DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1935 str. 22     <-- 22 -->        PDF

napredovalo, naredio je osnivanje t. zv. »svetih gajeva«. U tu svrhu u svakom selumorali
su težaci na zgodnom položaju ograditi prostor od 10 do 20 kanapa (3.5 do 7
ha) i zašumiti ga. Svaka šteta u ovim uzornim šumicama bila je najstrože kažnjena,
a za istu odgovaralo je cijelo selo. Glavna svrha ovih »svetih gajeva« bila je ta, da
težaci uvide kako u istima šuma napreduje da bi kasnije sami po sebi osnovali drug&
gajeve. U tu svrhu raspisao je šest nagrada: 2 po 800, 2 po 500 i 2 po 300 mletačkih
libara za župnike i seoske starješine koji prvi budu dokazali da su u njihovim selima
osnovani »sveti gajevi«. Iste godine povisio je travarinu za stoku, a osobito pak za
koze. Travarina za koze morala se je postepeno svake godine povećavati dok se.
kozama ne zametne trag, a to iz razloga što je uvidio da su koze veoma pogibeljne
za svaki pokušaj zašumljivanja.


Uprava Vicka Dandola, i ako je trajala manje od 4 godine, ostala je i u šum.
pogledu zabilježena zlatnim slovima, jer je Dandolo prvi, koji je počeo pošumljavatt
dalmatinski krš, on je prvi koji je u tu svrhu osnovao šum. rasadnike i uopće prvi
koji je nastojao prosvjećivati pučanstvo u cilju podizanja, njegovanja i učvršćivanjaljubavi
za šumu.


Mletačka vlast harala je dalmatinske šume, a austrijska je za vrijeme prve


kupacije (1797—1805), kao i odmah poslije ponovne okupacije (1809) nastavila haranjem
šuma i to osobito u vojničke svrhe ne štedeći pri tom ni »svete gajeve«, a
ne brineći se ni da postojeći strogi zakoni, izdani za vrijeme kratke francuske
. ,adavine, u svrhu čuvanja i uzgoja šuma, budu izvršivani, tako da je i u šumarskom
pogledu Dalmacija bila osobito u prvim decenijama zadnja pokrajina bivše monarhije.
Nakon ovih historijskih podataka o bivšim dalmatinskim šumama, prelazim na
slijedeće podatke o sadašnjim šumama kao i na predlog za buduće pošumljavanje.


´Područje Primorske banovine uglavnom je oskudno šumama, jer i ono šuma
što ih ima (594.710 ha), najvećim su dijelom niske šume {283.394 ha = 47,6%) i
šikare (143.7)24 ha = 24,2%), a ima i srednjih šuma (47.734 ha = 8%). Visokih
je šuma razmjerno malo (119.858 ha = 20:2%).


Iznimku čine srezovi: Bugojno, Konjic, a donekle Mostar, Prozor, te Livno i:
Korčula, jer u tim srezovima ima neštj visokih šuma većih površina.


Po vrsti drveća dijelimo ove šume na: 1. četinare 52.005 ha = 8,7%; 2. hrastove
šume 30.723 ha = 5,2% ; 3. bukove šume 46.961 ha = 7,9% ; 4. mješovitelistače
282.433 ha = 64,3%; 5. mješoviti četinari i listače 82.588 = 13,9%. Svega


594.710 ha.
Najviše je državnih šuma (220.989 ha), pak privatnih (208.001 ha) i općinskih«
(156.939 ha), a najmanje crkvenih i vakufskih (5.544 ha), samostanskih (2.311 ha), štedionica
(688 ha) i zaklada (238 ha).
Na apsolutnom šumskom zemljištu ima 564.289 ha, a na relativnom šum. zemljištu
ima 30.421 ha.
Površina koja se po odredbama zakona o šumama (§§ 12, 13 i 92) ima da pošumi
iznosi 134.175 ha.
Primorska banovina zauzima veći sjeverni dio Dalmacije sa najvećim dijelom
Jadranske obale i ostrva. Na ovoj teritoriji najrašireniji je Quercus pubescens (dub)´
koji, skupa sa Quercus Ceriš (cer) i Quercus pedunculata (hrast lužnjak) kao i s.
drugim listačama, pravi često šume većih dimenzija. Ove su većim dijelom mlade
šume, budući da su starija stabla odavno posječena. Nu najkarakterističnije šume za:
naš Jadran jesu vazdazelene šume poznate pod imenom »makija«.


Naš uvaženi botaničar, dubrovčanin, sveučilišni profesor Dr. Lujo Adamović, u
svojim djelima: »Die Pflanzenwelt Dalmatiens« od god. 1911 i u »Die Pflanzenwelt
der Adrialänder« od god. 1928, kaže da nema karakterističnije slike za Jadran i za:
zemlje oko Sredozemnog Mora do makije, koja je u neku ruku njihovo obilježje.


566