihovo znanje prema tome u odnosu na njihovu službu je ispod svake kritike. Sve su to ljudi zemljoradnici iz one općine, odnosno iz onog sela u kojem služe t. j . vrše lugarsku službu. Ti ljudi su potpuno ovisni o ljudima u općinskoj upravi, jer ona ih postavlja, ona ih plaća, ona ih i smenjuje. Postavlja ih istina u sporazumu sa prvostepenom upravnom vlašću, ali koja korist od toga, kad su svi koji bi na tom mjestu općinskog lugara došli jednaki što se tiče spreme i znanja za vršenje svoje službe. A sada što je još gore, a to je pitanje njihove plaće. Na otoku Hvaru imaju općinski lugari slijedeće plaće: jedan ima 600 Din mjesečno a taj je za tu plaću ujedno i općinski poljar; dvojica imaju po 350 Din mjesečno; dvojica po 300 Din mjesečno; trojica po 250; četvorica po 150; dvojica po 125; jedan 83 i jedan 50 Din mjesečno. Dakle od njih 16 polovina ima plaću do 150 Din mjesečno ili do 5 Din dnevno. Lugari otoka Visa plaćeni su nešto bolje i to zbog boljeg financijalnog stanja općina na otoku Visu. Pored ovakovih plaća može li se zamisliti, da ovi ljudi vrše revno svoju službu, da redovno i svaki dan obilaze šume, koje su im povjerene na čuvanje? Ne može se ovo ni zamisliti, a ne bi bilo ni opravdano tražiti to od tih ljudi, jer ljude sa platom od 1.65 do 5 Din na dan tjerati da redovno svaki dan obilaze šume povjerene im na čuvanje značilo bi tjerati ih na prosjački štap — značilo bi ne imati savjesti, jer bi ti ljudi kod toga posla mjesečno pocjepali više cipela nego što im iznosi njihova cijela mjesečna plata. To su u glavnom ljudi sa porodicom i svojim posjedom, te bi oni kod svakodnevnog obilaženja šuma morali zapustiti svoj posjed, a posljedica toga bila bi gladovanje njihovih porodica. A sad još jedno, što pretstavlja kulminaciju neuredenosti ovog pitanja i što možda mnogi neće vjerovati da je doista tako, a to je pitanje kako ovi općinski lugari primaju od općina ovu mizernu plaću. Gospodo — niti ovih 5 do 10 Din dnevno ne primaju ovi ljudi redovno, nego prođe po više mjeseci pa i preko pola godine i više, a da općine ni dinar ne isplate na račun plate svojim lugarima. Ima slučajeva gdje općine duguju svojim lugarima plaću od više godina u iznosu preko 10.000 Din. Sva nastojanja sreskog šumarskog referenta, da se ovo pitanje od strane općina uredi, ostala su uglavnom uzaludna. Išlo se je kod toga tako daleko, da su nekim općinama na račun dugujuće plate općinskim lugarima zaplijenjeni općinski prirezi. Pa niti ovo nije mnogo pomoglo, jer Poreske Uprave isplatile su općinskim lugarima tek nekoliko stotina dinara za vrijeme od preko godinu dana, a to zbog toga, jer su općinski prirezi još ranije zaplijenjeni za razna druga dugovanja takovih općina. Zbog ovakovog stanja ovog pitanja nisu ni općine samo krive. Stanje nekih općina je vrlo teško. Neke općine su prezadužene, prihodi su im upravo minimalni, a rashodi prema prihodima dosta veliki. Ima možda nešto krivice i na općinama, koje se nisu starale da na vrijeme dovedu u ravnotežu općinske rashode sa prihodima, i u to neću da ulazim, ali ima dosta krivice i na nama šumarima, jer ovom pitanju nije posvećivana dovoljna pažnja. Od oslobođenja do danas prošlo je 17 godina. Kroz to vrijeme donesene su razne Uredbe i Pravilnici odnoseći se na šumu i šumarstvo, pa zar kroz to vrijeme nije nitko osjetio potrebu, da se donese jedna Uredba o općinskim lugarima, koja bi ovo neriješeno pitanje potpuno uredila. Prošle godine donesena je ovakova Uredba za Dravsku banovinu, nakon čega je traženo od svih šumarskih referenata na srezovima. 579 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1935 str. 34 <-- 34 --> PDF |
