DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1935 str. 9 <-- 9 --> PDF |
Ing. M. ANIĆ (ZAGREB): ZASLUŽNI POKOJNICI (ILLUSTRFS DÉFUNTS) U toku prošle i ove godine umrlo je nekoliko uvaženih stručnjaka i naučenjaka na polju šumarske znanosti. Evropsko šumarstvo pretrpjelo je time znatan gubitak. Taj je gubitak u toliko teži, jer medju tim pokojnicima imade takvih koje nemila smrt ote baš u času punog stvaranja. Iz priznatih evropskih šumarskih krugova nestalo je za vazda prof. dr. A. C i e s 1 a r a, prof. dr. H. W e b c r a, prof. ing. W. J e d 1 i n s k o g a, dr. ing. J. K 1 i m e š a. Nestalo je, kako vidimo, ljudi koji su po svojem neumornom radu poznati na daleko u šumarskom svijetu. Sjećamo se rado tih zaslužnih pokojnika u želji da im time ujedno odamo svoju blagodarnost za njihov korisni rad na polju šumarstva. Dr. Adolf Cieslar, dugogodišnji profesor Visoke škole za kulturu tla u Beču, umro je 14. jula 1934. u 76. godini života. Bio je rodom iz Teschena. Univerzitetske studije, i to najprije botaniku, a poslije šumarstvo, završio je u Beču. Nakon toga radio je 3 semestra kao asistent kod Biljno-sociološkog instituta bečkog univerziteta. Radeći pod nadzorom prof. W i e s- n e r a primio je tu mnogo pobuda za svoj budući rad. Nakon kratke šumarske prakse u privatnoj službi dao se na izučavanje naučnih disciplina u Miinchenu kod čuvenog Gavera, Hartiga i Ebermaye r a. Od 1886 radio je u Institutu za šumska istraživanja, gdje je proveo punih 20 godina. Od 1905 g. pa sve do svoje 70-te godine bio je redovni profesor Visoke šokle za kulturu tla u Beču. Veliki broj radova iz raznih područja šumarske znanosti ovjekovječio je ime ovog neumornog istraživača. Medju najvažnije njegove radove spadaju oni o fiziologiji i ekologiji klijanja šumskog sjemenja. ´ Poznata su njegova otkrića o utjecaju svijetla, topline i vlage na klijanje sjemena, pa ispitivanja o utjecaju svijetla na rastenje drveća, kao i utjecaju svijetla na produkcionu snagu šume i sastav niske flore u njoj. Istraživanjima od 1904. g. utvrdio je prof. Ciesla r odnos između prirasta drveta i vremenskih prilika. Došao je pri tome do zaključka, da je za visinski prirast glavnog izbojka odlučno vrijeme prošlog ljeta. Veliki dio njegovih radova odnosi se na područje nauke o nasljeđivanju i pitanje provenijencije šumskog sjemenja. Osim toga bavio se prof. Ciesla r pitanjem uzgajanja ekzotâ, pa tehnikom uzgoja šumskih kultura, te raznim problemima iz područja obrane i iskorišćivanja šuma. Njegov naučni rad odlikuje se time što je baziran jedino na vlastitim opažanjima i pokusima. Svoje zaključke u pitanju uzgajanja šuma kao i u pitanju odnosa između Sastojine i stojbine bazirao je vazda na botaničkim zasadama. 489 |
| ŠUMARSKI LIST 11/1935 str. 10 <-- 10 --> PDF |
Dr. Heinrich Weber, profesor šumarstva na Univerzitetu u Freiburgu, umro je dne 24. augusta 1934 u 66 godini života. Bio je rodom iz Londorfa. Univerzitetske studije završio je u Giessenu, gdje je bio učenik Hessa i Wimmenauera. Nakon svršenih studija bio je namješten u privatnoj šumarskoj službi. God. 1904 postavljen je za vanrednog profesora na Univerzitetu u Giessenu, gdje je predavao šumarsku politiku, upravu šuma, te lovstvo i ribarstvo. God. 1910 zamijenio je, kao red. profesor, prof. Hessa . God. 1920 pozvan je na Univerzitet u Freiburg, kamo je te godine prenesena šumarska nastava iz Tiibingena i Karlsruhe, i tu je ostao do svoje smrti. God. 1931/32 bio je rektor univerziteta u Freiburgu. Za vrijeme svjetskog rata bio je zaposlen kod Odjeljenja za šumarstvo u Ministarstvu rata. U Udruženju njemačkih šumara bio je od 1919 do 1933 g. treći pretsjednik, a poslije toga počasni član. Živo je učestvovao u radovima Državnog šumarskog savjeta, u kom je saradivao u odboru za trgovinu drvom i u odboru za oporezivanje šuma. Prof. Webe r bio je odličan praktičar i teoretičar. Zanimao se za sva savremena stručna pitanja. Od 1905 saradivao je u »A 11 g emeine Forst- und Jagdzeitung«. Od 1908 vodio je uredništvo tog časopisa, i to najprije sa