DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1935 str. 9 <-- 9 --> PDF |
Ing. M. ANIĆ (ZAGREB): ZASLUŽNI POKOJNICI (ILLUSTRFS DÉFUNTS) U toku prošle i ove godine umrlo je nekoliko uvaženih stručnjaka i naučenjaka na polju šumarske znanosti. Evropsko šumarstvo pretrpjelo je time znatan gubitak. Taj je gubitak u toliko teži, jer medju tim pokojnicima imade takvih koje nemila smrt ote baš u času punog stvaranja. Iz priznatih evropskih šumarskih krugova nestalo je za vazda prof. dr. A. C i e s 1 a r a, prof. dr. H. W e b c r a, prof. ing. W. J e d 1 i n s k o g a, dr. ing. J. K 1 i m e š a. Nestalo je, kako vidimo, ljudi koji su po svojem neumornom radu poznati na daleko u šumarskom svijetu. Sjećamo se rado tih zaslužnih pokojnika u želji da im time ujedno odamo svoju blagodarnost za njihov korisni rad na polju šumarstva. Dr. Adolf Cieslar, dugogodišnji profesor Visoke škole za kulturu tla u Beču, umro je 14. jula 1934. u 76. godini života. Bio je rodom iz Teschena. Univerzitetske studije, i to najprije botaniku, a poslije šumarstvo, završio je u Beču. Nakon toga radio je 3 semestra kao asistent kod Biljno-sociološkog instituta bečkog univerziteta. Radeći pod nadzorom prof. W i e s- n e r a primio je tu mnogo pobuda za svoj budući rad. Nakon kratke šumarske prakse u privatnoj službi dao se na izučavanje naučnih disciplina u Miinchenu kod čuvenog Gavera, Hartiga i Ebermaye r a. Od 1886 radio je u Institutu za šumska istraživanja, gdje je proveo punih 20 godina. Od 1905 g. pa sve do svoje 70-te godine bio je redovni profesor Visoke šokle za kulturu tla u Beču. Veliki broj radova iz raznih područja šumarske znanosti ovjekovječio je ime ovog neumornog istraživača. Medju najvažnije njegove radove spadaju oni o fiziologiji i ekologiji klijanja šumskog sjemenja. ´ Poznata su njegova otkrića o utjecaju svijetla, topline i vlage na klijanje sjemena, pa ispitivanja o utjecaju svijetla na rastenje drveća, kao i utjecaju svijetla na produkcionu snagu šume i sastav niske flore u njoj. Istraživanjima od 1904. g. utvrdio je prof. Ciesla r odnos između prirasta drveta i vremenskih prilika. Došao je pri tome do zaključka, da je za visinski prirast glavnog izbojka odlučno vrijeme prošlog ljeta. Veliki dio njegovih radova odnosi se na područje nauke o nasljeđivanju i pitanje provenijencije šumskog sjemenja. Osim toga bavio se prof. Ciesla r pitanjem uzgajanja ekzotâ, pa tehnikom uzgoja šumskih kultura, te raznim problemima iz područja obrane i iskorišćivanja šuma. Njegov naučni rad odlikuje se time što je baziran jedino na vlastitim opažanjima i pokusima. Svoje zaključke u pitanju uzgajanja šuma kao i u pitanju odnosa između Sastojine i stojbine bazirao je vazda na botaničkim zasadama. 489 |