Ovo su glavni načini iskorišćavanja šuma i makije na otoku Hvaru, koji se danas faktično i vrše. Osim ovih načina iskorišćavanja mogle bi se šume i makija iskorišćavati i na mnoge druge načine, ali u razlaganja njihova ne ću ući, jer bi me to predaleko odvelo od predmeta ovog referata. Gospodo, kad sam ovako u kratkim crtama opisao elemente šume na otoku Hvaru, prilike pod kojima se ta šuma danas razvija i koristi koje narod od tih šuma danas crpi, dozvolite mi da sada pređeni na temu samog predavanja, a to je »Problemi šumarstva na otoku Hvaru«. Ovi problemi su mnogobrojni i raznovrsni, neki su više, a neki manje važni. Riješenje ovih raznih problema potrebno je izvesti što brže, jer bez njihovog brzog i ispravnog riješenja ne može šumarstvo na otoku Hvaru da se razvije do one visine, do koje bi bilo potrebno da se razvije, niti može da šuma na otoku Hvaru igra potpuno. onu ulogu, koja joj je namijenjena s obzirom na ekonomsko podizanje naroda. Moramonaime imati u vidu da pored nabrojenih materijalnih koristi ima šuma na otoku Hvar i jednu posebnu važnost, a ta je da šuma igra veoma veliku ulogu kod unapređivanja prometa stranaca, što postaje sve veće vrelo prihoda svih većili mjesta otoka Hvara, a preko njih ujedno i ostalih manjih mjesta na otoku. Probleme šumarstva otoka Hvara možemo razdijeliti u tri grupe i to: 1) problemi čuvanja i održavanja dobrili visokih i niskih šuma od propadanja i uništavanja radi neracionalnog gospodarenja; 2) problemi pretvaranja loših niskih šuma i makija u vrijedne niske šume; 3) problemi umjetnog pošumljivanja i privođenja boljoj kulturi krša i goleti, te ostalih uepošumljenih šumskih površina. Od ove tri grupe problema po mojem mišljenju najvažniji su i na prvom mjestu dolaze problemi prve grupe. Jednako važna je i druga grupa problema, a problemi treće grupe dolaze na zadnje mjesto i zauzimaju posebno mjesto, kako s obzirom na način riješavanja tih problema, tako i s obzirom na troškove s time skopčane, zbog čega sam i stavio ovu grupu problema na posljednje mjesto. Brzom i ispravnom riješenju problem a čuvanj a i održanja dobrih visokih šuma stoje danas na putu mnoge zapreke, od kojih bi se neke mogle i morale ukloniti i to što prije. U prvom redu dolazi ovdje pitanje uređenja lugarske službe, jer akohoćemo nešto čuvati i sačuvati, moramo imati sposobne u svakom pogledu ljude, koji će nam da čuvaju, odnosno, koji će sva naša naređenja oko čuvanja na licu mjesta kontrolirati, dali se ta naša naređenja u cijelosti i izvršavaju i o svemu tome nas potpuno i tačno izvještavati. Šumarski referent ne može da svuda dospije ili može da dođe prekasno, a kad bi on bio o svemu na vrijeme i tačno izvješten, bila bi njegova služba i nadzor, da se izvršuju svi propisi Zakona o šumama, te propisi raznih Uredaba i Pravilnika, mnogo lakši i uspješniji. Sam otok Hvar dug je 90 km, saobraćajne veze su ispod svake kritike. Uređenih puteva ima samo oko 20 do 25 km, a ostalo su sve obični puteljci i kozje staze. Srez Hvarski sačinjavaju otoci Vis i otok Biševo, te mnogo manjih otočića. Teren svili ovih otoka i otočića je s obzirom na konfiguraciju vrlo težak, a šume se nalaze k tome još na najtežim položajima, često obilaženje ovih šuma i kontrolisanje gospodarenja sa istima na licu mjesta lično po šumarskom referentu je vrlo otešćano s obzirom na materijalna srestva, koja mu za to stoje na raspolaganju. Za sva putovanja po srezu u svrhu nadzora i kontrole nad gospodarenjem sa šumama općina i privatnika prima šumarski referent sreza hvarskog paušal od 390 dinara mjesečno. Ovaj iznos nije dovoljan da šumarski referent pod navedenim prilikama često obilazi sve šume sreza hvarskog i preostaje mu jedino, da se pomogne na taj način, da preko čuvara šuma t. j . općinskih lugara upotpuni ovaj intenzivan nadzor nad gospodarenjem sa šumama i ujedno kontrolira dali se sve izvršava što se naređuje u smislu propisa Zakona o šumama. 578 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1935 str. 33 <-- 33 --> PDF |