Wimmenauerom, zatim W a g n e- r o m, a od 1929 pa do svoje smrti sâm. Njegovom zaslugom izašlo je IV izdanje Lorevevog djela »Handbuch der Forstwirtschaft « , gdje je obradio poglavlje o važnosti šuma i zadaći šumarstva, te poglavlje o šum. politici. Od 1907 g. izdavao je godišnje izvještaje o šumarskoj literaturi. Od 1928 g. izdavao je izvještaje o svjetskoj šumarskoj literaturi pod imenom »Forstliche Rundschau«. Prof. Webe r bavio se iscrpno znanstvenim problemima iz područja šumarske politike, i to naročito oporezivanjem šumskog gospodarstva, te problemima o gospodarenju u privatnim šumama i rentabilitetu tih šuma. U svojoj monografiji »Die Besteuerung des W a 1d e s«, koja obuhvaća 555 str., te u mnogobrojnim člancima izlagao je svoja načela o oporezivanju šuma. Pored toga mnogo je radio na unapređenju šumarske nastave. Ing. Wladislav Jedlinski, profesor šumarstva na Visokoj poljoprivrednoj školi u Varšavi, umro je 2. septembra 1934 u 48 godini života. Glas o njegovoj preranoj smrti bolno je odjeknuo u šumarskom svijetu Evrope. Bio je rodom iz Negosca. Šumarske studije završio je u Beču. Od 1906 g. služio je u drž. šumarskoj službi u raznim krajevima bivše Austrije. G. 1915 služio je kod direkcije šuma u Černovicama. Kao visoki šumarski činovnik aktivno je sudjelovao oko sprečavanja prekomjerne sječe poljskih šuma. Poslije rata zadužio je prof. Jedlinsk i Poljsku u velike time što je živo radio na organizaciji šumarske službe. Od 1919 posvetio se šumarskoj nastavi. Kao profesor šumarstva u Varšavi razvio je intenzivan rad na području uređivanja šuma te naučnih šumarskih istraživanja. Kao specijalista u pitanjima uređivanja šuma, pa odličan organizator šumarskih istraživanja u Poljskoj, napisao je prof. Jedlinsk i u stručnim časopisima i edicijama Instituta za šumarska istraživanja 490 |
| ŠUMARSKI LIST 11/1935 str. 11 <-- 11 --> PDF |
velik broj svojih vrlo interesantnih radova. Prof. J e d 1 i n s k i bavio se studijama o naravnom pridolasku smreke u centralnoj Poljskoj, pa izradom prirasno-prirodnih tablica za sastojine običnog bora u Poljskoj. Osim toga bavio se intenzivno organizacijom šumarske nastave u Poljskoj. Uvađao je nove poglede iz područja uređivanja šuma, rentabiliteta šumske produkcije, šumarskih naučnih istraživanja itd. Iznašanjem novih problema, pa posebnim načinom njihovog predočivanja stekao je prof. J e d 1 i n s k i mnogo svojih privrženika. Uzimao je živo učešće u internacionalnim šumarskim kongresima u Stockholmu 1929 g. i Nancyu 1932 g. Od 1929—1932 g. bio je član glavnog odbora Internacionalnog instituta za šumska istraživanja, a od 1932 g. član Komisije za šumarsku bibliografiju. Radio je mnogo na pridizanju šumarskog staleža u Poljskoj, a koliko je bio kao takav cijenjen medu poljskim šumarima najbolje dokazuje to da je bio pretsjednik Sekcije šumarskog udruženja u Varšavi. Mnogi od naših šumara sjetit će se pok. prof. Jedlinskoga, jer je on 1929 g. vodio ekskurziju varšavskih studenata šumarstva kroz Jugoslaviju. Ta ekskurzija prošla je smjerom: Subotica—Beograd—Deliblato— Vinkovci—Kostajnica—Delnice — Senj—Plitvice—Split—Dubrovnik— Sarajevo—Drvar—Zagreb—Maribor. Opisu te ekskurzije posvećen je čitav junski broj časopisa »Las Polski« od 1930, a predgovor za taj opis napisao je pok. prof. J e d 1 i n s k i. Dr. Ing. Josef Klimesch, direktor Instituta za šumska istraživanja u Mariabrunnu, umro je 13 januara 1935 u 51 godini života. Nakon završetka šumarskih studija proveo je neko vrijeme u privatnoj šumarskoj službi. Iza toga stupio je u državnu šumarsko-tehničku službu kod upravnih vlasti. Službovao je u raznim krajevima bivše Austrije. Služio je duže vremena u naši m krajevima , pa je pri tome dobro upoznao naše šumarske prilike. Naročito su mu bile dobro poznate naše bosanske, a i slavonske šume. U posljednje doba bavio se intenzivno, kao savjetnik Ministarstva poljoprivrede i šuma u Beču, gospodarskim pridizanjem austrijskih šuma. Godine 1934 preuzeo je vodstvo Instituta za šumska istraživanja u Mariabrunnu, na kom ga je položaju zatekla