DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1935 str. 23 <-- 23 --> PDF |
Pod imenom makija (francuski maquis) pođrazumjevamo onu prirodnu zajeđinjcu, naime onu asocijaciju biljnih elemenata sa kožnatim i vazdazelenim lišćem, koji -djelomično iprave neprohodne šikare, a djelomično i rijetke sastojine, pridržavajući pri tome ipak onaj monotoni, smeđe zeleni ton, naime onu jednoličnost koja je karakteristična za naš Jadran. Usprkos ovoj prividnoj jednoličnosti, makija pretstavlja jednu mješovitu šumu veoma bogatu različitim elementima, koji većim djelom, ako ne isključivo, imaju sklerofilno lišće. Makija pretstavlja zapravo preostali podstojni dio onih šuma jadranske flore, koje su privukle naše praoce na ove naše obale. Na Jadranu je ljeto suho i vruće, a zima kišovita i vjetrovita. Ovoj karakterističnoj klimi, kao i uopće ekološkim prilikama primorskog krša, prilagodili su se elementi makije, tako da mogu njihovim sklerofilnim lišćem lako da odole i najvećoj suš. i vrućini tim više što onda ne vegetiraju. Ovaj period ljetnog mirovanja makije ima se, dakle, smatrati kao sredstvo obrane od prevelike ljetne suše. U ovom periodu makija naravno ne cvjeta, osim Myrtus communis (mirta) i Nerium Oleander (leandra) -koji prave iznimku. Neki elementi makije počinju da cvjetaju već u´ jeseni, te se broj procvalih elemenata postepeno povećava preko zime i proljeća, tako da je makija najljepša i najsvečanija u mjesecu aprilu i maju kad obiluje cvjetovima raznih boja i mirisa. Onda je ona privlačiva za svakog ljubitelja prirode i za mnoge pjesnike i slikare. I jedna sama općenita analiza u pogledu bioloških oblika, daje nam jasnu sliku o velikom polimorfizmu makije, naime o nejednako razvijenom lišou kod pojedinih elemenata. Ovaj se polimorfizam može također smatrati kao sredstvo obrane makije od prevelike ljetne suše. Makija, u koliko je ima oko sjevernog Jadrana, rijetka je i jednostavna. Prema jugu dobiva postepeno sve to više elemenata, te je bujnija i više privlačiva. Preko sto raznih elemenata sačinjava makiju, a od ovih je četrdesetak glavnih. Najrašireniji i pri tome najotporniji elemenat makije je Juniperus Oxycedrus (smrika) "koji često pravi čiste sastojine velikih dimenzija. Sa ovim elementom skupa nalazimo više puta, i to osobito na otocima i u primorju, Juniperus macrocarpa (pukinja) i Junipcrus Phoenicea (somina), koji također prave skoro čiste sastojine, ali manjih dimenzija. Najljepši elemenat makije je svakako Arbutus Unedo (planika) sa svojim svjetlim, kožnatim i prilično velikim lišćem, koji na osobiti način resi makiju u jeseni i zimi, kad su planike krcate crvenim i žutim plodom poznatim pod imenom maginja i bijelim cvijetovima koji su slični durdicama. Iako je planika tipični i izraziti elemenat sredozemne flore, ona ipak uspjeva u južnoj Francuskoj i u južno - zapadnoj Irlandiji. Jedan veoma karakterističan elemenat makije, koji obično nalazimo skupa sa planikom, je Myrtus italica (mrča). Ovaj grm je dosta osjetljiv i dolazi stoga samo u vrućim primorskim predjelima, naime na otocima, a na kopnu južno od Splita. — Od velike važnosti za makiju je također Pistacia Lentiscus (tršlja), i Quercus Hex (česmina). Phillyrea media (zelenika) je također jedan česti elemenat makije, koji nalazimo duž cijele obale Jadranskoga mora, a u zagorju dapače i do 1.000 m nadmorske visine. U makiji je dosta raširen Rosmarinus officinalis (ružmarin), od kojeg na otoku Hvaru i Braču prave ružmarinovo ulje, kao i razne vrsti vrijesa (Erica arborea, Erica veiticillata, Erica multiflora), koje su veoma karakteristične za makiju. Viburnum Tinus (lemprika) ljubi predjele manje izložene suncu. Stoga ovaj grm /nalazimo skoro isključivo u lijepo razvijenim makijama, a osobito pak u mediteran 567 |