razvoju ili se u opće još ne primjenjuju. Visoke šume iskorišćavaju se za tehničke svrhe (brodogradnja ribarskih ladica) i za gorivo. Osim toga upotrebljava se kora od bora za bojenje ribarskih mreža za zaštitu od propadanja. Niska šuma iskorišćava se za gorivo, a grane i otpatci kod sječe niskih i visokih šuma, te makija iskorišćava se za paljenje vapna. Posebna i velika korist od niskih šuma i makija je ona, koju one daju u vidu kića t. j . mladih izbojaka i grana, koje služe za hranu stoke i na taj način zamjenjuje niska šuma i makija pašnjake i nadomješta nestašicu trave i ostale hrane za ishranu stoke. Osim toga iskorišćavanje niskih šuma i makija za paljenje vapna je u toliko važnije, što se na taj način može dobro iskoristiti i najlošija niska šuma i makija, koja se danas ni na koji drugi način nebi mogla iskoristiti. Prosječno se upali godišnje ua otoku Hvaru do 40 vapnenica ukupne sadržine do 30.000 kvintala vapna, što uz cijenu vapna od 18 dinara po kvintalu pretstavlia vrijednost od 540.000 dinara. Uzme li se kod toga još u obzir, da se paljenjem vapna zanimaju baš najsiromašniji slojevi naroda, koji na taj način uglavnom prehranjuju sebe i svoje porodice, to ovaj način iskorišćavanja loših niskih šuma i makija postaje još važniji. Još jedan način iskorišćavanja elemenata makije na otoku Hvaru je vrlo važan, a postati će sigurno s vremenom još važniji, a to je iskorišćavanje ružmarina za dobivanje ružmarinovog ulja. Na zapadnom dijelu otoka u dužini od oko 30 km te na svim otočićima ispred mjesta Hvara t. zv. Paklenim otocima i otoku Šćedro nalazimo toliko mnogo ružmarina, da on na nekim mjestima čini prave plantaže. Na ostalom dijelu otoka nema ružmarina ili se on pojavljuje u malenoj mjeri. Iz prikupljenih podataka proizvedene su slijedeće količine ružmarinovog ulja: 1. U godini 1930. - 9,500 kg u vrijednosti 475.000 dinara — (kg 50 Din) 2. U » 1931. — 10.500 kg u » 420.000 » (kg 40 Din) 3. U » 1932. — 11.000 kg u » 352.000 » (kg 32 Din) 4. U » 1933. — 8.000 kg u » 256.000 » (kg 32 Din) 5. U » 1934.- 7.000 kg u » 245.000 » (kg 35 Din) Meda od ružmarina prema dobivenim podacima proizvedeno je na otoku Hvaru u godini 1934. ukupno 25.000 kg u vrijednosti od 250.000 dinara. Uzme li se u obzir, da se za dobivanje ružmarinovog ulja ne iskorišćava ni jedna trećina sveukupnog ružmarina postaje nam potpuno jasno, koliki kapital uslijed toga godišnje propada. Produkcija ružmarinovog ulja vrši se na taj način, da se svake treće godine u mjesecu augustu požanju mladi izbojci ružmarina i slože u hrpe da se osuše, a kad se osuše skuplja se sav ružmarin na gomilu i tu se otstrani lišće od grančica. Čisto i suho lišće otprema se u mjesto, gdje se u postrojenjima sličnim onima za pečenje rakije destilacijom dobije ružmarinovo ulje. Razlika je ovdje samo ta, što se suho lišće ružmarina ne miješa pri tome sa vodom, nego se zbijeno naslaže u kotao na rešetku, ispod koje je voda. Zagrijavanjem se voda isparuje i sa vodenom parom koja prolazi kroz lišće ružmarina odlazi i ulje ružmarinovo. Kondenzacijom vodene pare odjeli se u posebnim posudama