prerana smrt. Pok. Klimesc h bio je odličan šumarski stručnjak i vrlo savjestan upravni činovnik. U njegovu životu ispoljavao se uvijek jasan, programatski rad. Mnogo je radio na propagiranju šumarstva i pri tom je postizavao lijepe uspjehe. Kao činovnik Ministarstva nastojao je najviše oko toga da se šumarstvo, u današnjim teškim ekonomskim prilikama, održi kao važna i sigurna privredna grana. Napisao je mnogo vrijednih radova iz područja šumarske politike i šum. trgovine. Bavio se znanstvenim istraživanjem iz područja obrane šuma. Poznati su njegovi članci o štetama Lecaniuma na hrastu, pa oni o propadanju hrastovih šuma u Jugoslaviji, o načinu suzbijanja smrekovih potkornjaka, o tehnici primjene lovnih stabala i dr. Osim toga mnogo bavio se Dr. Klimesc h tehnikom proredivanja seljačkih šuma. Pok. Klimesc h bavio se nadalje i šum. bibliografijom. U radnjama o tom pitanju u »österr. Vierteljahresschr. für Forstw.« od 1929 491 |
| ŠUMARSKI LIST 11/1935 str. 12 <-- 12 --> PDF |
(broj 47 i 79) iznio je svoje predloge o sistemu uređenja šumarske bibliografije. Koliko je pok. K 1 i m e s c h dobro poznavao i stalno se zanimao za naše šumarske prilike, vidi se najbolje po tome, što je on bio izvjestilac časopisa »Forstliche Rundschau« za našu stručnu šumar sku literaturu, i to od početka izlaženja toga časopisa, tj. 1928, pa do 1931 godine. Ing. Robert Hickel, poznati francuski naučenjak, bivši profesor šumarstva u Grignonu, umro je 28 februara 1935. Roden je 1861 g. u Mulhouseu. Po svršetku šumar skih studija, 1885 godine, stupio je u šumarsku službu u Alžiru, gdje je proveo punih 10 godina. Od 1904 g. bio je nastavnik šumarskih disciplina na Poljoprivrednoj školi u Grignonu, gdje je djelovao punih 19 godina. Život pok. H i c k e 1 a okarakterisan je vrlo intenzivnim i plodnim radom. Uz to bile su njegove osobine: ustrajnost i odlučnost. Glavna odlika u njegovu radu bila je originalnost , bazirana na vlastitim opažanjima i eksperimentima. Prije svega bio je on odličan šumar, pa botaničar, i to specijalno dendrolog. Interesirao se živo za prirodne nauke uopće. Bio je prirodoznanac u punom smislu riječi, i to napose biolog. Njegova najvažnija djela posvećena su dendrologiji. Zaslugom pok. H i c k e 1 a podigla se u Francuskoj ta grana nauke na sadanju visinu. Pok. Hicke l bavio se cijelog svog života ispitivanjem ekzota. On je stavio njihovu upotrebu na posve zdrave temelje. U mnogim člancima dokazivao je kako je sadanja francuska flora, u poredbi sa regionima istih klimatskih prilika u Sjev. Americi i Ist. Aziji, vrlo siromašna. Iz Francuske nestao je velik broj vrsta, koje su tu prije glasijalne periode postojale. Hicke l je stao na gledište, da pri uvađanju egzota treba povratiti natrag vrste kojih je ranije nestalo, odabirući kod toga samo one koje će moći da odbacuju znatno veću korist od sadanjih domaćih vrsta. Svojim djelom »Dendrologie Forestiere«, Paris 1932, popunio je Hicke l znatnu prazninu u stručnoj literaturi. U tom klasičnom priručniku sadržani su rezultati autorovih dendroloških opažanja. Naročit studij posvetio je Hicke l morfologiji šumskog sjemenja i klica. U tom pogledu vršio je opsežna istraživanja u svom vrtu u Versaillesu i na svom posjedu Champaux. Njegove su publikacije iz tog područja veoma korisne. U velikom nizu članaka opisao je mnoge, ranije nepoznate vrste šumskog drveća i grmlja. Naročito se to odnosi na kineske vrste. Poznati su njegovi opisi mnogih novih indo-kineskih hrastova. Značajne su i njegove studije o određivanju rasa običnog bora u Francuskoj. Nastojanjem pok. H i c k e 1 a osnovano je 1905 g. »Société dendrologique de France«. U tome društvu ujedinio je on šumare, botaničare i vrtlare, i to u namjeri da bi se njihovom zajedničkom saradnjom pridigao smisao za uzgajanje vrijednog drveća, kao i da bi se pristupilo u većem opsegu uzgajanju odgovarajućeg egzotičnog drveća i grmlja. Kao vođa toga društva napisao je, u pomenutom pravcu, velik broj članaka, a osim toga organizovao je mnogobrojne ekskurzije po Francuskoj i inozemstvu. 492 |