DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1935 str. 24     <-- 24 -->        PDF

skim šumama. Calycotome infesta (kapinika) spada medu rijetke elemente makije, a-.
Spartium junceum među još rijeđe.


Osim ovih grmova, koji pretstavljaju glavne elemente makije, postoji još takovilv
koji zapravo ne spadaju među bitne sastavne dijelove makije, a koje više puta.
u istoj nalazimo, kao na pr.: Olea Oleaster (divlja maslina), Ceratonija Siliqua (rogač),
Ouercus eoceifera (divlja komorika), Quercus Suber, Nerium Oleander (leandar)
i t. d.


U makijama nalazimo doduše više puta i takovih elemenata kojima preko zime.,
opada lišće, a to su oni elementi, koji su se uselili iz drugih zona, kao n. pr.: Ouercus.
pubesces, Ouercus Cerris, Ostria carpinifolia, Corylus Avellana, Fraxinus ornus itd..
Za makiju su također mnogo karakteristične razne penjačice kao: Smilax aspera,
Rosa sempervirens i razne padačice kao Clematis flammula, Vitis silvestris, Lonicerai
implexa itd.


Uz razne biološke elemente makije, koje smo do sada spomenuli, nemožemo a
da ne spomenemo također da u ovoj formaciji nalazimo više stotina raznih jednogodišnjih
i višegodišnjih travolikih biljaka.


Važnost makije ne sastoji se samo u tome što ona vrši neko mehaničko´ vezivanje
zemljišta, koje bi inače bilo izloženo kišama i vjetrovima te prema tome de-nudacij´i,
nego je makija veoma korisna također u poljoprivredi i obrtu. — Makija
sa svojim elementima ima faktično znatnu važnost u poljoprivredi bilo radi različitih^
proizvoda kojim ooskrbljiva (kolje, motke, građu za razno poljoprivredno oruđe
itd.), bilo radi tješnjih odnošaja koji postoje u pogledu othranjivanja blaga. Naročitoje
od koristi za pčelarstvo, koje je važna grana narodne privrede.


Prije nego li je čovjek počeo da u negativnom smjeru upliviše na ovu prirodnu
zajednicu, palenjem, prekomjernom pašom i krčenjem, makija je bila prostranija
i bujnija, te prema tome i mnogo vrijednija, nego ii je danas. Nu i danas ona
pretstavlja veliki neiskorišćeni narodni kapital, jer zaprema velike površine.


Da bi se i stojbina na kojoj se makija nalazi mogla što bolje da iskoristi, treba
vještački pošumiti ne samo sve one čistine, koje se u makiji obično nalaze, nego
i sve one predjele u .kojima nalazimo manje vrijedne elemente. Ovo vještačko pošumljavanje
treba po mogućnosti izvoditi onim vrstama visokog rasta, koje imadu
svoj optimum u zoni »lauretuma« (Pinus halepensis, Pinus Pinea, Pinus Laricio itd.)´
kao i onim egzotama koje se lako aklimatiziraju ili su već aklimatizirane kao što su
razni cedri, čempresi itd., koji davaju odlično drvo za gradu. Na ovaj način dobićemo
mješovitih šuma četinara sa makijom kao podstojno drveće, kao što je to
slučaj u mnogim mediteranskim šumama.


Kako smo već vidjeli, Vicko Dandolo je prvi koji je otrag 130 godina počeo*
pošumliavati dalmatinski krš. Bivša monarhija nastavila je ovaj rad tek u drugoj
polovici 19. vijeka i to najprije u sjevernoj Dalmaciji, jer je sjedište tadašnjeg pokrajinskog
šumarskog nadzorništva bilo u Zadru. Kasnije su ovi radovi bili prošireni
po cijeloj Dalmaciji, naime nakon što je 1884. god. ondašnji pokrajinski šumarski
nadzornik u Zadru, Zikmundovsky, proputovao južnu Francusku.


Svrha ovog putovanja bila je ta, da na licu mjesta prouči način izvođenja:
vještačkog pošumljenja bujičkih područja, koje se pošumljenje sa veoma dobrim
uspjehom izvodi u Francuskoj već od 1860, god. — Poznato je da su šume najbolji
regulator bujica. Stoga je s uređenjem bujica postavljen temelj vještačkom pošum-
Ijavanju u Dalmaciji, budući da je Dalmacija bila medu prvim pokrajinama bivše
Austro-Ugarske monarhije u kojoj se je, uporedo sa podizanjem raznih tehničkih naprava,
počelo vještački pošumljavati bujična područja.


Prva vještačka pošumljavanja izvođena su raznim borovim sadnicama odgo


jenim u loncima. U zadnje doba pošumljava se skoro isključivo po Hollovoj metodi.


568