ulje od vode na taj način, što ulje kao specifički lakše pliva na vodi. Sto kilograma suhog lišća od ružmarina daje 1.25 kg ružmarinovog ulja. S obzirom na ovako veliku korist od ružmarina (a i jer se ružmarin na otoku Hvaru nalazi u svojem optimumu, što se vidi iz njegove raširenosti i jake izbojne snage) potrebno je zaštićivati ga od propadanja, što će se postići najlakše na taj način, ako se na položajima gdje ima dosta ružmarina ne vrše nikakova umjetna pošumljavanja, osobito ne sa borom, jer ružmarin kao eterična biljka traži za dobro uspjevanje mnogo sunca i svjetla, te uopće ne podnosi zasjenu a pogotovo brzo propada pod borom. 577 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1935 str. 32 <-- 32 --> PDF |
niske šume, pogotovo one u blizini mjesta i na općinskom zemljištu radi prekomjerne i neracionalne sječe kiča česmine i planike. Ukupna površina borovih šuma navedena prema statističkim podacima u zbilji je nešto veća i to zbog toga, što su natrag 20 godina propali od filoksere mnogi vinogradi zasađeni starom domaćom lozom. Kako je ova loza bila skromna na dobrotu tla, to je zbog toga bila posađena i na slabijim staništima, te na padinama brežuljaka sa dosta plitkim slojem zemlje crljenice. Nakon propadanja ove domaće loze od filoksere nisu ove površine mogle biti zasađene sa amerikanicom t. j . cijepljenom lozom na divljoj podlozi i to baš iz razloga, jer ova loza za dobro uspjevanje traži duboku i plodnu zemlju. Zbog toga spušteni su vinogradi sa padina u uvale, doline i polja, a površine na padinama ostale su puste i neobrađivane. Nešto naletom sjemena sa okolnih borovih stabala a nešto i umjetnim načinom sijanjem i sadnjom pojavio se na ovako napuštenim površinama borov podniladak. Tako danas na dosta mjesta možemo vidjeti u 10 do 15 godišnjoj borovoj sastojini naslagane velike gomile kamenja, te ostatke zapuštenih maslina, što je najbolji dokaz, da je dotično zemljište bilo nekada upotrebljavano u poljoprivredne svrhe. Šuma na otoku Hvaru vrlo je interesantna, kako s obzirom na vrste drveća koje je sačinjavaju, tako i s obzirom na koristi, koje ona danas daje i koje bi mogla davati, kad bi se sve u njoj iskorišćavalo. Visoke šume sastavljene su od četinjača i to: 1) Alepskog bora (Pinus halepensis); 2) Crnog bora (Pinus laricio); 3) Primorskog bora (Pinus maritima); 3) Pinjola (Pinus pinea — vrlo malo dolazi); 5) Čempresa (Cupressus sempervirens pyr. et hör). Niska šuma i makija sastavljena je od listača i četinjača i to: 1) Česmine Quercus ileks) ; 2) Planike (Arbutus unedo) ; 3) Smrče (Pistacea terebinthus); 5) Mirte (Myrtus italica); 6) Vrijesa velikog i malog (Erica arborea et carnea); 7 Smriča (Juniperus oksicoedrus); 8) Pukinje (Juniperus macrocarpa); 9) Crnog jasena (Fraksinus ornus); 10) Gluhača - somine (Juniperus phoenicea); 11) Ružmarina (Rosmarinos ofricinalis) ; 12) Pelina (Cistus monspelienlis). Sve nabrojene vrste drveća nemaju jednaku važnost s obzirom na koristi koje narod danas od njih crpi. Od četinjača najvažnije su alepski bor, crni bor, primorski bor i čempres, a od listača česmina, planika i ružmarin. Ne slijedi iz toga da ostale vrste ne daju nikakove koristi, niti da ne bi mogle davati, ali s obzirom na potrebe i načine iskorišćavanja koji se danas vrše, te koristi mnogo zaostaju za koristima navedenih vrednijih vrsta drveća. Visoke šume nastale su prirodnim putem ili umjetnim pošumliavanjem, a niske šume jedino prirodnim putem. Visoke šume četinjača zauzele su uglavnom bolje položaje, te sjeverne ekspozicije. Ali za to imamo vrlo dobrih borovih sastojina i na južnim ekspozicijama pogotovo u uvalama blizu mora. Do 400 m nadmorske visine imamo sastojine alepskog bora, a iznad 400 m dolaze sastojine crnog bora. Na boljim staništima, sjevernim ekspozicijama, te položajima dosta udaljenim od mjesta nalazimo vrlo vrijedne izdanačke šume, u kojima prevladava česmina i planika, a primješan nalazi se dosta veliki vrijes i zelenika. Na lošijim staništima, te položajima koji su bliži naselja dolazi loša niska šuma ili bolja makija sastavljena od svih vrsta listača i četinjača, koje sam ranije naveo (osim borova i čempresa). Na vrlo slabim staništima, južnim ekspozicijama i položajima u blizini naselja nalazimo nisku lošu makiju sastavljenu od ružmarina, pelina, malog vrijesa, gluhača i smriča. Kod ovakove makije daje danas jedino veću korist ružmarin, a ostalo ne daje gotovo nikakve koristi. Ovakove površine redovno se upotrebljavaju i za pašnjake. Ako se danas događa još, da nekoji sastavni dijelovi makije ostaju neiskorišćeni ili ne daju velike koristi, nije to zbog toga, što ti elementi šume ne bi mogli davati koristi, nego je to zbog toga, što su načini iskorišćavanja tih elemenata šume tek u 576 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1935 str. 31 <-- 31 --> PDF |
visine. Uslijed razornog djelovanja atmosferilija, te erozivnog djelovanja vode kroz stoljeća, odnosila je voda sa brežuljaka i padina zemlju i ostali sitni materijal u uvale, doline i polja, te tamo taložila sav taj materijal. Na taj način nastala su mnoga plodna polja i uvale, koje se jedino iskorišćavaju u poljoprivredne svrhe. Zemlja u poljima je ili zemlja crljenica ili t. zv. brečaste zemlje t. j . zemlja erljenica izmješana sa dolomitnim pijescima ili zemlju sačinjavaju pjeskovite ilovače ili ilovačke pjeskulje. Zemlja crljenica i brečaste zemlje nastale su uslijed razornog djelovanja atmosferilija na vapnence i dolomite, te odnašanja time dobivenog sitnijeg materijala erozivnim djelovanjem vode u uvale, doline i polja. Pjeskovite ilovače ili ilovaste pjeskulje su obratno maritimnog porijekla i polja su u tom slučaju nastala uslijed pomjeranja zemaljske kore, tako da su izvjesne površine dna morskog uslijed toga uzdignute na površinu. Dokaze za ovo imamo u polju, koje se proteže od Starigrada do Jelse u dužini od 11 km, i to u tome, što medu slojevima kamenja ispod zemlje nalazimo fosilne ostatke raznih morskih riba i trava vrlo dobro sačuvane. Nekoliko ovakovih primjeraka nalazi se i u uredu sreskog šumarskog referenta u Hvaru. Temeljnu podlogu čine vapnenci i dolomiti i to u zapadnom dijelu otoka u glavnom vapnenci a u istočnom dijelu dolomiti. Ukupna površina sreza hvarskog iznosi 41.273 ha, od čega je 40.182 ha produktivna površina, 1.091 ha neproduktivna površina kao kuće, zgrade, ceste, putevi i t. d. Od produktivne površine prema podacima poreskog Katastra i šum. statistike . otpada na poljoprivredno zemljište 20.816 ha ili 52%, a na šumsko zemljište 19.366 ha ili 48%. Od 19.366 ha šumskog zemlišta otpada na zemljište obraslo šumom (visoke i niske šume, te makija) 16.325 ha ili 39% od ukupne površine sreza, a 3.041 ha na pašnjake, goleti i krš. Od 16.325 ha površine obrasle sa šumom otpada na: 1) Visoke borove šume 2.990 ha ili 18% svih šuma; 2) Niske šume ili makiju 13.335 ha ili 82% svih šuma. Po vrsti vlasništva otpada na: 1) općinske šume 7.564 ha ili 38%; 2) šume samostana i crkava 1.843 ha ili 11%; 3) šume raznih privatnika 9.959 ha ili 51% svih šuma. Državnih šuma u srezu hvarskom u opće nema. Ukupan broj šumskih posjeda iznosi 3.574 a od toga otpada: 1) na posjede veličine preko 1.000 ha 4 posjeda; 2) od 301 do 1000 ha 5; 3) od 101 do 300 ha 13; 4) od 51 do 100 ha 17; 5) od 11 do 50 ha 152 i 6) od 1 do 10 ha 3.384 (95%). Svi ovi podaci nisu apsolutno tačni, ali su vrlo važni, jer iz njih rezultiraju svi problemi šumarstva otoka Hvara i sav rad šumara kod riješavanja istih. Kod riješavanja tih problema moraju se uvijek imati pred očima ovi statistički podaci, ako se hoće te probleme ispravno riješiti. Prvo što iz tih podataka vidimo je to, da se srazmjerno dosta velika površina sreza nalazi pod šumom, zatim da su to uglavnom niske šume ili makije, te da veliki dio šumskih posjeda t. j . 95% otpada na male šumske posjede veličine od 1 do 10 ha. Vrlo je važno-i to da na općinske šume otpada 38% ukupnih šuma, a na privatne šume 51%, što je tim važnije jer su ove općinske šume u najvećem dijelu niske i to loše niske šume i makije koje bi trebalo racionalnim gospodarenjem i to u prvom redu resurekcijom i umjetnim popunjavanjem praznina pretvoriti u dobre niske šume. Na ovo vratiću se kod iznašanja samih problema šumarstva otoka Hvara. Pašnjaka ima srazmjerno dosta malo, ako nećemo u pašnjake ubrojiti i one niske šume i makije, koje se danas također u tu svrhu upotrebljavaju. Ako k tome još dodamo, da su ove površine, koje se tretiraju kao pašnjaci u stvari vrlo loši pašnjaci, na kojima ima nešto bolje paše tek u vremenu od oktobra do marta, mora nam postati jasna činjenica, da u ostalo vrijeme godine ulogu pašnjaka mora da preuzme na sebe niska šuma i makija, koja kičem česmine i planike nadomješta u to vrijeme nestašicu trave i ostale krme za ishranu stoke. Uslijed ovoga su baš i stradale mnoge . 575 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1935 str. 30 <-- 30 --> PDF |
Pregled II. Bro j03 dan a Temperatura i a ´» § 6 o S .. so .. ´aSo O M j e s e e ´S e a S a " 0 ai o 5 a. ci o 3 eu o kišnih min. »C maks. »C srednja »C d m m & "SP S" S.S. g. a — p c3 ce o) Januar 27 3 9 0 160 8-0 es ^170 59-5 sa 6 Februar 24 2 2 — 2-2 17-2 7-5 203 124 8 Mart 22 7 14 4-0 20-0 12-0 134 91-5 22 April 28 2 12 4 2 24-7 14-4 221 55-9 4 * CO Ci Maj Juni Juli 28 30 31 1 8 5 5 132 15-2 14-0 28-5 29-2 332 20-8 222 23-6 331 326 377 199 304 83-8 7 7 6 August 31 7 15-2 320 23-6 338 71-3 9 Septembar 29 1 7 160 290 225 259 596 5 Oktobar 28 1 7 6 6 25-7 161 110 28 6 5 Novembar 25 4 10 3 2 22-4 12 8 174 632 9 Decembar 18 11 12 4 3 17-4 10-8 110 116-2 11 Godišnje 321 32 98 — 2´2 332 15-5 2753 689-3 99 dovoljna dokazuje nam 1934. god. a da uzrok neuspjeha umjetnog pošumljivanja leži u lošoj raspodjeli oborina tokom godine dokazuje nam 1933. godina. Evo iz čega to slijedi: 1933. god. palo je ukupno 1.013 mm borina, od toga palo je u mjesecima januar, februar, oktobar, novembar i decembar 749 mm ili 74%, a u mjesecima mart do septembra palo je samo 264 mm ili 26%. Obratno je bilo 1934. god. kada je u mjesecima januar, februar, oktobar, novembar i decembar palo 277 mm ili 40%, a u mjesecima mart do septembra 412 mm ili 60%. Iz ovoga slijedi, da 90% uspjeha svakog rada šumara na umjetnom pošumljivanju leži u raspodjeli oborina tokom godine, jer iz navedenih podataka jasno je, da je 1933. god. i pored toga, što je bilo za 324 mm oborina više od 1934. god. bila jako loša godina za uspjeh umjetnog pošumljivanja, a 1934. opet i pored samo 689 mm bila .je odlična za uspjeh umjetnog pošumljivanja. Po konfiguraciji otok Hvar pretstavlja teren valovit, sa mnogim brežuljcima i uvalama, te većim i manjim poljima. Najviši vrh »Sv. Nikola« ima 626 m nadmorske Pregled III. .. a oO Mjese c Bro j dan a 1a m § tZ = 5 S a o 3z-c kišnih Temperatura min. C maks. c srednja °C ..S .cc 43 S a m 03 ´2\I o o S ss a & ai c3 § s Januar 21 6 13 -4-5 13-8 4-6 127 156-5 8 Februar 18 5 7 — 2-4 15-8 6 7 139 561 16 Mart 27 3 8 — 1-4 185 8-5 256 18-8 9 April 28 2 5 1*6 226 12-0 280 23-2 16 CO en Maj 27 4 3 4 6 275 160 289 310 20 Juni 30 2 140 37-0 255 383-5 1-6 6 Juli 30 1 3 150 326 238 387-25 22-9 August 30 1 5 16-4 325 244 367 42-0 6 Septembar S 74 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1935 str. 29 <-- 29 --> PDF |
Iz melereoloških podataka za 1933, 1934 i 1935 god. do mjeseca septembra, koje podatke sam dobio od metereološke stanice, koju vode fratri franjevci u mjestu Hvaru, vidi se jasno, kako su svi ovi klimatski i metereološki faktori za vrijeme ljeta vrlo nepovoljni po razvoj šume i svaki rad na umjetnom podizanju iste. U detaljno prikazivanje i razlaganje istih ne mogu ovdje da ulazim, jer bi mi to oduzelo previše vremena i predaleko bi me odvelo od same teme Biće dosta da navedem samo neke kumulativne podatke i da spomenem da po više mjeseci preko ljeta znade proći, a da ne padne ni jedna jača kiša, a maksimalna temperatura preko dana da se znade popeti i preko 37° C. Pridodamo li k lome jaku insolaciju preko ljeta, minimalnu naoblaku, česte vjetrove i osobine vapnenca i zemlje crljenice na njemu, da lako propušta i gubi i ono malo vlage, postati će nam još jasnije kako postoji velika opasnost neuspjehu i propadanju svih radova na umjetnom podizanju šuma na kršu. Detaljni metereološki podaci za 1933, 1934 i 1935 godine do mjeseca septembra navedeni su u pregledima 1, Il î 111. Pregled I. .. c 3 oO Mjese c Bro j dan a 03 -d ej 3 .5 . la » i l o 3 — o kišnih Temperatura min. »C maks. »C srednja »C 53 rt đ"S " » »3 O S a g-s je es a" 03 m 03 ë s. <—) CD Januar 26 5 13 -ro 17-5 8 2 114 206-2 Februar 19 9 11 — 1-4 187 8-6 139 112-3 Mart 27 4 7 0 18-5 9-2 238 28-2 April 28 2 7 6 4 20 8 186 272 32-3 Maj 31 H 100 233 166 283 301 CO Juni 27 3 11 140 260 20-0 322 87-1 Ci Joli 31 4 160 332 24-6 409 199 August 31 1 17-0 335 25-2 397 2-0 Septembar 26 4 4 14 0 27-5 20-7 293 64-9 Oktobar 28 3 9 8-6 24-5 16-5 237 102-6 Novembar 2. 8 18 6 0 21-8 13-9 117 1220 Decembar 12 14 31 0 6 16-8 8-7 68 208-1 9 Gođišnj e 308 52 127 — 1-4 33-5 16-0 2889 1013-7 Iz ovih tabelarnih pregleda metereoloških podataka vidi se da je: I. Ukupna količina oborina iznosila: 1 god. 1933 1.013 mm; 2) god. 1934 689 mm (za 324 mm manje nego 1933); 3) god. 1935 (do septembra 349 mm prema 518 mm 1933 i 424 mm 1934). II. Kroz tri najkritičnija mjeseca za uspjeh umjetnog pošumljivanja t. j . juni, juliaugust palo je: 1) god. 1933 109 mm ili 11% ukupnih oborina, a max. temp. bila je 33.5° C; 2) god. 1934 185 mm ili 27% ukupnih oborina, a max. temp. bila je 33.2" C; 3) god. 1935 63 mm, a max. temp. bila je 37° C. — III. Najmanje oborina palo je: 1) god. 1933 u augustu samo 2 mm, a max. temp. 33.5" C; 2) god. 1934 u junu samo 34 mm max. temp. 29" C; 3) god. 1935 u junu samo 1.6 mm, a max. temp. 37° C. Iz ovih podataka slijedi uspjeh umjetnog pošumljivanja. Navesti ću, da su 1933. god. uslijed pomanjkanja vlage preko ljeta propadale ne samo jednogodišnje sadnice na terenu, nego i sadnice stare 2, 3 i 4 godine. Isti slučaj je i ove godine. Ukupna količina oborina preko cijele godine nije premalena, nego su jedino te oborine nepovoljno razdijeljene preko cijele godine. Da je ukupna količina oborina 573 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1935 str. 28 <-- 28 --> PDF |
lug. Josip Zaluški (Hvar): ´ PROBLEMI ŠUMARSTVA OTOKA HVARA.* Uprava Jugoslavenskog Šumarskog Udruženja u Zagrebu zamolila me, da na glavnoj godišnjoj skupštini u Splitu i Jelsi održim predavanje o problemima šumarstva otoka Hvara. Ovome pozivu rado sam se odazvao i smatram se osobito počašćen, da kao sreski šumarski referent sreza Hvarskog iznesem pred ovako visokim šumarskim iorumom probleme šumarstva otoka Hvara. Nastojaću da ove probleme prikazem što bolje i u što jasnijem svijetlu, ne samo zbog njihove važnosti po šumarstvo otoka Hvara, nego u prvom redu i zbog toga, jer su mnogi od tih problema zajednički svima srezovima na kršu i otocima Primorske banovine. Brzo i ispravno rješenje tih problema mnogo će doprinijeti napretku i razvoju šumarstva na kršu i jugu naše države, gdje ono ima posebnu i vrlo važnu zadaću. Kod prikazivanja tih problema paralelno ću odmah navesti i svoje mišljenje, kako da se ti problemi najbolje i najbrže riješe, pa ako kod toga kogod od prisutne gospode bude mišljenja, da bi se ti problemi mogli riješiti na drugi jednostavniji i uspješniji način, molim tu gospodu da me izvinu i to pripišu mojoj kratkoj praksi i njihovom većem stručnom, teoretskom i praktičnom znanju. Kao sreski šumarski referent nalazim se već dvije godine na Hvaru i kroz to vrijeme imao sam prilike, da se na licu mjesta upoznam sa mnogim neriješenim ili bar nepotpuno riješenim pitanjima, koja mnogo smetaju i koče brz razvitak i uspješan rad na čuvanju i podizanju mnogo vrijednih šuma otoka Hvara. Gospodo, prije nego što pređeni na prikazivanje biti tih problema i načina kako da se oni najbolje riješe, dozvolite mi da u kratkim potezima prikazem sve sastavne elemente šume otoka Hvara, kako s obzirom na stanište tako i s obzirom na sastoiinu, te zatim sve načine iskorišćavanja šuma na otoku Hvaru, jer su sa svim tim spomenuti problemi šumarstva otoka Hvara usko vezani. Srez hvarski sastoji se iz otoka Hvara, otoka Visa, otoka Biševa i mnogih manjih otočića. Kod daljnjih prikazivanja zadržavaću se najviše na činjenicama i podacima otoka Hvara s razloga, jer su mi za otok Hvar sve te činjenice i podaci najbolje poznati, i jer u glavnom sve to važi i za sve ostale otoke sreza hvarskog. Otok Hvar proteže se od istoka prama zapadu u dužini od 90 km, a prosječna širina iznosi mu 5—10 km, spada medu naše najduže i najinteresantnije otoke s obzirom na klimu, a s tim u vezi i šumarstvo i poljoprivredu, te promet stranaca, koji se u zadnje vrijeme sve više razvija. Mjesto Hvar na istom otoku s pravom nosi ime »Jugoslavenska Madeira«, a vino sa otoka Visa dobro je poznato sa svoje odlične kvalitete pod imenom »viški opol«. Smokve iz mjesta Qdinj i Bogomolje na otoku Hvaru poznate su na svim domaćim i stranim tržištima kao najbolje smokve cijelog mediterana. Klima otoka Hvara je izrazito mediteranska klima, a odlikuje se toplim ponajviše suhim ljetima, te blagom i vlažnom zimom. Jesen i proljeće su vrlo kratki i čine samo prelaz iz ljeta u zimu i iz zime u ljeto. Zima nema one bitne karakteristike kao zima na kontinentu i u unutrašnjosti naše države, t. i. ona nije period niskih temperatura i doba mirovanja vegetacije. Baš obratno na otoku Hvaru prestavlja jesen, zima i proljeće period bujne vegetacije sve flore, a ljeto pretstavlja opet period mirovanja sve flore. Uzrok ovog mirovanja vegetacije preko ljeta leži u visokoj temperaturi, prevelikoj insolaciji i pomanjkanju oborina za vrijeme ljetnih mjeseci, a uzrok bujnoj vegetaciji preko zime leži u obilju oborina i blagoj klimi za vrijeme zimskih mjeseci. * Referat održan na glavnoj 59. godišnjoj skupštini J. Š. U. 18 septembra 1935 u Jelsi na otoku Hvaru. 572 |